StoryEditor
DubrovnikPISMO PREMIJERU |

VLAHUŠIĆ U ‘MATOVIM CIPELAMA‘ Evo kako bi se bivši gradonačelnik obratio Plenkoviću za pomoć Dubrovniku

Piše Dv
12. rujna 2020. - 18:00
Andro VlahušićDubrovački vjesnik
Bivši gradonačelnik Andro Vlahušić na svom je Facebook-profilu napisao pismo predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću za pomoć Dubrovniku kojim sugerira što bi gradonačelnik Mato Franković trebao reći premijeru s obzirom na to da je u razgovoru s pročelnicima upravnih odjela prije par dana, a ususret novoj sjednici Gradskog vijeća, Franković najavio kako će tražiti sastanak s prvim čovjekom Vlade i resornim ministrima zbog sadašnje financijske situacije u Gradu Dubrovniku.

Pismo prenosimo u cijelosti:

U PRILOGU JE PRIJEDLOG PISMA ZA PREDSJEDNIKA HRVATSKE VLADE SA OBRAZLOŽENJEM, ZAŠTO POMOĆI DUBROVNIKU. MOLIM SVE GRADJANE DA SE UKLJUČE.

Poštovani gospodine Predsjedniče Hrvatske Vlade,

Obraćam Vam se kao gradonačelnik Dubrovnika za pomoć u financiranju grada Dubrovnika, koji su nastali zbog problema sa pandemijom Covida-19 i brojnih mojih odluka koje sam donosio proteklih godina.

Kao što znate, grad Dubrovnik imao je najveći proračun po glavi stanovnika u Hrvatskoj. Zahvaljujući mom prethodniku. Koga sam elegantno eliminirao kroz Lex Vlahušić. Grad je dobio znatne, nove prihode od zidina, žičare, naplate zaustavljanja autobusa, Revelina, Dubrovnik carda. Platili smo sve dugove, a mene je dočekalo 70 milijuna kuna gotovine. Mislio sam, sve je lako, mogu raditi što hoću, predlagati razne mjere i odluke, para će biti kao šodera, te ću postati najveći gradonačelnik.

Kako sam mislio da novce ne treba zaradjivati, nego samo trošiti, napravio sam brojne mjere na prihodovnoj i rashodovnoj strani proračuna.

Sa Društvom prijatelja dubrovačke starine 2017. Godine produžio sam ugovor na 15 godina. Mogao sam pričekati 2019. Godinu, kada im je isticao desetogodišnji ugovor, zidine vratiti gradu u cijelosti, a DPDSu doznačiti onoliko sredstva koliko im treba za postupke javne nabave obnavljanja baštine na području Dubrovačke Republike, prema programu koji odobri vlasnik dubrovačkih zidina, Gradsko vijeće i Ministarstvo kulture kao nadležna stručna institucija. Samo lani, zidine su zaradile 200 milijuna kuna. Pitam predsjednika DPDSa i sebe, Gdje su pare i moram vam priznati da obojica ne znamo gdje je tih 200 milijuna kuna nestalo. Molim vas, pošaljite nam profesionalce, da pronadju nestale milijune, jer tada ne bih morao prositi i moliti za pomoć. Naravno, ne predlažem da štitite lopove, nego samo da pronadjete izgubljeni novac, a krivce kaznite.

Da smo mi lani dobili 200 milijuna kuna, gdje bi nam bio kraj. Ne bih morao tjerati ljude iz Libertasa, smanjivati plaće, niti ukidati prava gradjanima Dubrovnika.

Pa ta koncesija za žičaru. Ne znam gdje mi je bila pamet, kada sam predložio gradskome vijeću da se koncesija za žičaru sa 15 % smanji na 10 %, ako bude manje putnika. Nisam poslušao svoga sudskoga vještaka koga sam skupo platio, niti Državno odvjetništvo koje je napisalo da se jednom ugovoreni koncesijski uvjeti ne smiju mijenjati, što je stav
Europskoga vijeća i parlamenta. Iako zakon o žičarama kaže, da sam trebao dobiti suglasnost Vlade RH na dugogodišnju koncesiju, nisam to napravio, nego sam bez suglasnosti Vlade i nadležnih ministara produžio koncesiju na 50 godina. Nije gospodine predsjedniče da ja nemam pameti, nego imam previše obaveza. Voditi grad Dubrovnik, biti u Saboru, voditi stranku, a još se i školovati, iziskuje puno vremena.

A tek autobusi i agencije. Kako mi se sad razbija o glavu, što sam bio protiv naplate zaustavljanja autobusa na Pilama. Vjerovao sam Prijateljima, da je to dobro. Ma i jest bilo dobro dok je bio gradonačelnik Vlahušić. Njemu manje para za gradske projekte, a vlasnicima agencija, milijuni u špag. Ukinem naplatu zaustavljanja od 800 kuna po autobusu, a uvedem vinjete. Vlahušić je naplatom svakoga zaustavljanja punio proračun sa 10 milijuna kuna, a sa vinjetama niti milijun. Kad eto ti odluke Visokog trgovačkog suda iz Zagreba. Sud donese odluku da je Vlahušić u pravu, te da agencije moraju platiti 25 milijuna kuna duga. A izgubio sam dodatno 25 milijuna kuna zbog vinjeta. I kako da ja sada naplatim prijateljima dugove, kada sam im cijelo vrijeme govorio, ne trebate plaćati. Vlahušić vas reketira, skuplja pare za grad. A kako mogu raditi što hoću, dužnike postavim za savjetnike i direktore, kako bi šutili.

E da mi je imati sada tih 50 milijuna kuna, pa one pare od zidina, pa od normalne koncesije za žičaru. Ne bih morao plakati i prositi, moliti Vas za pomoć. Ali šta ćete ne kaže narod uzalud, Teško onom, tko pameti nema.
A tek sa rashodima. Moj predsjedniče, što sam tu bio rastrošan. Ma prvo da ti ispričam jednu malu stvar, a onda ću preći na veće.

Vidio ja, Vlahušić radi neke parkove, križanja, ulice pa odlučim, napraviti ću ljepšu Iljinu glavicu. Izabrem prostor u Lapadu, kod nogometnog igrališta. Matov trg, veleban, moderan. Najavim ga sa pompom, potrošim skoro milijun kuna, a ispadne parking za bicikle. Moji kažu da sam ga platio deset puta više nego što vrijedi, ali briga me, imam i ja svoj trg.

A tek ovi koje sam zaposlio. Naslijedim ja 200 zaposlenika, u gradskoj upravi, isto koliko ih je Dube Andru ostavila. Mislim se, kako ću postati najveći gradonacelnik, ako ostanem na istome. Zaposlim ti ja 100 novih, samo u gradsku upravu. Sada nas u gradu ima 300. One koje sam zaposlio u poduzećima i ustanovama ne brojim, velike su to brojke predsjedniče za mene. Moji kažu da sam ih zaposlio preko 300 novih. Ja ne brojim, a podatke nikome ne dam. A zašto bi ih brojio kada su to sve HDZovci.

E sada kako sam ti napravio gradsku upravu. Pa ću se malo usporediti s tobom. Znam da nije sad u redu. Mlad sam ja, ali i tebi će jednom mandat prestati. Netko novi, biti će predsjednik Vlade. A zašto to ne bih bio, ja. Reference stranačke imam, fakultet ću završiti ili kupiti, samo trebam pokazati da znam upravljati velikim sustavom.

Zato, napravim u gradu koji ima sto puta manje stanovnika, nego Hravtska, veliki sustav, skoro kao Vladin. Od 300 zaposlenih u gradu, 40 je savjetnika, 30 pomoćnika pročelnika, 26 pročelnika i njihovih zamjenika. Pročelnici ti rade posao kao i tvoji ministri. A kako bi imao ugled u gradu, zaposlim ti jedanaest profesionalaca u službi za odnose sa javnošću. Pa te ja pitam, imas li ti 40 savjetnika i 11 piarovaca. Naravno da nemaš, a što će tebi silni savjetnici i PR profesionalci, ti si svjetski čovjek. Školovan, sa iskustvom. Ali meni, meni oni trebaju, da učim voditi veliki sustav, te kako podijeliti gradske pare prijateljima i kumovima.

A sada u krizi, svi hoće plaće. Nezahvalnici, da ne kažem bezobraznici. Kažu mi lako je tebi, imaš dvije plaće, saborsku i gradonačelničku. A nas bi na minimalac. Ne bih ja sve na minimalac, samo one koji nisu članovi stranke.

Gledam ti ja tako Josipu Rimac i smijem se. Zaposlila ona jednu osobu u HEP, sredila neke ispite, pa u pritvor. Dobro da nju nisam pitao za moje ispite. A ja zaposlio 400 stranačkih uhljeba, prijateljima darovao stotine milijuna gradskih para, a meni do danas ništa. Tko može reći da nisam sposoban, tebe naslijediti, kao premijer kada dodje vrijeme.

A tek Covid i turizam. Prvo da razjasnimo, niti sam doktor, niti ministar, o virusima i pandemiji, pojma nemam. Drugo što će meni turisti. Samo prave gužvu i smetaju. Treće, nemam apartman, restoran, suvenirnicu, ni taxi vozilo. A kao najvažnije umorio sam se od izbora, ušao u Sabor, pobijedio Branka Bačića od koga imam 46% više preferencijalnih glasova. Neka se zna ko je gazda na jugu. Otišao sam na zasluženi odmor, uz dvije plaće. A turizam, pa rekao sam vam meni turisti smetaju. Ipak nakon katastrofalnih rezultata, što sam priznao morao sam nešto napraviti. Sjetim se ja, Pismo, pa treba pisati pisma i sve će biti dobro. Napišem ti ja pismo Djedu Božicnjaku. Dragi djede, razbarušene brade, usliši želje mojih sugradjana, pošalji nam turiste. Šalji avione pune turista. Pregledaju pismo, onih mojih 11 genijalaca u PRu, promijene adresu, pošalju pismu onom sa razbarušenom kosom, a ne bradom, Borisu Johnosonu. Pošaljemo pismo, turisti prestali dolaziti. Prekinuo odmor, toliki trud, uzalud. Da vidiš, samo kako je grad lijep bez turista. Samo da tako bude i dogodine, snaći će se gazde i vlasnici apartmana i bez turista, ne brinem ja za njih.

Poštovani premijeru, molim te pomozi mi. Pošalji mi 230 milijuna kuna, ove godine i još makar 300 milijuna kuna do izbora naredne godine. Što je 500 milijuna kuna iz državnoga proračuna za mene. Bez tvoje pomoći i 500 milijuna kuna, grad će propasti, završiti na kruhu i vodi, a moram zaposliti još četiristo ljudi u grad i gradske firme, kako bih pobijedio.

S poštovanjem,
Tvoj Mato



 
loading...

Izdvojeno

14. listopad 2020 10:53