Prizori katastrofalnih šumskih požara koji već danima pustoše dijelove Los Angelesa zastrašujući su, još i više kad ih promatraju profesionalni gasitelji koji su se mnogo puta na terenu susreli s neumoljivom vatrenom stihijom. Snimke tisuća spaljenih kuća, gorućih automobila i ljudi u bijegu pred vatrom prati i županijski vatrogasni zapovjednik Stjepan Simović koji kalifornijsku kataklizmu uspoređuje s najtežim požarima na krajnjem jugu:
- Požari su nastali na područjima gdje vladaju vremenski ekstremni uvjeti, dugotrajne jake vrućine i snažni vjetrovi. Kod nas su to jugo a pogotovo bura koja je nama najveći neprijatelj i uzrok brojnih nevolja na širem dubrovačkom području. Sjetimo se samo velikog požara u Župi 2007. Gorjelo je prvo u BiH, pa je prebacilo vrh a kad se vatra počela spuštati po buri, nastala je katastrofa. Požar se proširio doslovce cijelom Župom, pa dijelom ušao u Grad Dubrovnik i u Općinu Konavle. A sve je to dogodilo u jedan dan, vatra je progutala par tisuća hektara. Najteža borba je, kao i uvijek, bila s vjetrom. Usporedba s američkim požarima je neizbježna, premda su tamo kuće drvene. Naše su kuće pretežito kamene, a novije betonske. Iako je u međuvremenu došao stiropor i izolacijska vuna radi toplinske izolacije fasada, takav je materijal otporniji na požar od drva – primjećuje Simović.
- Kroz moju 31 godinu vatrogastva i iz zapovjednog iskustva mogu reći da kod velikih i zahtjevnih intervencija koje prati jak vjetar, prvo što trebate je jako puno ljudi i mnogo vozila u najkraćem vremenu. Požar se potpomognut vjetrom brzo širi i za to trebate veliki vozni park. Primjerice, u Konavlima ima dovoljno vozila, no kad požarni stampedo krene, malo ih je. Vi ne možete bez puno auta braniti kuće. Obraniš dvije kuće i moraš se prebaciti na treću, ta obrana ide u nizu i traži puno opreme. Pamtim dobro onaj veliki požar preklani u Župi, mi smo odmah doveli više cisterna u slučaju da okrene na buru i budemo trebali braniti kuće. Čak sam pozvao i jedno vatrogasno s aerodroma iako vremenska prognoza na lokaciji nije davala buru. No, tada smo imali vremena, a i vjetar je vatru gurao uzbrdo pa smo se imali kad organizirati. Župa je i inače uvijek kritična jer su sve kuće zbijene blizu – kaže nam vatrogasni zapovjednik, pa se osvrće na problem manjka vode za gašenje u Kaliforniji:
- Čitam da su hidranti presušili. A što se događa? Popratne akcije kod ovako velikih požara traže ogromne količine vode, a sustav potrošnju može podnijeti do određene granice. Kao da punite sto cisterni odjednom, kapacitet to ne dopušta. Tlak i protok naprosto nisu dovoljni. Jednom su nam se dogodila tri velika požara u istom danu, gorjele su Ponikve, Smokvica i Trstenik, više od tisuću hektara je zahvatio svaki. U jednom momentu šaljem kanadere u Ponikve, pa u Zračnu luku da se posade okrijepe, dok se nama vodoopskrba Janjine napuni jer smo ugasili struju u dalekovodu. Nekad morate donositi takve odluke, jer ako ostanete bez vode na požarištu, gotovi ste. Oko požarišta je važno i kontrolirati, pravilno usmjeravati promet, pogotovo ako uokolo gore automobili, jedan se upali pa za njih svi ostali, stalno gore. Opskrba vodom i strujom su izazov, a o evakuaciji stanovništva u vatrenom obruču da i ne govorimo – upozorava sugovornik pa se spominje stihije u Orebiću:
- Tijekom velikog požara koji je ušao u mjesto uspjeli smo evakuirati cijeli kamp a da nitko nije stradao, nije bilo ni lakše ozlijeđenih iako je oko kampa sve izgorjelo. Taj smo požar svladali prije nego se drugi put vratio u Orebić. Iapk, izgorjela su nam dva krova i jedna fasada na kući. Interesantno je da smo tad u naselju Stankovići obranili prvi red kuća, a u drugom je ‘podbacilo‘ preko nas pod krov i dva su izgorjela. Bio je to pravi vulkan. Ogroman žar je letio zrakom i podvukao se pod kupe krova bez izolacije, a mislili smo da smo sve obranili. Srećom, bili smo blizu, pa kuće nisu izgorjele. Od velikog isijavanja na jednoj se istopio dio stiropor fasade – prisjeća se vatrogasac i dodaje kako je suha podloga nakon dugog razdoblja bez kiše dodatan problem koji dolazi u kombinaciji s vjetrom.
Na upit misli li da su njegovi američki kolege poduzeli sve što su mogli u uvjetima raštrkanih požarišta ovim uvjetima?
- Vjerujem da su dali sve od sebe, makar ne znam kako je kod njih organizirano vatrogastvo, više sam upućen u organizaciju u Europi i duž Mediterana, gdje imaju slične probleme kao mi. Požari bijesne tamo na ogromnim površinama, vjetar se malo smirio, ali teško je prognozirati koliko će trajati stihija. Kod nas su dosad najveći požari otkad je Hrvatske bili 1998. kad je gorjela Korčula. Zatekao sam se tamo, bilo je strašno, toliko je vremena trebalo da se potpuno ugasi. Dežuralo se danima, sanirali smo teren, radili i radili. Jer, ako samo nešto preskočite, a malo puhne vjetar, opet se sve razbukta. Suosjećam s kolegama iz Kalifornije, znam koliko im je teško, i mi smo se sto puta zatekli u takvoj situaciji. Na intervenciji morate istrpjeti i kad viču na vas ako nekome nešto strada, izgori čovjeku loza ili maslina, znam koliko je tu truda uloženo, jasno je da je očajan zbog gubitka. Grozni su to pritisci na vatrogasce, kuće gore, ne da se ugasiti, u što god takneš, ništa ne ide kako treba, to se sad tamo upravo događa – ističe Simović i ukazuje na nužnost prevencije:
- Srećom nam je lanjsko ljeto i uz velike vrućine prošlo je bez vjetrova i katastrofa, ali mi smo svakako stalno u ophodnjama, a za vjetrovitih dana pojačamo dežurstva. Vozimo se preventivno danju i noću, upozoravaš, opominješ. Najgori su nam kampisti. Zadnjih mjeseci smo ih nebrojeno ‘istjerali‘ iz šuma. Nisu se opirali, čim im priđeš u odori i u službenom vozilu i lijepo im rečeš da ne smiju biti tu, otiđu. Ali uskoro ih zamijene drugi, valjda imaju svoje grupe na mobitelu, umreženi su pa se dogovaraju gdje će ‘odsjesti‘ – kaže vatrogasni zapovjednik i potom nabraja za požar kritične točke u Dubrovniku i okolici:
- Prva mi na pamet pada Petka, poviše bolnice. Najljepši zeleni dio u gradu, ali krajnje riskantan. A povijesna jezgra je posebna priča, samo da nešto pođe po zlu požar se može proširiti s kuće na kuću, većina podova još su drveni, lako zapaljivi. Ali mi u zidinama poduzimamo sve potrebne mjere na najvećoj mogućoj razini, Grad se maksimalno čuva i pazi, makar se i tako uvijek nešto može dogoditi. Trajna je opasnost i u Orebiću, dio hotelskog smještaja gdje je čempresova šuma Pod Gospu se zove. Puno je tu gostiju, bilo bi problem da plane po vjetru. Nadalje, tridesetak posto naše županije je pod parkovima prirode, Nacionalnim parkom, zaštićenim šumama. Nacionalni park Mljet osobito je zahtjevan. Cijelu godinu je tamo cjelodnevno dežurstvo, ima odličan DVD u sklopu postrojbe na otoku gdje je najveća opasnost upravo od požara jer je površinom velik, a brojnost turista tolika da ne možeš sve nadzirati. A još jedan otok, Lokrum, na vratima Grada? Ljeti je tamo dnevno par tisuća gostiju, ne daj Bože da se nešto dogodi. Doslovce je pitanje kako bismo ih iz Rezervata sve uspjeli evakuirati u kratkom vremenu. Na sreću, vatrogasci tamo redovito sve obilaze, dočekuju izletnike u luci, što jako dobro djeluje na goste – govori Stjepan Simović koji dobro pamti i kad je prije deset godina u pepeo otišla slikovita borova šuma u pelješkom Trsteniku:
- Vegetacija se sad pomalo obnavlja. Kad smo dočekivali vatru radi obnove kuća, dim je bio zastrašujući. Trebalo ga je izdržati i spasili smo sve kuće. A kod velikih požara velik je i dim, u takvoj intervenciji nema previše kretanja moraš doslovce ležati na asfaltu, slično je sad u Kaliforniji. Trajat će danima, treba puno svega, a najviše ljudi. Zato mi je drago da naši mladi prolaze edukaciju, ulažemo u njihovu izobrazbu i putem DVD-a. Ja mlade momke vodim na intervencije da doznaju kako izgleda naša borba bez oružja na terenu u suradnji s policijom s kojom se pred sezonu nađemo i razmotrimo situaciju. Požari su nepredvidivi, ako se razmašu, trebate primjerice 500 obučenih ljudi danas, ali i sutra i kroz tjedan dana. Zato treba najviše čuvati ljude i održavati i obnavljati tehniku. Da ste mi prije šest godina rekli da će se u Hidroelekratni dogoditi požar, teško bih povjerovao, ali se dogodilo i danas obilježavamo tužnu obljetnicu – zaključuje Stjepan Simović.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....