Dva jezika govori izvrsno, na barem pet zna osnovnu komunikaciju, a povoda za dobru zafrkanciju Ljubomir Papović nađe bezbroj. Dok ljetno sunce sve topi, ovaj zaposlenik Društva prijatelja dubrovačke starine koji radi kao prodavač ulaznica svojom duhovitošću i šarmom 'rastopi' sve goste na zidinama. Uskoro će 15 godina otkako radi u DPDS-u, počeo je 22. ožujka 2008. Oženjen Talijankom Lucijom, privremeno je živio u Italiji, ali ga je nostalgija vratila u Grad. Zahvaljujući gosparu Ivu Romiću, zaposlio se u DPDS-u, najprije kao kontrolor na zidinama, a 1. travnja 2008. prešao je na prodaju.
- Ispočetka sam bio na Svetom Ivanu, jedno vrijeme smo tamo imali prodaju jer se moglo ići u oba smjera. Premještali bi nas svakih mjesec do mjesec i pol, što nije loše, bude uzbudljivije, veli Papović koji je momentalno na ulazu nasuprot dominikanaca.
Oko 95 posto gostiju je bajno
Jutarnja smjena ljeti traje od 8 do 13.30, a popodne od 13.30 do 19.00 ili 19.30 sati. Popodne od 13 do 16 manje je gužve, ali ujutro neki gosti već čekaju otvaranje ulaza, u prvih pet do šest minuta zna ući 70,80 ljudi. Bude gužve i pred zatvaranje jer neki dođu u zadnji tren pa pitaju imaju li vremena obići zidine, a Ljubomir im odgovori da ovisi o njima odnosno koliko misle fotografirati. Ističe kako je mentalna priprema najvažnija jer je rad s ljudima zahtjevan.
- Treba onemogućiti emocijama da previše izlaze vani, osim na zafrkanciju. Ako posjetitelja dočekaš s osmijehom, iskrenim, ne 'recepcionerskim', on to osjeti. Nekad ljudi dođu nervozni, čak i spremni na sukob, ali kad ih dočekaš s pravim osmijehom, često odu nasmiješeni. Od 100 posto gostiju 95 je bajno, a među ostalih pet bude blago nervoznih, ali i pravih provokatora. Takve ignoriraš, nema druge, dodaje Ljubomir koji u smjeni razgovara barem s 200 ljudi.
Nerijetko je prodajno mjesto DPDS-a i info pult. Bez obzira na nacionalnost gostiju, sve se svodi na individualni odnos.
- Mnogima su Francuzi zahtjevni jer ne žele govoriti engleski. Nikad nisam učio francuski, naučio sam par riječi i sve 'ispucam'. Oni budu iznimno zahvalni, otvore se i progovore engleski, bude zafrkancije... Obožavam Talijane, a i oni mene vole, posebno ovi s juga, kao moja žena. Često kažu: "Vidimo da ste jako ljubazni i govorite talijanski, pa bismo Vam postavili još jedno pitanje..." (smijeh) I meni je to simpatično, nema umora, umor je kad nešto ne podnosiš! Poljaci su mi dragi kao gosti, iako većina ne govori dobro engleski, kao nacija mi se čine spremnim na smijeh, primjećuje.
Pitanja bude svakakvih, s kolegama je razmišljao napraviti neku 'enciklopediju pitanja'.
- Jednog kolegu su pitali čemu služe zidine ako je rat završio, možemo li ih sklopiti? Bila su i pitanja: "zatvaraju li se uvečer vrata Grada?", pitali su i živi li netko u Gradu, a sam sam donedavno tu živio. Objasniš gostima da su zidine krug, a oni pitaju kako će se onda spustiti... Na pitanje kako sa zidina mogu do gornje Buže, rekao sam: "Možete slobodno, ali to će biti zadnje što ste učinili u životu!" Ako tko pita može li se sa zidina na Lovrjenac, odgovorim: "Može ako vam je Ikarus u rodu!". Ljudi pozitivno reagiraju, ali ne smiješ prijeći granicu! Kad pitaju u kojem smjeru ići, kažem im da će na zidinama naučiti što je hrvatska demokracija: "Many options, one choice", priča djelatnik DPDS-a i sjeća se starijeg Amerikanca koji mu je nakon obilaska zidina rekao: "I didn't forget".
Gošća ostala na zidinama
Svako prodajno mjesto ima svoju draž, a Ljubomira je teško izbaciti iz takta. Još kao kontrolor zavolio je ožujska jutra kad bi otvarao zidine. Jednom mu se dogodila simpatična 'nezgoda'.
- Išao sam u zatvaranje zidina, došao sam do zidina poviše Dvora, u mrtvom kutu spavala je mlada Ruskinja koju nisam primijetio. Poslije su me zvali doma, da je ostala gošća na zidinama. Kad sam otvorio kapiju, žena je od sreće skočila na mene, ne znam kako sam ostao na nogama - bila je viša od mene za glavu, a teža ne znam koliko, priča Ljubomir koji s većinom kolega odlično plovi u humorističnim vodama.
- Sa mnom su radili Maro Oblizalo i Ivan Cetinić, oni ne mogu 'podnijeti' moje fore, Cetinić me čak zove "egotriper" (smijeh). Dakle, prodavao sam karte, a oni nisu mogli slušati kako 'previše pričam s gostima' pa su napravili scenu: jedan je stavio vreću na glavu, a drugi uzeo konop i stavio ga oko vrata. Eksplodirao sam od smijeha, prepričava Ljubomir.
Znali su mu se i vraćati gosti.
- Bila je lani grupa djevojaka iz Kuvajta koje su studirale u Sarajevu, a govorile naš jezik. Sad je došla jedna iz te grupe, ali s drugom ekipom. Rekla je prijateljicama da će za zidine kupiti karte od 'ovog divnog gospodina kod kojeg je kupila karte prošle godine!", priča Ljubomir.
Kad je puno posla, s gostima popriča samo o osnovnom. Nekad su se redovi protezali do dna skalina od dominikanaca. Toga više nema jer prodaja ide brzo.
- Ljudi su čekali 20 minuta, a među njima i lik koji je izgledao kao bumbar iz Stripyja, a s njim je bio prijatelj: kad su stigli na red, uzviknuo sam da više nema ulaznica. Odmah sam eksplodirao od smijeha, a smijeh je krenuo u valovima kroz cijeli red. Ovome su se brkovi 'rastegli' kad je čuo da nema karata, a njegov prijatelj me pitao: prodajete li možda donju robu? Jednom su u điru bili lopovi, upozorio sam jednog Amerikanca da pripazi na kreditnu karticu, a on se nasmijao grohotom i odvratio: "Bolje da mi lopov ukrade karticu, nego da je dam ženi.", prisjeća se Ljubomir.
Redovito upozorava sve koji imaju strah od visine ili teže hodaju da se ne penju. Zimi je puno mirnije, kraće se radi, znao je raditi i uživati u miru na Lovrijenca. Budući da je odličan s brojevima, često gostima otkriva da, kad uđu na Pomorski muzej i obiđu sve skale na zidinama i spuste se na istom mjestu, 'odrade' 746 skala, a 178 skala iz Pila do gore.
Kaže kako je najbolje vrijeme za obići zidine u studenom, ako nema kiše jer su temperature vrlo ugodne. U slobodno vrijeme voli poći zaribati s kraja, sa ženom pogledati seriju ili se družiti s ekipom prijatelja. On je prvi osmijeh koji će goste dočekati na ulazu na zidine. Osim što su i supruga i on u Društvu prijatelja dubrovačke starine, reklo bi se u šali da je Ljubomir i počasni član 'Društva prijatelja dobrog humora'. A to dokazuje iz dana u dana.
