Povodom najvećeg katoličkog blagdana, Uskrsa, monsinjor riječki nadbiskup koadjutor i dubrovački apostolski upravitelj Mate Uzinić uputio je blagdansku poruku vjernicima:
Draga braćo i sestre,
pandemija koronavirusa, protiv koje se borimo već više od godine dana, ne jenjava, a ni na područjima zahvaćenima potresom situacija se ne smiruje. Sve nas to, uz ekonomsku neizvjesnost koju to sa sobom nosi, ispunja strahom i strepnjom te otežava naš svakodnevni život. Dodamo li tome opterećenost osobnim krivnjama ili lošim međuljudskim odnosima, ne treba mnogo da osjetimo kao da pod teretom svega što nas muči tonemo, prepuštajući se beznađu.
Možda se tako više negoli ikad prije možemo prepoznati u slici Petra koji, krenuvši po moru prema Isusu, obuzet strahom od vjetra i oluje, počinje tonuti. Strah nas okružuje, obuzima, paralizira – strah od bolesti, od potresa, od neizvjesnosti, od budućnosti. Izgubili smo ili gubimo kontrolu nad vlastitim životima. „Gospodine, spasi me!“ vičemo s Petrom.
Uskrs nas poziva da se othrvamo valovima koji nas zapljuskuju i potapaju i prihvatimo ispruženu ruku Krista uskrsloga. Nije jednostavno prihvatiti je. Taj čin zahtijeva odluku, uključuje preuzimanje odgovornosti i spremnost zakoračiti dalje u život, točnije u novi život. Radije bismo možda ostali u moru, prepustili se valovima da nas nose kud hoće, ostali ovdje gdje smo sada, a možda se i vratili u prošlost. Svojim uskrsnućem Krist je pružio ruku spasa posrnulom čovječanstvu i izbavio ga od smrti. Svojim uskrsnućem on i nama trajno nastavlja pružati svoju ruku. To je ruka spasenja, nade i života.
Bog od nas traži hrabrost, traži odluku i traži našu vjeru. Njegova ispružena ruka čeka svakoga od nas. Uhvatiti je – to ima dalekosežne posljedice za naš život. To znači prihvatiti plan koji Bog ima s nama i za nas. I oprostiti se s vlastitom prošlosti da bismo mogli s Kristom živjeti sadašnjost i budućnost. To znači i prihvatiti da nam Bog oprašta i zaboravlja naše slabosti i krivice jer nas ljubi i želi da živimo život u punini. U konačnici, to znači prihvatiti da su naš život i naša budućnost u Božjim rukama.
Prepustiti se Bogu, dopustiti mu da nam oprosti, da nas zagrli i da nas vodi, sve je što Bog od nas i ovog Uskrsa traži. Njegova moćna ispružena ruka, pred kojom se dijele mora i stišavaju oluje, čeka svakog od nas. Oduprimo se strepnjama i strahovima, budimo hrabri, ne bojmo se! Odlučimo živjeti kao novi ljudi, očišćeni, otkupljeni, da u punini zasja slika Božja na koju smo stvoreni. Zatražimo Božje oproštenje i oprostimo sebi i drugima. Neka zrake uskrsnog jutra prosvijetle i rastjeraju teške i tamne misli i donesu nam utjehu, nadu, mir i radost. Zakoračimo s Uskrslim dalje u život sijući oko sebe dobrotu i ljubav prema svakom Božjem stvorenju, a napose pružajući naše ruke braći i sestrama u potrebi.
Sretan nam Uskrs!
mons. Mate Uzinić,
riječki nadbiskup koadjutor,
dubrovački apostolski upravitelj