Dubrovačka gradska vlast najavila je kako će izmjene i dopune prostorno-planske dokumentacije, za koje su prošlog tjedna potpisani ugovori s izrađivačima, osigurati skladnost gradnje i poštivanje kulturno-spomeničke baštine Dubrovnika i, s druge, omogućiti razvoj grada definiranjem novih zona urbanog življenja i stanovanja. Oporba iz Srđe je Grad, pak, očekuje izradu novog GUP-a koji će suvremeno odgovoriti na sve potrebe i probleme s kojima se grad suočava, ali nemaju vjere kako aktualna gradska vlasti može donijeti neku suštinsku promjenu, cijene po dosadašnjem njihovom odnosu prema prostornom planiranju. A, što kaže struka? Ursula Stanić Siništaj lanjsko je ljeto izabrana predsjednicu Društva arhitekata Dubrovnik (DAD), nakon odlaska Boža Benića na mjesto gradskog pročelnika u Upravnom odjelu za urbanizam, prostorno planiranje i zaštitu okoliša.
- DAD se već i u prethodnim ‘kozmetičkim‘ izmjenama i dopunama PPU-a, kao i GUP-a, angažirao i aktivno sudjelovao te pokušao konstruktivno i konkretno dati naputke o mjestima u planu gdje se uočava problematika prilikom njegovog korištenja tijekom projektiranja. Budući se sada radi o cjelovitim izmjenama i dopunama, tim su veća i očekivanja ne samo od strane struke već, vjerujem, i od šire zajednice. Ipak, struka može više učiniti na tom polju jer smo u konačnici mi oni koji kreiraju budući prostor iz planovima definiranih parametara. Stoga ćemo i ovaj put biti otvoreni da svoje spoznaje o problemima u prostoru podijelimo s budućim izrađivačem obaju planova – najavljuje Ursula Stanić Siništaj.
O čemu naručitelj i izrađivač prostorno-planske dokumentacije u ovim izmjenama i dopunama trebaju s osobitom pozornošću voditi računa i kako postići cilj o kojem govore - zaštititi baštinu i omogućiti razvoj?
- Prostor Dubrovnika je već narušen. I to je činjenica. Narušen je nelegalnom, a kasnije legaliziranom izgradnjom. Novogradnjom koja je dijelom izmakla kontroli. Sada treba spasiti ono što se još može, a toga je prostora vrlo malo. Dubrovniku, osim cjelovitih izmjena i dopuna PPU-a i GUP-a, sada treba i neka vrsta sanacije prostora. Baštinu smo već prilično devastirali, a koliko se šteta može popraviti – tu sam malo skeptična. Ipak, uvijek se vrijedi potruditi, pa makar malo popraviti što se popraviti da – kaže sugovornica.
Ovim izmjenama i dopunama treba voditi računa prije svega o infrastrukturi koja je najkritičnija točka budućeg razvoja grada, ističe.
- Kada kažem infrastruktura onda osim samih cesta i ulica treba voditi računa o zonama garaža, trafostanicama, sustavima oborinskih odvodnja i slično. Potom, treba sagledati prostor potreban za javno-društvene djelatnosti. Ne smije se zaboraviti na zelene površine za kojima sve gradske zone žude. Stanovanje treba dobiti novi smjer razvoja u smislu da se oko određenih stambenih zona kreiraju parkovi, trgovi i igrališta, da nisu samo za sebe - stambene zgrade i pristupne ulice. Da ne zaboravim šetnice uz obale, privezišta i slično.
Iznimno je važno pozabaviti se Gradom, starom gradskom jezgrom, te taj prostor ne samo iskorištavati već ga namjenski ponovno definirati, kao i kontaktnom zonom Grada budući se ona već davno otela kontroli. Taj prostor treba biti pod većom ‘lupom‘ – navodi Stanić Siništaj.
Koji dijelovi grada ili projekti će biti pod posebnim povećalom stručne javnosti?
Krećem od istoka prema zapadu. Belveder i Sv. Jakov, njegov preostali dio koji se nije izgradio, Bosanka, Gradac i zona iza Sveučilišta, zona gdje je sada Čistoća, poslovni centar Gruž, Gospino polje, Igralište u Lapadu, Babin kuk, prostor uz Rijeku dubrovačku, Pobrežje i sl.- kaže dubrovačka arhitektica.
Božo Benić, nekad predsjednik DAD-a a trenutačno gradski pročelnik za prostorno planiranje, u intervjuu za Dubrovački vjesnik 2016. godine je izjavio kako je ‘urbanističko planiranje kakvo smo nekoć poznavali, uslijed utjecaja politike i kapitala, doživjelo radikalnu preobrazbu‘ i da ga treba vratiti struci.
Je li urbanističko planiranje doista preminulo ili je u međuvremenu vraćeno struci Benićevim dolaskom na čelo gradskog odjela?
U trenutku vremena dogodio se kolaps urbanističkog planiranja, jer su ga zarobili politika i kapital. Možda se činilo da je ono preminulo, no uvijek treba vjerovati i nadati se, pa čak i kad je o urbanističkom planiranju riječ. Promjene nastaju kada svijest i savjest proradi.
Stoga se nadam, ali i vjerujem da dolazak kolege Benića, s njegovom iskrenom željom za drugačijim pristupom, i vraćanje urbanističkog planiranja struci vode boljoj budućnosti razvoja Dubrovnika i njegove zasad bliže okolice.