Srednjoškolci rade po gimnazijskom programu, prema uputama Ministarstva znanosti i obrazovanja i redovitom rasporedu, kaže ravnatelj Slobodan Begić.
- U dogovoru s pročelnicima i uputi Ministarstva, profesorima smo ostavili mogućnost upotrebe svih mogućih mreža. Uspostavljena je svojevrsna 'virtualna zbornica' u kojoj se razmjenjuju iskustva. Trenutačno, solfeggio je usmjeren na teoriju, jer je predmet složen za ovakvu vrstu nastave, ali smo na putu pronalaska rješenja. Do ocjenjivanja, a to bi se trebalo dogoditi za desetak do 15 dana, primijenit ćemo ta idejna rješenja – najavljuje Begić.
Pravi fenomen!
Iskustva nastavnika glazbenih instrumenata su neočekivana. Dogodio se svojevrsni fenomen.
- Od trenutka kad se počelo govoriti o karanteni, počeli smo razmišljati kako organizirati nastavu, jer nismo bili sigurni kako će sustav Edmodo, uspostavljen od Ministarstva znanosti i obrazovanja, u koji smo svi umreženi, funkcionirati u našem slučaju. Kod nas je uobičajen individualni, vrlo specifičan rad u kojem je važno slušati svakog pojedinog učenika i reagirati na njegovo sviranje. Ne možemo tek tako poslati note i reći im da vježbaju. Stoga smo ocijenili kako je najvažnije povezati se s roditeljima i objasniti im kako će se nastava odvijati uz pomoć mobitela. Neke kolege rade preko Skypea, drugi preko Vibera i WhatsAppa, ili elektroničke pošte – kaže Evelina Šegović, profesorica violine.
- Netko radi na način da mu djeca šalju audio, a nekima i video snimke koje nastavnici analiziraju i potom povratno šalju komentare i upute. Neki uspostavljaju video pozive uživo. Probala sam više modela i zaključila kako je najbolje da mi šalju audiosnimke koje u miru preslušam i elektroničkom poštom vraćam komentare za svaki pojedinačni komad. Među kolegama se šalimo kako ćemo zadržati ovaj način predavanja, jer primjećujemo kako djeca na tim snimkama sviraju bolje nego što su nekada svirala pored nas na satovima. Jedan od razloga je sigurno i taj što su djeca stalno doma i nemaju drugih izvanškolskih obveza, sportskih, jezičnih, plesnih ni drugih. U uobičajenim okolnostima, nakon čitavog dana, djeca su često preumorna pa ne vježbaju kvalitetno ili samo pro forma. Sad su se našli u neuobičajenoj situaciji u kojoj imaju malo više vremena. Osim toga, ovo im je nešto posve novo, i samim tim zanimljivo. Upotrebljavaju nove tehnologije na drugačiji način. Kad bismo ih vidjeli na školskom hodniku, mobiteli su im služili za igrice i gledanje YouTubea. Sad su shvatili da mobitel služi i nečem korisnom i konkretnom. I što je najvažnije, djeca gledaju i slušaju vlastite snimke i šalju onu najbolju verziju. Po nekoliko puta se snimaju i preslušavaju. Postiglo se ono najteže - dijete sluša što svira – komentira prof. Šegović.
Oprostite, danas nisam od volje
Iz ove nesvakidašnje situacije, djeca bi mogla i profitirati upravo slušajući i promatrajući vlastite snimke.
- Violina je specifičan instrument, ali ovo se može reći i za ostale instrumente – kad dijete krene svirati, počinjete od postavljanja ruke, držanja instrumenta, pa gudala,… U svemu tome dijete ima previše podražaja istovremeno, a u svom tom snalaženju sviranje ostaje po strani. Zahvaljujući tome što nema nekoga tko sjedi pokraj njih, prisiljeni su slušati sebe. Iz snimke izvode zaključke koje mi izvodimo na satu - kaže prof. Šegović, inače i voditeljica orkestra osnovne glazbene škole, u kojem su učenici od trećeg do šestog razreda u dvije grupe, što je poseban izazov čak i ovim naprednim tehnologijama koje posjedujemo.
I tom se izazovu nastoji naći rješenje, prof. Šegović upravo radi na tome. Čini se da je sreća što živimo u vremenima razvijene tehnologije, pa bi ova iskustva mogli iskoristiti i u 'normalnim' uvjetima, najavljuje ravnatelj Begić.
- U ovim nesvakidašnjim uvjetima i djeci je teško, u malom je prostoru zatvoreno više ljudi. Dirnula me poruka moje učenice koja mi je uz snimke poslala poruku: „Oprostite, danas nisam imala prevelike volje, vjerojatno od ovog predugog stanja doma, pa nije baš najbolje. Sljedeći put će biti“. Neki misle kako je djeci ovo stanje festa jer po čitave dane mogu ležati na kauču s mobitelom u ruci, ali kad to postane beskrajno, ne vodi dobrome. Mislim da će mnogi naši učenici dobiti više ocjene nego što bi inače, i zbog toga što su, kako smo već rekli, bolji nego što se sjećam sa zadnjih sati uživo. Uostalom, ocjenjivanje mi je najomraženiji dio pedagoškog posla i nekad nije mjerilo stvarnog stanja – poručuje prof. Evelina Šegović.