Sramotu je lakše podnijeti ako stvar okreneš na zafrkanciju. Nedavno sam se išao naći na kavi s jednom prilično zgodnom gospođom. Priđem ja stolu; dobar dan - dobar dan. I kaže ona, mladiću - otkopčan vam je šlic. Kažem ja njoj - sinjorina, puno je veći problem kad ga zaboravim otkopčat.
Što ćeš, neke mudrosti dolaze s godinama. Lijepim snovima tu je došao kraj, ali smo se barem nasmijali. Evo, na primjer kao s Hrvatskim željeznicama. Ugovorom o javnim uslugama Hrvatskim željeznicama ćemo, mi građani, vi čitatelji, platiti 78,6 milijuna eura. Najbliža željeznica Dubrovniku je stari Ćiro ispod platana u Trebinju. Ploče i Metković barem su teoretski povezani sa željeznicom, znaju kako izgleda pruga, čuli su i iz daljine vidjeli kako izgleda pravi pravcati teretni vlak. To zadovoljstvo, svakog nas mjeseca košta 6,5 milijuna eura u kojima, eto, sudjeluje i vaš džep.
I što ćeš drugo nego rugat se Hrvatskim željeznicama za sve pare. "Slowing down since 1860" (Usporavaju od 1860.), HŽ Vatrenima čestita srebro (nakon SP u Kataru gdje smo bili treći, a srebro osvojili u Moskvi). Uglavnom, lako se nama u Dubrovniku i ovoj županiji rugati HŽ-u kad je ona daleko. Ali što ćemo s Hrvatskom poštom? Jeste li ikad čuli vic o Pošti? Nisam ni ja. Jer nije smiješno!
Dva mjeseca ljudima u Dubrovniku, mojim kolegama, prijateljima, obitelji...ne stižu računi. Kad stignu, zgrčeni su, zgužvani kao da su poštari mjesecima ležali na njima. Ljudima prije stigne ovrha nego račun i to više nije smiješno.
Državne i gradske tvrtke valjda raspišu javni natječaj za isporuku svojih računa, pa onda Pošta bude najjeftinija. Javna nabava je takva, ako nisi napisao koliko slojeva mora imat karta od zahoda, morat ćeš izabrat onu jednoslojnu i nemaš se kome žalit što ti je opet prst proletio. Poštena firma pazi koju će i koliko će karte od zahoda uzet. Imaju šefa nabave i on pazi na to. A državne firme isto imaju ljude koji se bave nabavom, ali im je nametnut zakon o javnoj nabavi da ne bi od karte učinili vikendicu. Vidjeli smo to ranije - crveni drugovi pravili su bijele vile na plavome moru. Model je isti, samo je utuživo ako drugove nazoveš crvenima.
S druge strane, kad već nitko ne šalje pisma ni razglednice, pošteno je da Poštarima ostavimo makar račune. Ipak je Pošta "naša", a ove su dostavljačke tvrtke tko zna čije, jel da? Ima infrastrukturu - zgrade, urede, sortirnice, kamione, električne automobile, Filipince.....sve imaju samo im nešto fali. Imaju adresu pošiljatelja, adresu primatelja....što mislite, što im fali? Ja bih napisao, ali je utuživo, pa ne smijem.
Nećemo valjda objaviti rat Filipinima što nam ovrhe i opomene stižu prije računa. Za to su ipak krivi domaći izdajnici. I nemojte mu sada o tome da račun mogu dobiti preko interneta, umjetne inteligencije... ‘Oću kartu i gotovo, račun u ruke, pa možemo razgovarat.