Zahvaljujući inicijativi 'Ruka pomoći' koju je pokrenuo čelnik udruge 'Sigurnost u prometu' Denis Pavela, već dvadesetak dana u dnevnom se ritmu priprema 25 do 30 paketa kuhanih jela koji se potom dostavljaju od Rožata i Prijevora, preko Nuncijate i Lapada sve do spomeničke jezgre.
Lanac pripreme od teće do trpeze ide k'o urica. Kombi iz Grada kreće prema jednom od triju restorana uključenih u projekt radi preuzimanja gotovih jela. Za upravljačem je Denis, na suvozačevu mjestu Ana Putica, njegovateljica iz Doma za starije i nemoćne kod stare bolnice koja volonterski cijelog tjedna između 13 i 14.30 sati raznosi obroke.
S paketom o kvaku
U pripremi jela tjedno se izmjenjuju restorani Orsan, Azzurro i Veranda u Štikovici koja je dežurala na dan nastanka ovog zapisa. Vlasnici i supružnici Maja i Mirko Andrić u dobru su raspoloženju i na propisanoj socijalnoj distanci dočekali novinare i dostavljače. Na stol su poslagali oko 25 vrećica s toplim obrokom, grahom i pastom koji je pripremila chefica Maja:
- Zbog korone se sve poremetilo, restorani ne rade a meni jako fali posao, naučila sam biti u kuhinji i ovako se osjećam korisno. Pomažem nekom kome je stvarno potrebno, imam dnevnu obavezu i čast mi je biti dio ove plemenite akcije. Pazimo da se jela ne ponavljaju, da korisnicima pripremimo što ukusnije i raznovrsnije obroke – kaže nam Maja i pozdravlja Nikšu iz tvrtke Solidor koja je donirala aluminijsku ambalažu za dostavu hrane. Njezin suprug Mirko otkriva kako se Veranda u 'Ruku pomoći' uključila zahvaljujući društvenim mrežama.
Na Facebooku je tim povodom napisao šaljiv komentar na račun ranijeg poznanstva s Pavelom koji ga je jednom sankcionirao zbog prometnog prekršaja. Mirko se žalio i izgubio, globu je odavna platio a s Denisom ga je drugi put povezala - korona.
- Ovo je prilika da vratimo zajednici barem dio onog što nam je pružila. Denis nas nazove dan, dva prije dostave i dogovorimo jelovnik, pa Ana i on dođu preuzeti, super smo se već uhodali – govori nam Mirko.
Andrići, sugrađanima odranije poznati po dobrotvornom angažmanu, roditelji su dvogodišnjeg Ante, dobrog i mirnog dječačića koji u skladu s dobi pomaže mami i tati u novom humanitarnom pothvatu...
Dnevni obrok iz Štikovice kombijem kreće do prve postaje, Mosta dr Franja Tuđmana. Vozimo za Denisom i susrećemo volontere koji preuzimaju hranu za potrebite u Prijevoru i Rožatu. Ne žele se ni slikati ni predstaviti pa produžujemo prema Dubrovniku, gdje je pred Anom i Denisom dosta posla:
- Samo od 17. do 30. ožujka podijelili smo 250 gotovih obroka. A svakim danom nam se javlja sve više ljudi, bude i mlađih koji su izgubili posao u turizmu i doslovce nemaju što jesti. Pomažemo svima jednako, čak i ako bude uljeza među onima što zovu. Važno je da nitko ne ostane usamljen i gladan u ovim vremenima – ističe Denis Pavela dok s njim obilazimo stambene zgrade gdje žive korisnici gratis ručkova. Kod dostave se strogo poštuju pravila. Korisnika se pritiskom na zvonce obavijesti o prispijeću 'pošiljke', vrećica s hranom objesi se na kvaku, tako da većina ljudi ni ne zna tko im donosi obroke. Neki se ipak ohrabre pa provire kroz vrata, tek da pozdrave i zahvale dobročiniteljima:
- Ma, ovo mi je spas! Sama sam doma, otkad je zavladala ova zaraza uopće ne izlazim, samo pođem smeće bacit' da protegnem noge. Za Denisa sam doznala preko televizije, nazvala broj telefona i sutradan mi je došao objed. I to kakav! Za prste polizat' – hvali gratis uslugu umirovljenica Janja Kisić, prije stečaja zaposlenica bivše dubrovačke štamparije.
Supermani sa sanitarnom knjižicom
- Divne su naše tete. Blagoslivljaju nas iako nas mnoge ni vidjele nisu. Nije problem raznositi cijeli dan kad tako nešto doživiš – veli Ana Putica. Denisova desna ruka ima sve tražene kvalifikacije za 'dostavljačicu', sanitarnu knjižicu i higijenski minimum kakav trebaju imati svi koji rade s kuhanom hranom. Tijekom našeg obilaska potrebitih kućanstava pozvala je sve koji mogu pomoći u nabavci mesa, vrećica, i aluminijske ambalaže da se odazovu jer će i najmanji doprinos olakšati svakodnevicu izoliranim sugrađanima poput umirovljenice Mare Knezović. I ona je na Denisovom spisku, a zahvaljujući điru s 'Dubrovačkim', konačno je i upoznala je svog 'supermana'.
Budući da je prošlo dva popodne zabrinula se da joj objed neće ni doći, no Denis je tješi i objašnjava da je korisnika sve više pa na dostavu treba malo pričekati:
- A ti si taj dragi Denis...a ti si Ana...molit ću za vas Boga. Jako me gusta ovo što nam spravljaju, samo neka potraje – maše nam tete Mare kroz škrip od vrata. Pričala bi ona još, ali joj se malo mantra, možda i od gladi. Poželimo joj dobar tek i opraštamo se od dostavljačkog tandema.
Denis i Ana moraju obići još desetak adresa, od toga šest paketa ide u povijesnu jezgru, iskrcaju ih na Pilama odakle se obavi prekrcaj do krajnjeg odredišta.
I tako svaki dan iznova, neumorno, koroni za despet. I nije samo hrana posrijedi, odradili su oni i tristotinjak posjeta starijima i nemoćnima, s lijekovima i drugim potrepštinama. 'Ruka ljubavi' doista je široka i ništa je ne može spriječiti da dopre do svakog tko u ova bremenita doba (krivo) misli da je zaboravljen.
