Ima je, nema je
Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, u svibnju ove godine primila je anonimnu pritužbu u kojoj se tvrdi kako sklonište za žrtve nasilja u Dubrovačko-neretvanskoj županiji ne postoji, unatoč tome što odgovorni plasiraju drugačiju informaciju putem medija. Ta se osoba poziva na primjer žene, žrtve obiteljskog nasilja, koja je od Centra za socijalnu skrb u Dubrovniku tražila smještaj u skloništu. Po navedenoj pritužbi, pravobraniteljica je zatražila izvješće i dokumentaciju Dubrovačko-neretvanske županije, Povjerenstva za ravnopravnost spolova DNŽ i Grada Dubrovnika. Iz provedenog postupka i temeljem informacija Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, saznaje kako je dosad izdano rješenje za sklonište, ali samo privremeno te da je u registar pružatelja usluga upisano sklonište u Dubrovačko-neretvanskoj županiji s kapacitetom smještaja četiri kreveta, a partner odnosno nositelj aktivnosti je Caritas Dubrovačke biskupije.
- Također, zatražila sam očitovanje i Caritasa Dubrovačke biskupije koji je naveo kako do sredine mjeseca rujna nijedna žrtva nasilja nije bila smještena u predmetno sklonište. Pored navedenog, Centar za socijalnu skrb Dubrovnik me obavijestio i o tome kako nisu zaprimili ugovor između pružatelja usluga, Caritasa Dubrovačke biskupije, i tadašnjeg Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, a koji je neophodan za donošenje rješenja o smještaju žrtve nasilja – navodi pravobraniteljica Ljubičić.
Resornom ministarstvu, u listopadu ove godine, Ljubičić je uputila preporuku da se što prije osnuje trajno sklonište za žrtve obiteljskog nasilja na području ove županije čiji će smještajni kapaciteti uvažavati broj stanovnika i stvarne potrebe. Preporučila je i kontinuirano osiguravanje dostatnih i pravovremenih financijskih sredstava za rad postojećih skloništa kao i žurno sklapanje ugovora između Caritasa i Ministarstva.
Vatroslav Vugdelija, ravnatelj Centra za socijalnu skrb u Metkoviću kaže kako ove godine nisu imali slučajeva zbrinjavanja žrtava obiteljskog nasilja u sigurnu kuću.
- Međutim, iz županijske uprave su nas informirali da postoji mogućnost zbrinjavanja na području Dubrovačko-neretvanske županije u slučaju potrebe. Zadnji slučaj imali smo prije nekoliko godina, s tim da su osobe bile smještene na tajnoj lokaciji u drugoj županiji – kaže Vugdelija.
Iz Centra za socijalnu skrb Dubrovnik odgovaraju kako su ove godine smjestili dvije odrasle osobe i četiri maloljetna djeteta u sigurnu kuću, na tajnoj lokaciji.
- U 2020. godini, u privremenom skloništu bio jedan smještaj temeljem zahtjeva župnika - kaže nam ravnateljica Caritasa Dubrovačke biskupije Sanja Šanje.
Dakle, temeljem rješenja Centra za socijalnu skrb, do 17. prosinca ove godine nitko nije smješten u to privremeno sklonište.
Politika po svom
U ožujku ove godine, ministarstvo nadležno za poslove obitelji i socijalne politike, objavilo je ograničeni trajni poziv čiji specifični ciljevi obuhvaćaju uspostavu sustava podrške za žene žrtve nasilja i žrtve nasilja u obitelji na područjima šest županija, uključujući i Dubrovačko-neretvansku. U tim županijama nedostaju usluge za žrtve nasilja, a prihvatljivi prijavitelji u okviru toga poziva su jedinice područne (regionalne) samouprave na čijem području nisu uspostavljena skloništa za žrtve obiteljskog nasilja.
- Na području Dubrovačko-neretvanske županije postoji sigurna kuća, trenutačno kao privremeno rješenje do rješenja trajnog smještaja koje je u tijeku. Privremena Sigurna kuća djeluje u zasebnoj organizacijskoj jedinici, ima Rješenje Ministarstva o ispunjavanju uvjeta za pružanje usluga smještaja za žrtve nasilja u obitelji i na raspolaganju je za moguće potrebe. Međutim, slijedom inicijative Vlade RH za dugoročno rješenje u svim županijama, Dubrovačko-neretvanska županija, u suradnji s partnerom, te uz pomoć RRA Dunea, prijavila je projekt na ograničeni poziv „Osiguravanje sustava podrške za žene žrtve nasilja i žrtve nasilja u obitelji“ raspisan od Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Krajem studenog bili smo obaviješteni da je naš projektni prijedlog zadovoljio sve uvjete za registraciju i administrativnu provjeru, te je time ušao u sljedeću fazu postupka dodjele – ocjenjivanje kvalitete projektnog prijedloga. U županijskom prijedlogu proračuna za 2021. godinu predviđena su sredstva za provedbu navedenog projekta – odgovor je županijske uprave. U proračunskom prijedlogu spominju se 4,5 milijuna kuna za ovaj projekt u 2021. godini, a nalazi se i sljedeća informacija odjela za društvene djelatnosti: „U svrhu ostvarenja dugoročnog rješenja za sklonište za žrtve nasilja u obitelji, Dubrovačko-neretvanska županija u suradnji s Caritasom Dubrovačke biskupije i Dubrovačkom biskupijom iznašla je odgovarajuću lokaciju, na kojoj postoji nekretnina koju je potrebno prenamijeniti i u potpunosti rekonstruirati te opremiti sukladno Pravilniku o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga“.
O otvaranju sigurne kuće mnogo se puta pisalo, a dosad se ništa trajno nije riješilo. Postojala je ideja da se sklonište smjesti u neizgrađeni 'Čačićev' dom za umirovljenike, a prije deset godina su iz dubrovačke gradske uprave najavljivali gradnju sigurne kuće na krovu tehničkog bloka Opće bolnice. Čak je bio odabran i arhitekt. Prilikom donošenja lanjskog županijskog proračuna, vijećnica SDP-a na Županijskoj skupštini je izjavila kako je žalosna što nisu osigurani novci za sigurnu kuću. Stipe Gabrić Jambo tada je komentirao kako je „svaka kuća sigurna kuća, nama uglavnom ne treba sigurna kuća osim nekih izuzetaka“. Postoje, dakle, i takvi stavovi. Oni su rijetki ili se rijetko izgovaraju naglas i javno.