Hrvatska uvodi očinski dopust! Doduše, ne samoinicijativno, već zbog obveznog usklađivanja nacionalnog zakonodavstva s EU Direktivom o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja koja kod nas mora u primjenu najkasnije do 2. kolovoza. Prijedlog Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama koji kreće u javnu raspravu predviđa dobrovoljni dopust za zaposlene i samozaposlene očeve u trajanju od deset radnih dana po rođenju djeteta. Naknada koji bi korisnik ostvarivao odgovarala bi očevoj punoj plaći, bez gornjeg limita, a u cijelosti bi je podmirivala država.
Tata kao oslonac
Ovaj sitni doprinos demografskom oporavku nailazi na odobravanje dubrovačkih očeva koje smo kontaktirali na ovu temu:
- Apsolutno podržavam uvođenje plaćenog očinskog dopusta. Sve je lakše udvoje, a roditeljstvo pogotovo. Velika je stvar kad majka novorođenčeta zbog svog posebnog emocionalnog, pa ako hoćete i hormonalnog stanja, vidi da ima podršku oca djeteta, da se ima na koga osloniti. Kad dođete kući iz rodilišta, uvijek bude teških situacija, ako dijete plače, odmah se zabrineš da nije bolesno, pitaš se kako mu pomoći a da se mama ne 'izlempa'. Mnogo puta sam to prošao i istina je da su najteže neprospavane noći. Upravo zbog toga je važno da oba roditelja sudjeluju, da mama i tata podijele 'zadatak', kako bi mami nakon što podoji ostala tri ili četiri sata za odmor i prikupljanje snage za izazove sljedećeg dana. A da bi to vrijeme za sebe osigurala, mora uskočiti otac i preuzeti brigu o bebi. Ne želeći ulaziti u situacije kad roditelj iz različitih razloga ostaje sam u brizi za dijete, htio bih istaknuti da je za djetetov razvoj ključan osjećaj sigurnosti i podrške oba roditelja. Po mom mišljenju, jedina razlika među roditeljima u tome je što majka doji, a otac ne – ističe Tomislav Franušić, ravnatelj Privatne gimnazije u Dubrovniku i priznaje da je njemu najdraža životna titula – upravo očinstvo. U obitelji Franušić inače je trinaestero djece, a odnedavna je tu i jednogodišnji unuk, sin njegove kćerke. Nono Tomislav je, kaže, ponudio da će uskočiti ako dječačiću treba promijeniti pelene jer se na tom polju odavno izvještio, no kćer je odlučila posao obaviti sama.
Očinski dopust, uz primjedbu zbog kratkoće, pozdravlja i tata iz svijeta medija, glavni urednik Libertas televizije Matko Saltarić:
- Mama (žena) stalno drži tri kantuna kuće. Tata bi trebao držati sva četiri kantuna barem ono prvo vrijeme dok se mama oporavlja od poroda. Lijepo je znati kako se država napokon sjetila honorirati ovaj period i olakšati i tatama i mama. "Dopustiti" im upoznavanje sa svojim djetetom i novom ulogom od prvog dana. No ovo je tek prvi korak. Nažalost i po ovom pitanju debelo kaskamo za ostatkom Europe. Deset dana dopusta je minimum koji je propisala europska direktiva. Nadam se da na tome neće stati i da će se broj dana dopusta u budućnosti povećavati. Tata je jednako važan djetetu kao i mama – smatra Saltarić koji ukazuje i na neke uvriježene pojave:
- Stereotip o tome kako je tata tek onaj koji donosi kruh(plaću) na stol i isti taj reže samo nedjeljom (jer je tad jedino doma) kod nas je, nažalost, još uvijek normalna stvar. No, tata je štit ali i klaun. Ne može podojit' dijete ali može napravit najgluplju grimasu i najslađe nasmijati bebu. Tata hoće biti tu kad se loše sanja, kad zubi rastu i ispadaju, kad se napravi prvi korak, uči prva riječ i napiše prvo slovo. Kad se prvi put razbije koljeno. Samo mu što više ovakvih zajedničkih momenata treba i omogućiti – ističe sugovornik, inače poznat i po redovitom humanitarnom angažmanu u FB grupi 'Tata je tata'.
Prava demografska mjera?
Desetodnevni dopust za očeve čini se kao izvrsna ideja i tati Šimi Zupčiću, no on ipak ima određene rezerve:
- Ne vjerujem da bi se netko tko je planirao npr. dvoje djece, odlučio na treće zbog 10 dana dopusta. Pravi demografski učinak može donijeti tek sveobuhvatniji napredak u našoj domovini. No, dopust za očeve bio bi izvrsna mjera zbog drugih razloga. Mogu o tome govoriti i iz osobnog iskustva, budući da sam koristio četiri mjeseca roditeljskog dopusta. Doduše, koristio sam ga pola radnog vremena, pa mi je umjesto četiri mjeseca, "trajao" čak osam mjeseci. S obzirom da sam na pola radnog vremena bio zaposlen kao vjeroučitelj u školi, a pola u Katehetskom uredu Dubrovačke biskupije, tu polovicu sam odlučio koristiti tako da u školi budem na dopustu, a da nastavim raditi pola radnog vremena u biskupiji. I pokazalo mi se izvrsnim – otkriva Zupčić:
- Ne smatram da je dobro niti za majku niti za oca da duže vremena bude samo doma, ali bi bilo izvrsno kad bi se roditeljima olakšao rad na pola radnog vremena dok su djeca malena. Stoga, iako pohvaljujem prijedlog dopusta za očeve, smatram da bi bolji demografski učinak imala mjera koja bi i majkama i očevima olakšavala rad na pola radnog vremena. Ne samo demografski, nego prije svega psihološki i svaki drugi pozitivan učinak na produbljivanje odnosa u obiteljima – ističe Zupčić, inače vanjski suradnik na Odjelu za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku i vlasnik manjeg obrta u kojem ljeti kao skiper vozim brodicu po Elafitima.
