Sve nam je u zadnje ekstremno - i promet i padaline i temperature i broj gostiju i broj automobila koji se kreću Dubrovnikom. A on je pak postao usko grlo na svakom centimetru. U takvim je uvjetima nemoguće živjeti, što gledamo već dulje vrijeme, no ovoga tjedna zaista smo doživjeli pravu katastrofu i otkrili sve moguće slabosti dubrovačke infrastrukture.
Potpuna prometna blokada trajala je ovog tjedna satima i protezala se kroz cijeli grad pa sve do Župe dubrovačke i dalje. Samo još jedan od dokaza u nizu koji vrište o tome koliko smo desetljeća u zaostatku s komunalnom i prometnom infrastrukturom. Građanima je sve teže živjeti na ovaj način, a još uvijek nema kompletnih projekata koji bi rasteretili promet, poboljšali cestovnu i ostalu infrastrukturu. Sve ide puževim koracima, a mjeri se u trajanju jednog mandata. Da to nije tako pokazao je ovotjedni kaos.
Živimo kaos
U kasnim poslijepodnevnim satima, nakon što je blokada već ušla u posljednju fazu, na ulice su izašli prometni redari i prometna policija pokušavajući rasteretiti promet preusmjeravanjem vozila s jednog na drugi kraj grada, pa se ta agonija još produljila. Uza sve to već u dva navrata pozvali su nas da ostanemo doma, ne izlazimo ako nam baš nije potreba i ne vozimo ako ne moramo. Stvari bi ipak trebale funkcionirati baš obrnuto, zar ne?
Promet nam više nije problem nego dobro inficirana rana, gangrena koja se svakim danom sve više širi, a Dubrovnik još nije počeo ozbiljno raditi na alternativama.
Da ne bude da se samo osvrćemo na promet, ni kiša nam više nije što je bila. I tu smo doživjeli još jedno obaranje rekorda u količini koja je zasula šire područje Dubrovnika, no rekord smo oborili u šteti učinjenoj na životnim, poslovnim prostorima i vozilima. Otkrila je sve zatrpane rupe ovoga Grada. Tamo gdje nam rupe trebaju, poput novih golemih betonskih parkinga ili novih prometnica, tamo ih nema, pa svi oni koji su na tom putu, pogotovo oni nizbrdo, osjetili su svu snagu vode. Odvodnja na koju se nije mislilo prilikom igradnje i asfaltiranja najvećeg privatnog parkinga u Gradu, na vrhu Ilijine glavice, u crno je zavila sve one na potezu ispod njih. Nekontrolirano ugađanje investitorima i bezumno kidanje stabala, u ovom ali i u svim drugim slučajevima stiglo je na naplatu, ali nekome drugome.
Beton, beton, samo beton...
Gdje je zapelo u projektima odvodnje, na Ilijinoj glavici, Zagrebačkoj, na Batali? Slična pitanja postavljaju se i kod cestovne infrastrukture - gdje su pospremljeni projekti tunela, podzemnih cesta, alternativnih prometnica izvan užeg gradskog središta...?
-Preko Ilijine glavice tokom utorka dana do 20:00 sati prošlo je 28 376 vozila. Za usporedbu prosječan broj vozila u sezoni koja dnevno prođu kroz Kupare je 26 700. Ova brojka jasno nam kazuje kako ključni problem zagušenja cijelog grada počinje upravo na Ilijinoj glavici. Treba istaknuti kako je policija u jednom trenutku u potpunosti zabranila dolazak automobila iz pravca Župe dubrovačke preko Ilijine glavice. Znajući navedeno, da policija nije intervenirala, brojka vozila bi bila još i veća. Još jednom se pokazuje kako bez restrikcija i posebnih regulacija nije moguće daljnje funkcioniranje prometnog sustava Grada”, na svom Facebook profilu napisao je Mato Franković. Rješenje? Gradonačelnik ga vidi u posebnom prometnom režimu, ali on kreće tek u ožujku iduće godine i tek se testira. Prave rezultate osjetit ćemo vjerojatno kroz nekoliko godina. A dotad? Sve ovo zvuči kao da netko već godinama drži povez na očima, a za ruku vodi nas videće.
Građanima je sve teže živjeti na ovaj način, a još uvijek nema kompletnih projekata koji bi rasteretili promet, poboljšali cestovnu i ostalu infrastrukturu. Sve ide puževim koracima, a mjeri se u trajanju jednog mandata. Da to nije tako pokazao je ovotjedni kaos.