Znate oni žuti kontejneri za rabljenu odjeću i obuću, koji uredno već dvadeset godina stoje kraj običnih kontejnera za komunalni otpad? Znate oni kontejneri u koje svi živi rado odnose odjeću i obuću koju više ne nose, misleći da će ta njihova vrijedna donacija otići potrebitima poput Crvenog križa ili udruge za djecu s poteškoćama? E pa neće. Sve to ide u privatne ruke firme, najprije one u stečaju Iwona d.o.o. iz Splita, vlasnika Nenada Aničića, vlasnika i tvrtke Tekstil vlakno o kojemu su mnogi hrvatski mediji već davnih dana pisali, posebno 2012. ali nekako te informacije nisu došle do Dubrovnika. Naime, navedena firma postavila je te kontejnere duž cijele jadranske obale, od Pule do Dubrovnika, bez plaćanja javne površine, prema dogovoru s gradovima, a u skladu tada nove politike recikliranja i 'zelenih gradova'. Na nekima u pojedinim gradovima na obali, stajala je i velika naljepnica kako donacijom pomažete udruzi djece s poteškoćama u razvoju, dok je na dubrovačkom vidljiva tek naljepnica na kojoj stoji broj telefona koji ćete nazvati ako je kontejner pun, te još jedna na kojoj piše 'hvala što čuvate okoliš'.
Inače se nikad ne bismo zapitali čiji su ti kontejneri da danas nismo dobili video našeg čitatelja koji je već nekoliko puta vidio nekoliko osoba tamnije puti, kako nam je ispričao, istetoviranih i s pivom u rukama, kako dolaze u neoznačenom bijelom kombiju, nabrzinu prazne kontejnere, pune kamion robom i još većom brzinom se udaljavaju od kontejnera žureći prema idućem. Video je snimljen u Mokošici, u ulici Batrola Kašića, a slična se situacija događa svako nekoliko dana i na onom kontejneru u Komolcu, onih nekoliko u Lapadu i tko zna gdje sve ne.
Kontejnere su gradovi duž obale dali bez ikakve naknade splitskom poduzetniku Nenadu Aničiću. Njegova tadašnja tvrtka Iwona postavila ih je oko 250 po cijeloj obali, a odjeća za koju su građani vjerovali da odlazi u ruke onima od najveće potrebe zapravo je završavala u njegovom pogonu za recikliranje i prodaju. Aničić je inače nekoć bio vlasnik i noćnog kluba Pasha na splitskim Bačvicama i second hand dućana. Poslovanje tvrtke je istraživalo i splitsko Državno odvjetništvo jer se sumnjalo da je riječ o prijevari, a još tada, 2012. godine, čelnica ustanove Koračić iz Kaštela Novog medijima je potvrdila kako je od tvrtke Iwona dobila tek nekoliko donacija.
O navedenoj tvrtki i suradnji pisali su mediji u Splitu i Puli, Slobodna Dalmacija i Glas Istre kome su iz same tvrtke tada potvrdili da je riječ o biznisu, te da su gradski oci bili upoznati s dogovorom u trenutku kad su sklapali ugovor. I u Šibeniku su se kontejnera riješili kad su shvatili da prikupljena odjeća i obuća ne ide u ustanovu za djecu s poteškoćama već u ruke privatnog poduzetnika koji je reciklira i ponovno prodaje. Grad Split nedavno je Aničiću ponudio da počne plaćati javnu površinu, što je poduzetnik odbio, a prošle godine spremao se i predati kaznenu prijavu protiv nadležnih.
Jutarnji list također je davne 2012. pisao o istom poduzetniku i pokušao rasvijetliti cijelu aferu usred koje se Aničić našao, koji je tad objašnjavao kako se sve znalo od prvog dana, te da ne misle ljudi valjda da će zapošljavati dvadesetak ljudi i imati pogon za prikupljanje i reciklažu te proizvoditi kontejnere, da bi sve to nosio u udrugu za djecu. Riječ je, jasno je naglasio, o biznisu s kojim su, rekao je tada Aničić, gradovi bili upoznati.
A što je s Dubrovnikom?
Kontejneri su vječno prepunjeni i svako toliko se čudesno isprazne, naravno jer građani pozivom na broj telefona nalijepljen na kontejnerima poduzetnike obavijeste da je vrijeme za pražnjenje, ne znajući kamo sve to ide. Znaju li u gradu Dubrovniku u čije ruke odlazi prikupljeni tekstil?
Na Fini stoji da je tvrtka Iwona d.o.o iz Podstrane u stečaju. Osnovana je 2007. godine i obuhvaća cijeli niz djelatnosti u koje spada i uvoz – izvoz otpada, trgovina robom, kupnja i prodaja robe, skladištenje robe, gospodarenje određenim kategorijama otpada...
Nekoliko godina nakon osnivanja tvrtke Iwona d.o.o., 2011. godine Aničić osniva tvrtku Tekstil vlakno za skupljanje neopasnog otpada, ali s puno duljom listom djelatnosti, kako stoji na Poslovna.hr. Među podacima je i broj mobitela na kojem vam operater kaže kako se 'ne koristi'.
„Poslovni subjekt TEKSTIL VLAKNO d.o.o. registriran je za djelatnost Skupljanje neopasnog otpada (38.11). TEKSTIL VLAKNO d.o.o. je u privatnom vlasništvu. Temeljni kapital poslovnog subjekta financiran je 100% domaćim kapitalom, a u prethodnom razdoblju nije mijenjao iznos temeljnog kapitala. TEKSTIL VLAKNO d.o.o. je 2021. ostvario ukupni godišnji prihod u iznosu od 4.051.936,00 kn što predstavlja relativnu promjenu ukupnih prihoda od 2.706.196,00 kn u odnosu na prethodno razdoblje kada je poslovni subjekt ostvario ukupne godišnje prihode u iznosu od 1.345.740,00 kn. Poslovni subjekt je tokom posljednje dvije godine poslovao s gubitkom. TEKSTIL VLAKNO d.o.o. je u 2021. ostvario neto rezultat poslovanja u iznosu od -160.733,00 kn dok je ostvarena neto marža iznosila -3,97%. Poslovni subjekt TEKSTIL VLAKNO d.o.o. u 2021. povećavao je broj zaposlenih, a imao je 37 zaposlenika.
Pokušali smo na razne brojeve i načine doći do g. Aničića, nažalost bezuspješno, poslali smo mu i poruku na njegov FB profil, na kojemu je vidljivo da je to poduzetnik širokog spektra: iznajmljuje Party bus za djevojačke, momačke, rođendanske i slične zabave, kako piše 'jedinstven na ovim prostorima', iznajmljuje i prodaje raznorazne prikolice, automobile, kontejnere, kombije, trajlere, a usto se bavi i poslom recikliranja i prodaje odjeće. Uporno smo zvali i broj napisan na kontejnerima po Dubrovniku, no i ta 'osoba koju ste nazvali ne može odgovoriti na vaš poziv.'
Dubrovačka Čistoća mogla je napraviti isto, napraviti ili kupiti svoje kontejnere, postaviti ih do kontejnera s komunalnim i ostalim otpadom, ali nije, no u međuvremenu izgleda nitko nije provjerio ugovore iz davnina. Ostaje vidjeti zna li Grad Dubrovnik uopće kome i za što odlaze tone i tone tekstila prikupljene u ovih dvadesetak godina. Na stranicama Čistoće stoji kako se tekstil (obuća i odjeća) mogu odlagati na reciklažnom dvorištu te na mobilnom reciklažnom dvorištu, bez naknade, kao i razne druge vrste otpada.
