STOGODIŠNJAKINJA Žena je ženi najbolji doktor!

Red, rad i – higijena! To su tri glavne odrednice karijere dr Sokolice Bartulović Mellochi, ginekologinje i najstarije hrvatske liječnice sportašice koja je jučer u Domu sestara služavki Malog Isusa u Gospinu polju proslavila stoti rođendan. Sokoličin život krcat je zanimljivim epizodama, od kojih se posebno ističe ona rimska. Nakon studija u Padovi, u Rimu je provela većinu karijere, liječeći i pomažući ženama mahom iz diplomatskog miljea:

- U moju privatnu ordinaciju dolazile su pacijentice iz svih stranih ambasada u Rimu, a posebno Amerikanke. U blagajni sam zato uvijek imala više američkih dolara nego talijanske valute – šali se freška stogodišnjakinja koja je do prošle godine pješice šetala po Gradu, no zbog bolesne noge morala je leći. Unatoč tomu, i dalje je vitalna i bistra u glavi, kažu njezine prijateljice i njegovateljice, predstojnica Samostana svete Obitelji časna sestra Magna i časna sestra Veritas:

Vele da za Sokolicu u izboru karijere nije bilo dvojbe. Kao mlada studentica medicine sa završene 3 i pol godine studija, objeručke je prihvatila stipendiju tadašnjeg Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Italije koja je radi izgradnje dobrosusjedskih odnosa s bivšom Kraljevinom Jugoslavijom, ponudila stipendirati nekoliko najboljih jugoslavenskih studenata i naći im posao na Apeninima. Sokolica tad nije znala talijanski, nego je ispite polagala na francuskom koji je naučila od učiteljice, izbjeglice iz Carske Rusije. Kasnije se u talijanski zaljubila, baš kao i u svoju struku:

- Bez razmišljanja sam prihvatila specijalizaciju iz ginekologije i porodništva. Jer nitko za ženu ne može biti bolji doktor od žene. Jedna drugu nikad neće prevariti, a i bolje međusobno razumiju ženske tegobe. Koju god sam pacijenticu uzela u ruke, sve je dobro prošlo – otkriva Sokolica koju pomalo izdaje sluh, ali ne i sjećanja. Iako se rodila u Omišu gdje su oca bankara Josipa
Bartulovića zatekle poslovne obveze, slavljenica se oduvijek osjeća kao 'mala iz Grada'.

- Ja sam Dubrovkinja 100 posto i sto godina – dovikuje nam i hvali se cvijećem i čestitkama koje je dobila za rođendan od domaćica iz samostana, bližnjih i svećenika koji se, kaže, nenajavljen prizento u sobu i pričestio je.

Rođena 2. studenog 1916., Sokolica je drugo od četvero djece u obitelji Dubrovčana, bankara Josipa i rimske baronese Ane Pace. Kuća im je bila u Busovini, starija sestra zvala se Dubravka, mlađa Sunčanica, a najmlađi brat Duško poginuo je u ratu. Sokoličin suprug, barun i ministar talijanske vlade zadužen za industriju vune Domenico Mellochi, umro je nakon prometne nesreće u Švicarskoj, djece nisu imali. Prije 50 godina Sokolica je postala kuma malenoj Eleonori iz obitelji slavnog talijanskog dirigenta Victora de Sabate. Eleonora danas živi u Rimu i najbliža joj je od nerođene svojte.

Sokolica se u domovinu, koju je sve godine redovito posjećivala u ljetnim mjesecima, vratila uoči Domovinskog rata. U Domu Samostana svete Obitelji smještena je od 2002. godine i odavno se tamo udomaćila. Budi se u isto vrijeme kao u mladosti, svako jutro u šest i pol. Ostala je, priča, zdrava k'o drijen i zato što ih je otac naučio lijegati uvijek u isto vrijeme:

- Išli smo spavat s prvim sumrakom u 7.30, jer moj divni otac nije htio da čitamo i učimo po noći. Dizali bi se u zoru i kad bi se razdanilo, uzela bih knjigu. To mi je očuvalo vid – uvjerena je ova veteranka koja se osim u medicini, iskazala i u sportu. Prije preseljenja u Italiju, s Plivačkim klubom Jug 1937. postala je državna prvakinja i rekorderka. S Jugom je na Dančama plivala sve stilove i briljirala, dugo vremena držala je rekorde. I danas je perfekcionist, sve mora biti po udžbeniku.
Iako je zbog poodmakle dobi morala odustati od šetnji, neke navike i dalje njeguje:

- Higijena je sve, zapamtite! Uvijek prvo treba oprat ruke, pa tek onda jesti – ponavlja nam na rastanku stogodišnjakinja iz Gospina polja.