StoryEditor
DubrovnikREPORTAŽA IZ 1958.

ŠTO JE KIDALO MREŽE U VELIKOM MOLUNTU? Među ribarima se proširila priča o zloduhu nastradalog pomorca koji je probuđen iz vječnog mira

Piše PSD.
22. siječnja 2020. - 23:50
Stranica 3 u 405. broju Dubrovačkog vjesnika od 27. lipnja 1958. spada možda u stranicu s najviše fotografija. Naravno, fotografije su bile prvi poticaj da se posvetimo tom tekstu, riječ je o reportaži koja, osim povijesnih elemenata, sadrži i elemente legendi pa je tako zanimljivija. Naslov teksta glasi: „Riješena tajna u zaljevu Velikog Molunta", autor reportaže je Dragoljub Migić, a slike je priredio Antun Gersy/Vjesnik u srijedu. 

Što je kidalo mreže ribara u Velikom Moluntu

Godinama je u uvali Veliki Molunat zapinjala ribarska mreža na jednoj od najboljih „posta“. Kada bi ribari zabacili mrežu i počeli je povlačiti prema kraju, gotovo uvijek bi je nešto zadržalo ili pokidalo na tom dijelu zaljeva. I tako se u predasima za dugih i napornih noći ribarenja, još davno, počela presti priča o zloduhu nastradalog pomorca, koji probuđen iz vječnog mira kida mreže ribara. Istodobno je legenda, što se izvezla oko tog mjesta, govorila i o brodovima, koji su u davna vremena potonuli na tom mjestu. Da li je to u onim besanim ekvinocijskim noćima bila priča o gusarskom, turskom, francuskom ili ruskom brodu ili o nekom od nastradalih ribara ili mornara, ovisilo je o mašti pripovjedača. Tek jedno je bila istina. Stotinjak metara od obale mreže su uvijek zapinjale i često bile pokidane.



Jedne noći, nije tome tako davno, ribari su na tom mjestu izvukli otežanu mrežu. U njoj je osim ribe bio i neki čudan, bezličan predmet, sav nagrizen od mora i okamenjen. Kada su na kopnu pokušali razdvojiti tu bezličnu masu, pred njima su se pokazale gvozdene kugle, kakve su se nekad, u davno vrijeme, upotrebljavale kao topovska municija. I tako je legenda o mjestu gdje se kidaju ribarske mreže, satkana za neprospavanih ekvinocijskih noći, dobila svoju realnu potvrdu.

Prva verzija: brod iz XVI. stoljeća

Ribari su o svome nalazu izvijestili naučne radnike u Dubrovniku i sredinom godine 1950. Pomorski muzej i Konzervatorski zavod iz Dubrovnika započeli su radove na vađenju dijelova potonulog broda. Tada se pretpostavljalo, da je potonuli brod nastradao u vrijeme bitke kod Lepanta, koja se zbila godine 1571., kada su u odlučnom času unišli u boj i Dubrovčani sa svojom flotom i doprinijeli pobjedi nad Turcima. Pomišljalo se, da je vjerojatno neki od turskih brodova, koji je gonjen od neprijatelja pokušao naći zaklon u ivali, ali da su ga progonitelji uspjeli pronaći i uništiti. Međutim, nađeni predmeti su opovrgli tu pretpostavku.



Brod je, već prema tada nađenim predmetima, vjerojatno potjecao iz doba druge polovine XVIII. stoljeća. Ujedno su drveni predmeti, koji su bili izvađeni, kao i dijelovi broda, govorili o galiji koja je potopljena nakon požara. Najvjerodostojiniji dokaz, koji je opovrgao prvu verziju bio je brodski top, na kojem se nalazila godina njegove izrade. Top je bio izliven u Engleskoj 1788. Godine. Prema tome, ostale su jedino još pretpostavke o brodu iz doba napoleonskih ratova. Ali kojoj je naciji pripadao, ostalo je i dalje pokriveno velom tajne, jer radovi, koji su tada bili poduzeti, nisu mogli reći ništa više.  

Idućih godina, iako su stručnjaci bili zainteresirani za nastavak radova, nisu se mogla namaknuti sredstva za njihovo izvođenje. Tako je galija u zaljevu Velikog Molunta pomalo padala u zaborav i ponovno počela oživljavati legenda o potonulim brodovima i gusarskom blagu što se krije u utrobi broda pod morem. Mreže ribara su i dalje zapinjale, a top i nađeni predmeti što su bili izloženi u Pomorskom muzeju u Dubrovniku čekali su i nadalje, da se utvrdi sa čijeg broda potječu.

Prvi podmorski arheološki radovi u Jugoslaviji

Prije nekoliko dana u uvalu Velikog Molunta uplovila je čudna flotila. Zaustavila se stotinjak metara od kopna i već idući dan istaknula zastavice, kojima se upozorava da se vrše podvodni radovi i da su ljudi u moru. Ta flotila, što se usidrila na mjestu oko kojeg su se ranije vezle legende, bila je sastavljena od remorkera Jugoslavenske ratne mornarice, plivajuće dizalice i ronilačke barkase. Osim pomoraca, pripadnica Jugoslavenske ratne mornarice, u ekipi su se nalazili i suradnici zagrebačkog tjednika „Vjesnik u srijedu“, koji je zajedno s komandom JRM i organizirao ovaj poduhvat. Oni su odlučili da riješe tajnu potonulog broda i da, ukoliko budu dozvoljavale mogućnosti, izvade dijelove broda koje je skrivala morska dubina. To je svakako bio prvi obimniji i ozbiljniji rad iz područja podmorskih arheoloških radova koji je poduzet na našoj obali. Na taj način i Jugoslavija ulazi u onaj malobrojni red zemalja, koje su do sada pokušale i vršile šire radove na vađenju brodova u čisto naučne svrhe. Ujedno je ekipa proširena i naučnim radnicima, među kojima su sudjelovali u radi u direktor Pomorskog muzeja u Dubrovniku Jozo Luetić i konzervator Lukša Beritić, te je tako dobila i znanstveni karakter.



Jedan dan s ekipom

Radovi su tekli manje-više prema predviđenom planu i normalno, ukoliko se može upotrijebiti ta riječ, kada ljudi koji rade pod vodom nose dvadeset metara mora na leđima. Prvih dana određena je lokacija potonulog broda, a ujedno su ljudi-žabe ispitali i sav okolni podvodni teren, ne bi li naišli na još koji potonuli brod, jer je prema nekim verzijama na tome mjestu potopljeno nekoliko brodova. Međutim, iako su veoma pomno pretražili veći dio uvale u Velikom Moluntu, nisu mogli naići na neke druge ostatke potonulih brodova, osim ovog, na kome su ranije bila započeta istraživanja. Tek nakon toga se prišlo ozbiljnim radovima na vađenju potonulog broda.

Ljudi-žabe, zajedno s roniocima u „klasičnoj“ opremi, provodili su smjenjujući se gotovo po cijeli dan pod morem, na dubini od dvadeset do dvadeset i pet metara. Oni su se bešumno, kao u bajci kretali oko ostataka potonulog broda, i snažnim vodenim šmrkovima, kao i drugim pomagalima skidati stoljećima naslaganu naslagu mulja i pijeska, pod kojom je nestao veći dio broda. Svi oni dijelovi broda što su se nalazili izvan mulja bili su gotovo potpuno uništeni. Ali ono što je bilo pod pijeskom, nalazilo se u relativno dobrom i očuvanom stanju.



Radovi su već bili dobro poodmakli kada su me drugovi iz Zagreba pozvali, da se jedan dan priključim njihovoj ekipi. Prihvatio sam njihov poziv i…

Barbuni ne dozvoljavaju radove

Imao sam jedinstvenu priliku da završim još jedan zanat. Mogao sam birati: da kao čovjek-žaba i li kao ronilac pođem u dubinu od broda. Izabrao sam ono treće - na barkasi sam čekao da mi ispričaju što su vidjeli pod vodom i pokažu ono što su izvadili.

Dan je bio upravo idealan za ronjenje. More mirno, gotovo ni daška vjetra, tako da su se vidjeli gotovo do samog dna ljudi pod vodom. Fotoreporter Tonči, iz „Vjesnika u srijedu“, bio je više nego zadovoljan. Zajedno s ljudima žabama spustio je i on u dubinu. Promatrali smo odozgo, s palube, kako lebdi u moru i snima. Ne znam kako se osjećao kad su ga na čas ljudi-žabe napustili, ali umjesto da pođe za njima u veću dubinu prema brodu , on je krenuo prema površini. Vjerojatno je pomislio_ sigurnije je gore.  

Gotovo svakog momenta isplivavali su ljudi-žabe noseći u ruci po koji predmet s broda, ili bi opet iz dubine izvukli mrežu napunjenu od ronioca. Na barkasi su se sve više skupljali nađeni predmeti: puške, topovske kugle, dijelovi opreme broda, i dijelovi za koje se u prvi ma nitko od nas nije znao čemu služe.



Približavao se kraj radnog dana. Ljudi-žabe su izašli na površinu, a kraj potonulog broda jedino je ostao jedan ronilac. Nakon nekog vremena i on je izašao, da ga kasnije smijeni drugi čovjek. Međutim, kratko vrijeme nakon što je bio na dnu, dobili smo na površini signal da ga izvučemo. Pobojali smio se da mu se nije nešto desilo jer je bilo predviđeno da dulje vrijeme provede pod vodom. Kada su ga izvukli na površinu nismo mu naprosto mogli vjerovati. Pričao nam je, da je veliko jato barbuna, koje je naišlo tražeći hranu oko potonulog broda, toliko je uzmutilo i uzvitlalo pijesak na morskom dnu, da se gotovo ništa nije moglo vidjeti pod morem.

Nađeni predmeti zahtijevaju naučnu obradu

Nekoliko je dana ekipa pokušavala izvaditi dobro uščuvani dio potonulog broda, što ga je oslobodila od mulja. Radovi su bili vrlo naporni, ali su na kraju bili i okrunjeni uspjehom. Veliki dio boka broda, zajedno sa oplatom i rebrima izvučen je na površinu. Osim toga izvađena je i kompletna oprema brodskog topa: kašika za punjenje barutom, motka za nabijanje i drugi dijelovi opreme. Među interesantnijim predmetima koji su nađeni nalazi se i jedan dobro uščuvani vrč, kao i fragmenti zemljanih posuda, zatim jedna lula i staklena posuda, koja je vjerojatno pripadala kandilu. Među ostalim predmetima što su izvađeni sa morskog dna nalaze se dijelovi podnice broda, veliki komad unutarnjeg pojačanja konstrukcije i dijelovi brodske opreme kao i naoružanja.

Svi ovi dijelovi koji se od danas nalaze u Dubrovniku očekuju naučnu obradu, prema kojoj će ustanoviti porijeklo i tip potonulog broda  u zaljevu Velikog Molunta.

Vezane vijesti


MISTERIJ S NEKOLIKO ZAPLETA I OBRATA Traži se vlasnik 19 tona švicarskog maslaca uskladištenog u Komolcu
KRALJICA ELIZABETA II. U GRADU Dočekana na Pilama, zadržala se u Dvoru, obišla je zidine, Pomorski muzej i ljekarnu Male braće, Dubrovčani je srdačno pozdravili na Stradunu
ZIMSKI RAZGOVORI U GRADSKOJ KAVANI 'Svi se tužimo na njega: selo, skupoća - idemo svi iz Dubrovnika, svejedno kuda i gdje. A ipak, kada vlak polazi iz Gruža, nema u njemu ni jednog Dubrovčanina'​
AKCIJA 'MIR I DOBRO' IZ 1971. U stanu u Šipčinama spavali s engleskim bombama iz Drugog svjetskog rata, samo pukom srećom izbjegnuta tragedija
Majka s djetetom uletila u Dječji vrtić u Gružu te išamarala dječake i djevojčice
U noći s ponedjeljka na utorak na području grada uhićena 24 "čupavca"
ĐIVULINOV NOVOGODIŠNJI RAZGOVOR IZ 1968. U 'Triješću' za doček učinjena čudesa, a u gradu jadno i nevoljno 'izšćerana' Stara, a dočekana Nova
loading...

Izdvojeno