Što ako nam vijećnici naprave seppuku?

I, što kažete, vatrogasci su naši heroji? Jesu, jesu, ali samo na pola radnog vremena. Ono ljeti kad gori gora, gori borovina, gori dušo naša hladovina. Kad to prođe, vatrogasci uzmu šlauf, sakriju se ispod smokve i tu se operu s rubineta. Jer cijeli Dubrovački vatrogasni dom - kaže na sjednici Gradskog vijeća zapovjednik vatrogasne postrojbe Zdravko Kovačić - ima jedan tuš.

Molim vas, još jednom da bi doživjeli svu težinu ove sramote - naši vatrogasci, naši heroji, junaci naši i spasitelji, sve odreda šesni mladići, imaju - jedan tuš.

Zdravko Kovačić, zapovjednik JVP Dubrovački vatrogasci

Grad Dubrovnik/

Je li svjestan Zdravko Kovačić što je rekao? Zna li on da su naši gradski vijećnici i vijećnice isto ljudi? Jest, mandat im je završio, ali sramota je ljepljiv pojam. Može li Kovačićeva duša podnijeti da djeca naši gradskih vijećnika ostanu bez oca ili majke koji će možda, osramoćeni njegovim riječima, počiniti seppuku (harakiri, ako vam je draže)?

Mene je ta slika naših vatrogasaca, zbijenih pod jednim tušem, ozbiljno uznemirila. Pa mokro, pa klizavi sapun, pa...Bože sakloni.

Ovo tuširanje na šlauf ispod smokve, ajde nekako. Možda se zaleti kakva strankinja kad ugleda manigu. Ali prolaze tuda i mala djeca, pa nije baš u redu.

Doduše, stvari treba sagledati i s druge strane. Možda naši vijećnici imaju pravo, što će vatrogascima tuš? Po cijeli se dan igraju s vodom, mašu šmrkovima i sad bi se još i tuširali. Uhiti će plauritu...

Nego, prestanimo se zafrkavat. Ja sam onime što je zapovjednik rekao baš duboko posramljen. Današnji vatrogasni dom otvoren je 1950. godine. Prostor je bio vlasništvo gospara Šikića koji ga je dao vatrogascima na korištenje. Još prije 65 godina znalo se kako taj prostor nije adekvatan za vatrogasce te da treba razmišljati o novom. Dubrovački je pisao o tome davno, još me nisu primili ni za pripravnika, čini mi se. Tu negdje, od Vodovoda prema Ilinoj glavici je trebao biti u jednoj verziji, pa je onda bila opcija Komolac. Pa ne može zbog konzervatora i Hrvatskih cesta, pa zbog pandemije, kiše, sunca... Ne može! A može li da može?

Aktivni saziv dubrovačkog Gradskog vijeća odradio je svoju zadnju sjednicu

Cropix/

Možda je u prometno začepljenom gradu doista svejedno gdje će vatrogascima biti dom. Dok se probiju kroz gužve, ionako će sve u prah i pepeo. Ali, lijepo bi bilo da imaju makar ljudske uvjete za rad. Tu i tamo, ovi se mladići pohvale nekim videom u kojem vježbaju neke situacije. Na tim snimkama vidiš da im je stalo. Nije da čekaju i mole Boga da ne plane, nego stvarno vježbaju da bi ljudima pomogli kad je frka.

Prije su vatrogasci šivali tende za barku, varili i brusili kad nije bilo ozbiljnoga posla, a danas vježbaju za ozbiljnu opasnost. Trude se na požarištu, trče kad je sudar, izvlače ljude odsvukud, svega se nagledaju. Ne igraju se heroja.

Njima je stalo da pomognu nama, a meni da pomognem njima. I zato ću na izborima za gradonačelnika glasati za onog ili onu koji se prvi sjeti u svoj program staviti novi vatrogasni dom i objasni kad i kako će ga napravit’.

Da vidimo tko je bio najbrži prst...