Sitno odbrojavamo sate, minute, sekunde ove veljače koja nam je prošla kroz ruke kao plaća. Dan, dva je bila tu i sad je nema. Izvor vedrine u Lapadu je lapadska placa, kad vas tamo tete dočekaju s osmijehom, s nekim oduševljenjem, s pričom imate dojam da ste dio kineske delegacije na summitu 16+1 i da najavljujete da ćete 'huaweizirati' cijelu digitalnu mrežu. Jednostavno, dočeka vas toliko energije da vam skoro i ne trebaju vitamini!
- Korona od nas bježi! - odmah nas na samom dočeku umiruje jedna nam dobro znana i draga prodavačica.
Vodeći se šalom koja kruži na internetu bili smo sretni što smo pozdravljeni s 'dobro jutro, kenova', a ne s 'good morning' i 'hello' jer smo se tako uvjerili da ovdje nije stigao britanski soj. Šalu na stranu, lako za nove sojeve virusa, veći i zabrinjavajući problem je novi 'nesoj' ljudi koji se javlja iz dana u dana. A, na lapadskoj placi pojavljuju se samo novi sojevi i slojevi priča i humora.
Lapađani ne bježe od svoje place. Vjerni su joj, nije navalija, nije neka gužva, ali ima čeljadi koja 'sleti' na ovu 'pistu od voća i povrća'. Naravno, sreli smo jutros najviše žena koje pune svoje velike i male platnene i plastične burse, selektiraju svojim očima ono što ne valja ili ih ne gusta od onoga što im je beskorisno.
Proljeće je stvarno ušlo u sve pore naših očekivanja. Para se da je stiglo i meteorološki, ali treba biti oprezan u prognozama, sjetili smo se jutros s jednom poznanicom kako je lani skoro na rubu trećeg mjeseca padao snijeg u Dubrovniku, a još nas čekaju tri marčane bure kao uvjet za aplikaciju na EU-projekt „Proljeće u mom kraju“. Zato, pamet u glavu!
I ponuda na placi nas upozorava da ne talasamo jer bi lako mogli pasti na 'njušku'! Naime, stolovi se uglavnom zelene kao da je ciča zima. Pa krenimo onda s članovima obitelji zelenih: blitva (balica/6 kuna), kupus (balica/6 kuna), glavati kupus (8 kuna), balica salate, rikule i špinata 5 kuna.
Opet smo našli 'fuziju' između cvjetače i brokule, prodavačica je zbog piramidalnog oblika zove „piramida“(15 kuna). Hrabri kupci usuđuju se kupiti ovo povrće, kaže nam sugovornica da se ljudi vraćaju i uzimaju još. 'Piramida' na piramidi potreba očito zauzima visoko mjesto! Istu 'sigurnost i povjerenje' (da posudimo krilaticu od naše drage policije) uživa i meksički krastavac odnosno čajot. Ljudi su skeptični, gledaju ga, pitaju se bi li ga kupili, što bi s njim, pipaju ga, ali oni koji ga jednom probaju, ostaju oduševljeni. Pojašnjava nam gospođa koja ga nudi na svom stolu da je čajot kao tikva, samo malo slađi i mesnatiji, vjerojatno je zato toliko i omiljen. U ovim gorkim vremenima treba nam nešto slađe! I neka nam na ovom mjestu oproste svi vegetarijanci što smo za povrće rekli da je 'mesnatije', a shvatili smo i ovo: izraz nam je previše kaloričan.
Žale nam se tete jutros da su se umorile. Kako je stiglo toplije vrijeme tako su krenuli i radovi, a to je konkretni 'proljetni umor', umor od zemlje i motike!
Zatekli smo jutros i kivi čija se cijena kreće od 10 do 12 kuna. Nismo baš vidjeli da je tražen, ali treba mu dati šansu. Tu su i naranče (15 kuna), a gdje su naranče nisu daleko ni lemuni koji drsko kopiraju naranče pa isto tako koštaju 15 kuna. Mrkve su se za ovu zgodu malo pritajile, ne 'iskaču iz paštete', nekako su rezignirano i beživotno položene kao i naša očekivanja da ćemo od ponedjeljka piti kave na taracama. Patate su se jutros busale u prsa jer su došle u velikim količinama, stoje 10 kuna, slično se ponaša 'stari' luk sa svojih 15 kuna. Mladi luk (10 kuna) se zato pravi fin i krije se među ostalom ponudom. Ima i suhih smokava koje koštaju 60 kuna i možemo reći da su, zahvaljujući tolikoj cijeni i kako god ih okrenete, apsolutne carice! Zbunili su nas grejpovi koji su toliko narančasti da smo mislili da se radi o nekim divovskim narančama. Sva sreća, još nisu prisvojili ponašanje naranača, ali tu su negdje. Eto, što smo doživjeli?! Grejpovi koji se prave naranče?! Bar je u pravom životu drugačije i istinitije, barem su u realnom životu muški najveće ženske!
S tim završavamo ovaj naš provokativni niz, a ostavit ćemo vam u ovoj rečenici za Dubrovački vjesnik jedan vjesnik proljeća - lule. Imate lule na placi koje mogu biti u vas doma za samo 10 kuna. To vam dođe kao jedna 'coffee to go' ili kako je jedna naša prodavačica zove „coffee tugoba“.
Dočekat ćemo i mi naše tarace i naše stare živote koji sjede negdje u čekaonici, a do tada, uzmite boketić lula i odnesite to proljeće doma. Žena će vam biti zahvalna, a vi se i dalje možete glumiti da je puno, puno volite…