Na Kalamoti u Donjem Čelu živi jedan osebujan čovjek, u današnjem „civiliziranom“ svijetu rijedak primjer sretnog čovjeka. Svoju je sreću pronašao u načinu života u kojem je manje više i u kojem biti ne znači imati. Po povratku iz inozemstva, gdje je živio dvadesetak godina, vratio se na otok na kojem je u djetinjstvu provodio ljeta i tu je na otoku sagradio dom. Bavi se poljoprivredom i afitavanjem, ali i u ovo zanimanje unio je sebe i svoju filozofiju života. Ugošćuje ljude koji su mu u međuvremenu postali prijatelji, koji dolaze zbog njega, njegove gitare i načina života koji s njim dijele tijekom boravka. Kao i zbog pomadora iz vrta. Još kao mladić, taj je neobičan čovjek sanjao o tome da skupa s bratom kupi jedan stari, u makiju i draču, obrasli maslinik na Pločama, dijelu Kalamote koji gleda prema kanalu, na sjeveroistočnom kraju plodnog polja koje na zapadu počinje na plaži Ingalo. Nakon što je kupio i obnovio jednu staru kuću, u kojoj i danas živi, ostalo mu je taman toliko para da ostvari svoj dječački san. Kupio je maslinik u Pločama i bacio se na posao. Kako je krčio stoljetnu draču i makiju, u plodnom su polju, obasjane suncem, kao iz neke magle počele jedna po jedna provirivati stoljetne masline. Na kraju polja, u boroviku iznad stijena, na nekih 15-ak metara od mora, iz bršljena je izvirila i kamena omirina iz 18.stoljeća.
Naš junak nije znao puno o maslinama, ali je bio dovoljno mudar da zna da ne zna. Stoga je pozvao onoga tko zna – glavom i bradom mr.sc. Pavla Bakarića. Susret ove dvojice nije zabilježen nigdje, osim u memoriji našeg junaka koji se i danas sjeća kako su „gosparu Pavlu oči zaiskrile kad sam mu rekao da ne želim saditi nove masline, nego obnoviti stare.“ Te stare masline u Pločama, prema procjeni gospodina Bakarića, stare su između 400 i 500 godina i danas ih je sačuvano četrdesetak. Pomalo, bez žurbe i rokova, kako je navikao i kako je jedino ispravno, naš je junak zajedno sa sinovima (koji su uz njega zavoljeli otok i prirodu i ostali živjeti na Kalamoti) namjeravao staru omirinu u dnu maslinika osposobiti za življenje i na otoku okućiti oba sina. A onda dolazi „napredak“. Projektom Aglomeracija Dubrovnik na Kalamotu dolazi kanalizacija i priča se naprasito prekida pitalicom: Kuda ide trasa kanalizacije i gdje se projektom predviđa smjestiti pročistač, postrojenje pumpe i dizel agregat?
U međuvremenu su pokrenuti mediji, stanovnici Kalamote su potpisali peticiju u kojoj zahtijevaju da se poništi važeća lokacijska dozvola te da se buduća trasa i lokacije pojedinih sustava pročišćavanja projektiraju tako da ne uništavaju privatne posjede i ne nanose štetu lokalnom stanovništvu. S problemom su neposredno upoznati direktor Vodovoda Matušić i gradonačelnik Franković. Prve vijesti sa sastanka ohrabrujuće su. Nadajmo se da će biti dovoljno pameti, empatije i časti da se ova priča o čovjeku, otoku i maslini nastavi tamo gdje je stala. Srđ je Grad