StoryEditor
DubrovnikNA RADNOM MJESTU |

SLASTIČARKA ANE ILIĆ Na torte stavljamo sve što poželite - od ženskog akta i Hajduka do nogometnog igrališta!

Piše Bruno Lucić
8. kolovoza 2021. - 07:03
Više od četiri desetljeća gospođa Ane radi u slastičarstvuTonći Plazibat/Cropix

Svako buđenje za Anu Ilić je slatko jer je već izvan zora prva u svojoj slastičarni „Ana“ u Gružu. Davne 1976. završila je Ugostiteljsku školu, smjer slastičar. Upravo te godine otvoren je gospodarski centar na Babinom kuku pa se zaposlila u tamošnjoj slastičarnici gdje su se proizvodili kolači za sve hotele i slastičarne u Dubrovniku. Majstorski ispit položila je 1987., a 2001. otisnula se u samostalne vode i otvorila slastičarnu koju je nazvala po kćeri. Kaže da je sretna što je imala izvrsne mentore koji su je naučili strpljivosti, upornosti i predanosti radu.

image
Tonći Plazibat/Cropix

Ranoranilački posao

Počeci sa samostalnom slastičarnom bili su izazovni, no opstali su i početkom srpnja proslavili dva desetljeća rada. S Anom i njezinim sinom Hrvojem rade još dvije slastičarke. Uigran su tim, kao mala obitelj, međusobno se dopunjuju.

image
Nogometno igralište je popularno među najmlađima
Privatni album

- Moj posao je ranoranilački, počinjemo oko 5 i pol, 6, ponekad i u 5. To je težak posao: rano ustajanje, rad na nogama, morate biti i psihički i fizički spremni, vrućina je, trebate biti koncentrirani... U pravilu nemam radnog vremena, radim po potrebi: nekad ostanem 7,8, nekad 10 sati, nekad dvokratno. Svježi kolači do 7 i pol moraju biti u prodaji, a naručene torte spremne. Sve mora štimati jer u slastičarstvu nema greške. U kuhinji, kad pravite slano, možete improvizirati, u slastičarstvu se morate točno držati recepture. Ne smijete ispustiti nijedan sastojak, nema ništa 'odoka', vaga nam je svetinja jer ako ne vagate ne znate gdje ste pogriješili, govori gospođa Ane koja ujutro najprije ručno valja štrudele.

Bude dana kad ispeku i do 15 torti. Nije se usmjerila u visoko slastičarstvo jer je ljudima htjela nuditi nešto jednostavno i domaće. Uz pokojeg stranca koji zaluta ljeti, većina Anine klijentele su ljudi iz Grada.

image
Tonći Plazibat/Cropix

- Mušterije se vraćaju jer nudimo tradicionalne kolače. Najprodavanije su nam krempite. Svi su nam kolači domaći, nema industrijskih krema, aditiva ni konzervansa, veliku pozornost posvećujemo kvaliteti namirnica. Koristimo, primjerice, čokoladu s velikim postotkom kakaa, maslac umjesto margarina, nema instant krema ni umjetnih aroma, citrusi su neprskani, što mušterije prepoznaju. Radimo i prepoznatljive štrudele od jabuka, sira i višanja, sami pravimo i ručno valjamo tijesto. Radimo reform torte, šampite, prekomursku gibanicu, tortu od skorupa, voćne i čokoladne torte... To su standardni dnevni kolači, a imamo i modernih kao cheesecake, tortu Ferrero Rocher.… Najbolje je kad popodne ostanemo bez kolača jer sutradan dolaze svježi, objašnjava slastičarka, inače rođena Primorka.

Ljudi sve više žele domaće, jednostavne torte bez puno kiča i dekoracije. Ane i njezine kolege nemaju 'sezonu' u pravom smislu riječ, torte se uvijek traže.

- Torta je kraljica svečanosti. Pozitivni stres je prisutan, uvijek strepite kako će ispasti. Nastojim se prilagoditi željama mušterija, morate biti fleksibilni. Ako nešto radim prvi put, konzultiram se s kolegama, pa često ispadne iznad očekivanja. Nedavno su mi mušterije tražile ženski akt, donijeli su mi sliku... Uz pomoć interneta i malo vještine, uspjeli smo ga izraditi na zadovoljstvo naručitelja. Znali su nam za momačke i djevojačke večeri tražiti da na tortu stavimo svakakve rekvizite... Ima svega u našem poslu, ali mi to profesionalno odradimo. Mala smo radnja, manufaktura, svaki dan se susrećemo s ljudima. Naravno, volimo čuti pohvale, a i dobronamjerne kritike su poticaj za bolje, veli Ane koja voli raditi s ljudima.

image
Torta s grbom Hajduka
Privatni album

Bez aditiva ni konzervansa

Ima cijeli album sa slikama torti, od Lego kockica preko grba Hajduka do nogometnog igrališta, sve se želje ispunjavaju i svi ukrasi na torti su jestivi. Svaku godinu za 'festu od torti' - Torta party napravi dvije torte, napravi i DEŠA-i za Kandeloru, a uključi se na svaku humanitarnu akciju. Za Božić rade tradicionalne božićne kolačiće koji su vrlo traženi… Gospođi Ani je najveći izazov zadovoljna mušterija, radi ono što voli i uživa u poslu, a uvijek se nešto novo događa. Zna se u ovom poslu tu i tamo potkrasti greška, tipfeler, ali naučila je ova slastičarka sve tajne 'konditorske lekture'.

- Greške se događaju, neki dan sam na torti napisala krivo ime, umjesto ”Hrvoje” napisala sam ”Maroje”. Vrlo brzo sam to popravila, morate paziti, osjetljivo je. Ne daju se sve stvari ispraviti, recimo u kolačima je važno u startu ne pogriješiti, dodaje Ane te priča što sve vole mušterije:

- Ukusi su različiti, neki uzimaju samo štrudele, idu nam i krempite, ali i kolači s voćem i suhi kolači. Jedna nam je mušterija nedavno uzela kolač koji nikad prije nije kupila, a sad ga kupuje stalno. Za dječje rođendane uzimaju se najviše čokoladne torte, djeci je uglavnom važan izgled, oni hoće nekakav lik iz crtića, nogometno igralište... Kod vjenčanja su se promijenile želje, mladenci sad više traže jednostavnije i manje torte, prije su se tražile velike, što veće … Često vam donesu sliku s interneta pa pitaju: „Možete li to napraviti?“ Kod starijih je 'klasika', oni vjeruju samo u orah i u čokoladu, a mi ih ugodimo, uglavnom radimo tradicionalne kolače po starinskim receptima, priča sugovornica.

image
Slastičarka kraj svadbene torte
Privatni album

Svadbena torta se stvara kroz dva do tri dana. Jedan dan se peku biskviti, drugi dan se pripremaju kreme, a treći dan slijede dekoracije. Anina dosad najveća torta bila je 'petokatnica', a kod većih torti uvijek je zahtjevan transport. Ljudi većinom torte naručuju za subotu, inače udarni dan u slastičarni. Najsigurnije je tortu naručiti barem pet dana unaprijed. No, zna se dogoditi i da ljudi zaborave da su naručili tortu, pa im Ane i kolege napomenu. Stranke im u znak zahvalnosti, primjerice, donesu kavu.

- Njihovo zadovoljstvo nama je dovoljno. Ljudi prepoznaju okuse i mirise iz djetinjstva, a u našem prostoru nema kemije. Ljudi danas nemaju vremena, a industrija je prevladala, kupuju se gotove smjese pune emulgatora i šećera, što je nezdravo. Vlada mišljenje da su kolači najčešće nezdravi, ali to nije tako, ako nemaju konzervansa i aditiva itekako su zdravi, a mi ih radimo ručno, ističe gospođa Ane i ukazuje na važnost higijene radnih prostora.

Sama najviše voli dizana tijesta, buhtle, makovnjače, orahnjače, ali i krempitu. Najviše voli ukrašavati i raditi torte po narudžbi i pokazati kreativnost.

Pazi se i ako su mušterije alergične, primjerice na orašaste plodove ili žele li tortu bez glutena. Slobodno vrijeme provodi u svom vrtu, sadi cvijeće i povrće, a opuštaju je i šetnje. Kod gospođe Ane ljubav prema poslu je upisana u recepturi života, a zadovoljstvo dođe kao šlag na kraju.

image
Tonći Plazibat/Cropix
Korona je promijenila puno toga

- Nakon pune 44 godine rada sam odlučila u mirovinu i prepustiti sve sinu Hrvoju koji je sa mnom otpočetka. Ovo je obiteljska slastičarna, radimo u svom prostoru, izdvajanja su velika, spadamo u proizvodnju i PDV je 25 posto, imali smo poticaj na početku i kasnije dva mjeseca, a onda smo uvijek bili na 'granici' za poticaj. Usprkos koroni, uspjeli smo opstati, nismo otpustili radnike, niti smanjili plaće, opstala sam zahvaljujući izvrsnom timu ljudi koji sa mnom radi, kaže Ane ističući kako je korona donijela nešto dobro jer više ne rade nedjeljom i blagdanima.

item - id = 1118510
related id = 0 -> 1144601
related id = 1 -> 1142761
23. studeni 2021 08:52