Simbol Praznika rada u ono je doba bila prvomajska parada preko Straduna. U njoj su sudjelovale osnovne i srednje škole, sportaši, vaterpolisti Juga, veslači Neptuna, nogometaši Goška i Dubrovnika, razne gradske firme. I obavezno Limena glazba, bez nje ništa – prisjetio se dugogodišnji turistički djelatnik Đuro Market davnih proslava 1. svibnja u Dubrovniku.
Fiskulturom za rad
Na glavnoj gradskoj ulici su se osim mimohoda održavala i sportska natjecanja, trčalo se, a prakticirao se, kaže, i prvomajski uranak:
- Sjećam se, išlo se na uranak u Petrovo selo poviše Mokošice. Zašto baš tamo? Pa zato što je u Drugom svjetskom ratu Petrovo selo bilo 'konekcija', tuda su mladi išli u partizane. Dok sam bio učenik, pamtim i uranke na livadama na Bosanki, tu smo uživali u panorami, ali i igrali nogomet, između dvije vatre, čak i na boća jer su gore bili tereni...a onda, u gradu je za prvi maja bio popularan slet, ili u Gospinu polju ili na stadionu Lapad. To se zvalo fiskultura, svi smo vježbali u isti mah, obučeni u sportske gaće i sokolske majice. Sve je trebalo odisati socijalističkim duhom, takva su bila vremena. I crveni karanfil je bio obvezan, dijelili su ga ljudima na svakom koraku– priča nam gospar Đuro.
Osvrće se posebno na proslave u Babinu kuku, gdje je na rukovodećim pozicijama proveo punih 25 godina:
- Tadašnji HTC Dubrava Babin kuk je imao tri varijante priredbi, za goste, domaću čeljad i hotelski personal. Najviše se, naravno, govorilo o onoj za građane na livadi, u Maslinati koja i danas postoji. Onda je sve bilo puno, Babin kuk je Dubrovčanima bio hit mjesto za izlazak, a Odjel animacije HTC-a koji je izvrsno vodio pokojni gospoar Tomo Vlahutin osmislio bi bogati zabavni i sportski program za velike i male. Obavezno se jeo i vojnički grah iz kazana s kobasicom koji bi u organizaciji Socijalističkog saveza radnog naroda spravljali naši iz Gospodarskog centra. Prvomajska priredba ujedno bi označila početak sezonskih zabavnih sadržaja za goste naših hotela, što bi potrajali sve do kasne jeseni. A za prvi maja bi gostima redovito servirali mostarske kriješve za desert, to bi ih oduševilo – otkriva naš sugovornik onodobne kuriozitete.
Za Praznik rada bi se, dodaje, za osoblje hotela President, Plakir, Tirena, Argosy, te kasnije Minčete pripremala interna zakuska, uz podjelu crvenih karanfila, kao svojevrsna preteča današnjih domjenaka. Zakusku je obično pratila i dodjela nagrada za najbolje radnike, kuhare, konobare, spremačice...
Neradno radni dan
Đuro Market je kao školarac sudjelovao i u famoznim prvomajskim radnim akcijama:
- Sređivali smo okoliš Jugova bazena koji je u Gruškom polju pušten u promet, mislim, 1964. Ja sam gurao kariolu punu kamenja, a kad mi je ono popadalo po podu, jedan me prekorio da pazim kuda idem, jer nisam doma...spominjem se još jedne stvari u svibnju, feste rođendana druga i štafete...
- Tradiciju graha sa crvenim karanfilima poslije rata je nastavio SDP, najčešće u parku kod gruške place – govori gospar Đuro Market.
Obilježavanja prvomajskih praznika prisjećaju se i brojni danas umirovljeni prosvjetni radnici. Svi će reći kako se međunarodni Praznik rada slavio radno i svečano, makar je bio državni praznik:
- Učenici osnovnih i srednjih škola najšeće su na taj dan pošuljavali šume u blizini ili uređivali školska dvorišta. Školarci su u to doba imali neku vrstu malih radnih akcija, ali i sportske susrete gdje bi se natjecale različite gradske škole. Gružani bi išli u pohode Lapađanima i obratno, natjecale bi se, recimo, gimnazija i Medicinska, pa bi se mladi kasnije družili, uvijek se nešto događalo - prisjećaju se naši sugovornici. Svi kažu kako se 1. svibnja u njihovo vrijeme doživljavao kao prilika za druženje u prirodi, jer je 'padao' u najljepše doba godine, kad nije ni prevruće ni prehladno:
- Istina, tad je bilo puno toplije nego sad, svi smo dolazili na susrete u kratkim rukavima - priznaju stariji Dubrovčani. Mnogi od njih smatraju kako su prvomajska druženja pomalo izgubila smisao, a puno im je naškodila i korona.
- I bez pandemije, susreti na Praznik rada svake četiri godine se pretvaraju u paradu jer svako malo nam dođu lokalni izbori, pa se sve skupa pretvara u predizborne skupove, umjesto u građanska druženja - kažu umirovljeni prosvjetari koji se još živo sjećaju radno-neradnih početaka svibnja, kad su s đacima osim školskih dvorišta čistili i plaže, a protiv betonizacije se borili planskim ozelenjavanjem.