Odlukom dubrovačkog Gradskog vijeća, među ovogodišnjim dobitnicima Nagrade Grada Dubrovnika su i časne iz samostana na Dančama koje smo posjetili uoči dodjele zasluženog priznanja.
Na hridima podno Graca crkvica je Gospe od Danača, izgrađena prije gotovo šest stoljeća, svjedok bogate povijesti, kulture i tradicije. O samostanu i crkvi vrijedno skrbe časne iz Družbe sestara franjevki od Bezgrešnog Začeća iz Dubrovnika čije je sjedište baš na Dančama, oazi mira, reći će časna sestra Katica Dabo, mjestu čija povijest počinje s karantenama. Dočekuje nas na vratima samostana, u crkvicu se ne može s vanjske strane jer su ulazna vrata na restauraciji, a u Gospinoj crkvi radovi. Vrijeme i blizina mora ostavljaju traga na kamenom zdanju koje u unutrašnjosti čuva neprocjenjiva djela povijesne i kulturne baštine iz vremena Republike, oltarne slike poliptih Lovra Dobričevića i triptih Nikole Božidarevića.
- Oba djela su darovana baš ovoj crkvi i nikad kroz stoljeća nisu izmještena. Oltarna slika Bogorodica s djetetom koja je na glavnom oltaru 1465. je naručena baš za ovu crkvu od četvorce dubrovačkih plemića od autora Dobričevića za 20 dukata, o čemu postoje pisani zapisi. Isto tako zavjetni dar je i Božidarevićevo posljednje djelo, oltarna slika Bogorodica sa svecima iz 1517. na kojoj je originalan okvir sačuvan do danas. Interesantno je kako su tako vrijedna djela darovana ovoj maloj crkvici i još puno zavjetnih darova. Veza Gospe od Danača, grada i njegovih ljudi traje već stoljećima – kaže sestra Dabo. Sestre franjevke će reći kako im je dužnost čuvati i očuvano predati dalje, baš kao i njihove prethodnice kroz stoljeća.
Lani je izrađen projekt obnove unutrašnjosti crkve. Družba je aplicirala na Program zaštite i očuvanja nepokretnih dobara Ministarstva kulture. Za natječaj su doznale slučajno, kratko je bilo vrijeme za pripremu projekta. Uspjeh pripisuju čudu Gospe od Danača jer ih je namjerila na 'dobre ljude koji su im nesebično pomogli'.
- U prvoj fazi sanacije unutrašnjosti crkve izvedeni su nužni radovi desalinizacije i prekida kapilarne vlage zidova. Ulazna vrata crkve su sad u restauratorskoj radionici. Sve se izvodi uz nadzor konzervatora jer je ovo zaštićeno dobro. Živimo na prekrasom mjestu ali sol je stvarno tihi neprijatelj, ulazi u sve pore i potrebna su velika sredstva kako bi se osigurali optimalni mikroklimatski uvjeti za očuvanje umjetnina – ističe časna, rodom Pažanka ali i Dubrovkinja više od dva desetljeća. Projekt sanacije unutrašnjosti crkve radi Studio Quasar iz Dubrovnika a izvodi tvrtka Kvinar iz Podstrane.
Puno je još posla, od zamjene postojeće nekvalitetne žbuke unutar crkve, elektroinstalcija, sustava hlađenja i grijanja, odvlaživanja i kontrole vlage, radova na kamenoj plastici gdje vlaga vidljivo izbija... Aplicirale su na već spomenuti program ministarstva i u 2021. godini u nadi kako će dobiti dodatna sredstva za nastavak radova.
- Vrijeme je teško za svih i znamo da nije pogodno za obnovu. Uputili smo neke molbe, obećalo nam je pomoći i Društvo prijatelja dubrovačke starine ali sad su i oni u financijskim problemima. Nama je od životne važnosti jedno dizalo, jer je dosta starijih sestara, slabije pokretnih i bolesnih a ovdje je stvarno težak pristup. Dugogodišnji problem je i odvodnja otpadnih voda i već dugo tražimo kako to riješiti. Nedavno je bio ovdje gradonačelnik pa je rekao da bi ušli u gradski projekt obnove Graca jer mi smo zaista ovdje na kraju i same ne možemo riješiti te otpadne vode – kaže s. Katica i dodaje kako je u samostanu 17 sestara.
Doći na Danče a ne dotaknuti se povijesti koja je duboko ukorijenjena u ovoj hridi jednostavno nije moguće. Pogotovo kada za sugovornicu imate pravu zaljubljenicu u povijest.
Prvi put Danče se u dokumentima spominju u 14. stoljeću kada haraju epidemije poput kuge i odnose brojne živote. To je mjesto prve uređene karantene Dubrovačke Republike.
- Veliko vijeće odlučilo je 1457. godine da se na ovom poluotočiću napravi karantena, nije daleko od Grada, a opet je izolirano. S jednim suzdržanim glasom odlučili su da se izgradi crkvica sv. Marije od Milosti radi tih siromaha, kako su nazvali okužene, i da oni ne umiru ko stoka nego da o njihovim dušama bude neki spomen i da budu pokopani na svetom mjestu. Ta odluka zapisana je i u kamenu unutar crkve koja je izgrađena da bude utjeha, duhovna pomoć, znak Božije blizine i Gospine pomoći u teškim trenucima ljudskog života – ističe s. Katica Dabo. Crkvica izgrađena 1457., kasnije je proširena.
Tu je bio svećenik i osoblje potrebno da tako uređena karantena funkcionira. Lazareti su najprije bili drveni, a kasnije, 1466. godine gradi se i kameni lazaret. Cijeli poluotočić bio je odijeljen zidom, a jedina vrata su se zaključavala jer pristupiti mjestu sa zaraženima bilo je zabranjeno. Kažnjavalo se vješanjem. Zato se dan danas, reći će časna, izbočeni dio prema Lovrijencu zove vješala. Karantena Danče je Dubrovačkoj Republici služila preko 200 godina dok nisu izgrađeni Lazareti na Pločama, kada i prestaje funkcija karantene Danče.
U drugoj polovici 15. stoljeća, oko vremena osnivanja karantene, spominju se na Dančama i franjevačke trećoredice što su i počeci Družbe nastale uz Gospu od Danača, a u službi i na pomoć potrebitima što je u temeljima poslanja Trećeg samostanskog reda sv. Franje kojemu Družba pripada.
- Te naše sestre nazvane dumne trećoredice sv. Franja ostale su tu kao čuvarice crkve i groblja, bile su skromne djevojke, pučanke. Bilo je dosta tih pobožnih zajednica djevojaka a jedino je opstala naša uz ovu Gospinu crkvicu. Čuvale su crkvu, primale zavjete, živjele su od milodara, išle u Grad pomagati umiruće i nemoćne, gospođama prati robu...
Baš ta skromnost osjeti se i danas u ovom kamenom zdanju bogatom poviješću. Pobožnost Gospi od Dana
ča seže u 15. stoljeće, a u 16. stoljeću Danče se spominju kao zavjetno svetište izvan gradskih zidina gdje su Dubrovčani rado hodočastili.
Još od 17. stoljeća traje ta neraskidiva veza. Svjedočanstvo su zavjetni darovi pomoraca i njihovih obitelji, nakit i zavjetne pločice njih 250, koje su ostavljali Gospi od Danača iz zahvalnosti za uslišane molitve i milosti. Koliko su samo brodova i posada sestre Dančarke ispratile svojim zvonima uz zvuk brodskih sirena, vijerno pozdravljale s tarace, a odpozdravljali im pomorci s paluba. Kad bi islovljavali najprije bi pozdravljali sv. Nikolu u Gružu, sv. Vlaha na Gorici pa Gospu od Danača. Danas gotovo da tog lijepog običaja i nema. Ne zato što je zaboravljen, već brodovi ne smiju tako blizu Gradu. Danas se sve preselilo na internet, pa i one, kaže nam sestra Katica, mailom čestitaju blagdane našim pomorcima na svim krajevima svijeta.
A pomorci otpozdravljaju. Nađu se i svjedočanstva o morskim opasnostima i čudu koje ih je iz nevolje spasilo. Sve to sestre Dančarke arhiviraju jer i to će jednom biti dio bogate povijesti nekadašnjeg lazareta Danče, danas svetišta koje u treću nedjelju listopada, na blagdan Gospe od Danača, posjećuju brojni štovatelji.
