Nedavno je odjeknula vijest kako je kroz projekt LOKRUM4YOU educirana još jedna vodička iz Dubrovnika koja će raditi obilaske Lokruma s grupama osoba oštećenog vida, a riječ je o Maji Vreći. Projekt LOKRUM4YOU provodi Centar UP2DATE u partnerstvu s Udrugom Poseban prijatelj iz Dubrovnika i Javnom ustanovom Rezervat Lokrum uz financijsku podršku Ministarstva kulture i medija.
No, postavlja se pitanje koliko je dubrovačkih vodiča uopće educirano za vođenje gosta s invaliditetom?! Teško je doći do tog podatka, novoizabrana predsjednica Društva turističkih vodiča Dubrovnik, Patricia Cvinar, ističe kako ne poznaje nikog od kolega iz Društva koji nudi takve, specijalizirane ture.
Vodička koja će slijepima i slabovidnima ubuduće predstaviti ljepote Maksimilijanovog otoka, Maja Vreća, otkrila je što je motiviralo da se dodatno educira.
- Poziv sam dobila preko kolegice Sanje Čikato koja je licencirana vodička za slabovidne i slijepe osobe za Grad Dubrovnik, za lokalitete unutar stare gradske jezgre. Sad se preko Centra UP2DATE iz Zagreba, koji vodi Gordana Glibo i njezin suprug Nikola, otvorila prilika za edukaciju za vodiče za otok Lokrum. Nažalost, slabovidni i slijepi gosti ne putuju puno, ali, zašto sam se na to odlučila?! Čisto iz otvorenog srca! Svi mi radimo, zarađujemo, vodički posao može biti jako uzbudljiv, zanimljiv i dinamičan, a čim se otvorila mogućnost da se napravi neka lijepa stvar, meni je jednostavno došlo da se upustim u to. To je bilo početkom travnja ove godine. To je bila moja privatna edukacija, nešto što sam napravila za sebe i nisam očekivala da će se o tome pretjerano pisati po medijima i da će tako odjeknuti, očito nam svima treba lijepih vijesti! Ovo je odlična prilika da se počnemo otvarati prema ljudima koji se nose s takvim izazovima, da ne budemo samo destinacija za osobe koje mogu sve, naizgled. Jer, osobe koje ne vide očima itekako vide drugim osjetilima. Meni je edukacija pomogla u širenju svoje komfor zone jer kad kao ja 11 godina vodite goste koji vide očima i koji su potpuno pokretni, potpuno je drugačija priča ući u cipele osobe koja ne vidi, kaže vodička.
Opisala je i kako je izgledala edukacija i kako otprilike izgleda obilazak Lokruma.
- Jednim dijelom edukacije sam imala povez preko očiju da bih shvatila kako je to slijepim i slabovidnim osobama, to je drugačija dimenzija... Dubrovnik se sam po sebi i slikom prodava, posjetitelju je dovoljno vidjeti naš Grad i Lokrum i tu se ne treba puno opisivati, ali, osoba koja ne vidi očima, vidjet će nekim drugim osjetilima. Dakle, treba biti malo kreativan, slijepe i slabovidne osobe sigurno imaju izraženija druga osjetila tako da sam cijelu tu priču nekako koncipirala da se mogu služiti dodirom, osjetilom njuha i sluha, recimo, zvukove prirode na Lokrumu mogu povezati sa samim otoku koji nažalost ne mogu vidjeti očima, ali mogu doživjeti na drugi način. Vidim da je vijest odjeknula pa i među mojim poznanicima, ali ovo bi svima trebalo biti normalno jer ovakve stvari neopisivo čovjeku šire vidike. Svaka moja tura s drugim gostima dobila je na kvaliteti jer se sad bolje osjećam, govori Maja.
Već 5. svibnja imat će turu, a dolazi tridesetak slijepih i slabovidnih osoba iz cijele Hrvatske, bit će s pratnjom, ali će im Maja dodatno pomoći. Dobit će i mape koje će moći dodirivati, a uvjerena je da će biti zabavno.
- Bitno je da te ljude ne stigmatiziramo, zaista ih treba gledati kao nas ostale, kao obične ljude. Oni odmah osjete tu lakoću, ne treba im sažalijevanje. Treba se s njima zezati jer ako smo ‘stisnuti‘ pred njima, tek će onda imati osjećaj da nešto nije u redu, poručuje Maja.
Njezina kolegica, Sanja Čikato, ističe kako je prva licencirana dubrovačka vodička za vođenje slijepih i slabovidnih osoba u Dubrovniku, a edukaciju je također prošla preko centra UP2DATE iz Zagreba. Naglašava kako uz njezinu kolegicu Maju Vreću i nju nema drugih licenciranih vodiča u Dubrovniku koji vode slijepe i slabovidne osobe.
- Pristupila sam edukaciji na poziv Dženite Lazarević. Pristala sam jer i tim ljudima na neki način trebaju biti dostupne informacije o Gradu i sve ono što je ljudima s normalnim vidom omogućeno. Kad su došli iz Centra iz Zagreba, odradili smo edukaciju, a donijeli su mi već izrađene modele. Doma imam punu torbu izrađenih modela naših najvažnijih znamenitosti i građevina u Gradu. Nisu se bazirali na sve, ali imamo tako Onofrijevu fontanu, Sponzu, crkvu sv. Vlaha, Knežev dvor, Katedralu... To su reljefi koji imamo i koji su napravljeni od čvrste plastike i na taj način slabovidne i slijepe osobe mogu svojim dodirom osjetiti kako je građena određena građevina. Na platou Lazareta ima plan Grada koji se može doživjeti dodirom, to je jako zgodno. Važno je da Dubrovnik postane pristupačan i za ljude s takvim invaliditetom, kaže Sanja koja kao vodička radi već 14 godina.
Obilazak Grada sa slijepim i slabovidnim osobama poseban je po mnogočemu, pristup je posve drugačiji.
- Obično kad pokazuješ nešto grupi, pokazat ćeš to rukom i reći ćeš nešto o toj građevini, ali ne trebaš je opisivati jer ljudi vide kako ona izgleda, više ćeš se bazirati na njezinoj funkciji i što je ona značila dok kod slijepih i slabovidnih osoba prvo morate pristupiti tome da oni osjete i saznaju kakva je određena građevina u svojoj srži. Kad sam se pripremala za dobiti licencu i za te ture, strašno puno sam ‘kopala‘ po Internetu tražeći podatke o veličinama, širinama, obujmu... Recimo, koliko je dug zidić koji ide oko Onofrijeve fontane, koliko stupova ima... Međutim, oni to mogu osjetiti rukama, opipom, ali neka je građevina prevelika tako da to ne mogu baš rukom opipati pa je na meni da im opišem da su na Sponzi na prvom katu prozori u gotičkom stilu i da takoreći idu uzvišeno, prema nebu. Više puta sam imala poteškoća u pronalaženju tih informacija, ali njima je i dovoljno da im primjerice kažem da se s desne strane ulaza u Sponzi nalazi jedan prozorski otvor s rešetkama, a na lijevoj strani su dva i takve slične detalje. Vođenje je malo zahtjevnije, ali kad vidite da stvarno postoji interes i da žele više znati o tome, ništa vam nije teško. Imala sam gospođu Eli iz Grada koja nam se priključila lani, oduševila se jer je rekla da se nikad nije popela na vrh skala Svetog Vlaha i popipala široke stupove koji su sa strane od ulaza u crkvu. Pričala bi tako grupi kako su na vrhu stupova kapiteli, kako su ukrašeni, što se nalazi na krovištu, koji kip ili nešto... Time su se oduševili, priča Sanja.
No, ima li interesa za takve ture?
- Lani sam imala jedan upit iz Hotela Lero, ali problem je što ljudi ne znaju da smo mi tu i da nudimo i takve ture, kaže Sanja.
Osvrnula se i na slabo pokretne osobe, ali i na još neke detalje kojima bi se gostima s invaliditetom olakšalo otkrivanje Grada.
- Mi svi ponekad vodimo osobe koje su teško pokretne, svi mi imamo takve osobe u grupama. Ali, činjenica je da ljudi koji su slabije pokretni ne mogu poći na zidine, Grad je pun skalina, ulice su uske, nema ni signalizacije za slabovidne i slijepe, čudili smo se nedavno kako su u jednoj banci na traci na podu, koja služi kao orijentir za slabovidne i slijepe osobe, stavljene graste cvijeć točno da se osoba zabije u grastu! Jednostavno, takav je prostor na kojemu je Grad sagrađen i automatski znate da gost koji je u invalidskim kolicima nikad neće poći na zidine. Jasno nam je da ne može poći, ali zato ćeš s njim odraditi Grad i sve što se može. Inače nam je veliki problem s ulazima, nemaju dovoljno širine za slabo pokretne osobe, pogotovo su nužni javni zahodi za takve osobe unutar Grada. Drugo, nemamo po muzejima mogućnost da slijepi i slabovidni gosti mogu dodirnuti ispod slika neki opis ili dodirnuti napis na samom ulazu u neki muzej, nismo još došli do svijesti da se takvo nešto napravi. Bio je jedan dobar projekt unutar Kneževa dvora za slabo pokretne osobe, iskreno, zadnji put sam to vidjela prije korone tako da ne znam je li to i dalje funkcionira. Uglavnom, imali su kolica i osobu koja je pomagala slabo pokretnim osobama da uđu u Dvor i da se kreću. Nažalost, kod nas je slabo razvijena svijest o osobama s invaliditetom, da su tu, da postoje i da bi tim više trebalo poboljšati puno stvari u tom smislu, zaključuje Sanja.