Poduzeće je postalo Hoteli Dubrovačka rivijera d.d., a zgrada s 13 stanova je srušena. Od tada je dvoje stanara preminulo, a svih 11 preostalih nositelja stanarskog prava su još podstanari i čekaju da hrvatsko pravosuđe postupi prema presudi Suda za ljudska prava u Strasbourgu i revidira ranije izrečene presude.
Stanovi su dodijeljeni
-U HTP Mlini sam radila od 1982. do 2010. a suprug punih 40 godina. Problemi počinju u siječnju 2005. kad direktor Pero Memed šalje dopise i traži da skinemo štrikove za robu te napustimo prostorije. Neargumentirane zahtjeve smo ignorirali, ali 2006. stiže tužba. Na ročišta nismo išli, a sud je sve prebacivao na našu štetu. Jer, moja obitelj je 31 godinu živjela u stanu koji je bio naš jedini dom. Stan smo dobili na natječaju, a kad po povratku iz prognaništva 1992. nitko nije rekao: tu ne možete živjeti- sjeća se umirovljena konobarica Katica Čučak.Stanari 1993. traže otkup stanova, ali ih tadašnji direktor Stijepo Bego odbija: kao, zgrada se ne može izdvojiti iz temeljnog kapitala. No, radnici su ogorčeno pričali kako su objekti Beterina i Tamaris izdvojeni i dati općini Župa, ali su oni "izuzeti". Uprava uporno odbija otkup i traži najam poslovnog prostora, a presuda dubrovačkog Općinskog suda u korist HTP stiže 2009. godine:
-Žalili smo se, ali dubrovački Županijski sud i Ustavni sud RH uz skoro isto obrazloženje potvrđuju prvostupanjsku presudu. Bile su tri deložacije, da bi na kraju susjed Ante Lemo i ja pošli načelniku policije dogovoriti mirni izlazak, bez intervencije. Dobili smo rok 5. studenog 2010. godine da do podneva svi predamo ključeve Upravi poduzeća i to smo ispoštovali. Ali, bili smo uporni: žalili smo se sudu u Strasbourgu koji koncem 2013. presuđuje da nam je to jedini dom i da su nam ljudska prava zakinuta - dodaje Martin Vinko Mijoč.
Umro od tuge
Njegova bivša susjeda Katica nastavlja:- Prva je deložacija bila 8. lipnja 2009. ujutro ali se ovrhovoditelji nisu pojavili. Kod susjede je zazvonio telefon, javila se i prenijela:- Zvala je tajnica Nardellija i rekla da je deložacija odgođena! Potom su nas pustili, vjerojatno, zbog sezone, ali u veljači 2010. slijedi "prava" deložacija, a potom u lipnju sljedeća te su susjedi išli kod suca koji ju je odgodio. Kad smo zaključili da smo stisnuti u kut, 18. listopada odlazim direktoru Memedu. Zamolila sam ga da razgovara sa sada pokojnim Anđelkom Lekom da nas pusti da sami izađemo, bez komplikacija. Kontaktirao ga je i sutradan javio da smo dobili rok od 15 dana, do 5. studenoga u podne. Pitao me jesu li svi stanari suglasni, ali sam mu uzvratila "Stjerali ste nas u kut i nemamo izlaza"! Mog je supruga "ubilo" to iseljenje. Inače je bio čovjek koji je sve držao u sebi, a kad smo pošli u podstanare, cijeli tjedan iz sobe nije izlazio! To ga je dotuklo! Bio je branitelj 4 godine i osam mjeseci i više puta odlikovan. Bio je u pričuvnom sastavu policije od svibnja 1991. te 22. studenog 1991. prelazi u 163. brigadu. "Skinuo" se 16. siječnja 1996. godine i stoga je iseljenje doživio kao "zahvalu" domovine za trud. Rat je podnio i sve ratne nedaće nekako "smjestio" u glavi, ali nepravedno iseljenje nije mogao podnijeti! Pa, cijelog je sebe dao Hotelima Mlini gdje je radio 40 godina. Nadao se da će po odlasku u mirovinu konačno uživati. Ali, nije mu bilo suđeno i za samo mjesec dana od iseljenja preminuo je- s tugom se prisjeća Katica.Zgrada dragovoljaca
-Nije on bio jedini koji je to iseljenje tako traumatično doživio. Ubrzo je umro Ivo Matana, a potom i Desanka Panić te Ane Banovac. Od silnog stresa, svi smo se, bez iznimke, razboljeli: netko je dobio visoki tlak, netko aritmiju, loše spavamo, netko boluje od svega toga... Još nas sve najviše ubija podstanarstvo koje puno plaćamo. Zapravo, koliko god bili uporni i optimisti,, svi najviše plaćamo zdravljem. A nova se ročišta odugovlače, idu u nedogled i sve to djeluje na nas- rezignirano ističe Mijoč i nastavlja:-Iz zgrade smo skoro svi bili dragovoljci Domovinskog rata, Ivo Matana, braća Zoran i Dragan Tomović, Ante Lemo, Vera Rabrenović, Božo Krmek... Nerijetko su se borili, rame uz rame očevi i sinovi, npr. ja i sin Marijo, te Bećir Jazvin sa sinom Denisom. Katičin je Mile imao najduži staž. Još dok nismo iselili, naša se odvjetnica trudila, a mi smo vjerovali da će se sve riješiti u našu korist. Predložili smo joj da "stavi veto" na rušenje zgrade dok se sve ne riješi. To je i učinila, ali je zahtjev dobila sutkinja koja je otišla na porodiljni, zgrada je srušena, a njezin zahtjev iz ladice je na svjetlo dana izašao tek kad je dvokatna zgrada srušena! Doris Košta se odmah žalila u Strasbourg te smo dobili pozitivno rješenje kako "imamo neotuđivo pravo na svoj jedini dom". Ali, kuće tada više nije bilo. Odmah smo podnijeli zahtjeve za odštetu, ali dvije godine nisu ništa radili nego su otezali sve do 2016. i sada nas na ročištima koja vodi veći broj sudaca, ponovno pitaju sve ono što smo im pismeno argumentirali dokumentima- kaže Mijoč.
Opomena pravosuđu
U telefonskom nam je razgovoru umirovljena kuharica Smilja Jazvin rekla:- Ponovno 10. svibnja imam parnicu i ponovno ću preživjeti strašan stres!Smilja ima kardiovaskularne teškoće i nismo je više opterećivali pitanjima, kao i ostale stanare koji su znali za razgovor s Mijoč i Čučak koji su bili dovoljno rječiti i za njih:
-Leko je kuću kupio uz objašnjenje "za veći prosperitet Župe", ali hoteli sada zapravo kraće rade: prije rata je Astarea radila i zimi, a sada samo sezonski. Uvijek je bila dežurni hotel i puna gostiju. Sada ne rade četiri objekta. A vadili su se na prosperitet i duži rad- kaže Martin, a Katica dodaje:
- Ima još nešto: dvokatnicu smo napustili 2010. a Leko ju je kupio tek nakon dvije godine! Zapravo, prepisao ju je 2012. godine! Svojedobno je kuća nacionalizirana od obitelji Glavić i dodijeljena HTP-u Mlini koji je srušio tadašnji magazin te izgradio zgradu za personal. Radnici su se natjecali da dobiju stan i nikome nije "pao s neba", sve smo to zaradili. HTP ju je izgradio na mjestu magazina i stoga vodio kao poslovni objekt, iako to nikad nije bio! Sve smo to izjavili na sudu, a vama ponavljam! Strasbourg je vratio parnicu na reviziju jer naše pravosuđe nije presudilo kako treba, ali se predugo čekalo na početak parnica. Sve traje predugo, a ja, kao i svi, samo želim da nam se prizna stanarsko pravo i da nam vrate oduzeto dostojanstvo, da dobijem svoj jedini doma koji sam imala!
ODVJETNICA DORIS KOŠTA Želim da Požarevačka zgrada pripadne mojim strankama
Sud utvrdio prednost
-Strasbourg i Ustavni sud su zauzeli stav da u slučaju kada imamo dvije privatne osobe, pravnu i fizičku, prevaga uvijek ide u korist privatne fizičke osobe, jer pravna osoba neće useliti u stan! Sada sud ponovno odlučuje o činjenici iseljenja uz utvrđenje da je mojim strankama povrijeđeno pravo na dom. Ali, za odluku treba provesti test razmjernosti i tu upravo vidim sve probleme koji proistječu iz toga da sud test provodi ne poštujući Konvenciju koja točno utvrđuje kad može doći do povrede prava na dom. Već je donesena prva presuda u predmetu različitom od ostalih šest, ali zabrinjava obrazloženje presude da teret tranzicije ne bi trebao ići na štetu privatne pravne osobe već da za to odgovara- država!
Moje stranke imaju pravo na dom, a u toj istoj zgradi su nastavile živjeti i osobe koje su otišle u mirovinu. Znači, zgrada nije služila za sezonski smještaj radnika. Prednik tužitelja, Hoteli Mlini d.d. su znali za obvezu rješenja stambenog pitanja da bi napustili personalnu zgradu, a iz koje su iseljeni ukazuje i to da su od Hrvatskog Fonda za privatizaciju 1997. kupili zgradu Požarevačke banke te je Uprav stanarima personalne zgrade koja nikad nije ušla u temeljni kapital, podijelila ugovore ali je lista pala zbog reda prvenstva.
-Želim da Požarevačka zgrada, neovisno tko joj je vlasnik, pripadne mojim strankama jer im je bila i namijenjena. Uz način stjecanja vlasništva tužitelja nad imovinom Hotela Mlini d.d. ima još niz priča, što smo procesuirali da bi ih provjerili, pa ćemo o tome dođe vrijeme. A sada, voljela bih reći da vjerujem u pravnu državu i da očekujem da nećemo više trebati posegnuti za Strasbourgom. Ali, sada je na redu upravo slanje podneska Vijeću ministara EU, koji su nadležni za provođenje odluka suda u Strasbourgu.
Na potezu je Vijeće ministara EU
- Stanari su žrtve prijelaznog sustava i to je Sud za ljudska prava u Strasbourgu istakao i prepoznao te presudama ustvrdio: te ljude treba zaštititi i nebitno je jesu li ostvarili stanarska prava! Hrvatska je Konvenciji o ljudskim pravima pristupila 1997. ali je naš pravosudni sustav do ulaska u EU nije primjenjivao jer nije bio obvezan. Sve što sam napisala u tužbu tom sudu, prihvaćeno je. Isto sam prethodno navela u tužbi Ustavnom sudu RH koji to nije prihvatio. No, Strasbourg je promijenio pravni shvaćanje te ih je Ustavni sud, pozivanjem na te pravomoćne presude, implementirao i naložio da sudovi postupaju po njima te zaštite pravo na dom. Žao mi je što naš pravni sustav to nije mogao prepoznati i utvrditi već smo morali tražiti odluku Strasbourga- kaže zastupnica stanara, splitska odvjetnica Doris Košta.Sud utvrdio prednost
-Strasbourg i Ustavni sud su zauzeli stav da u slučaju kada imamo dvije privatne osobe, pravnu i fizičku, prevaga uvijek ide u korist privatne fizičke osobe, jer pravna osoba neće useliti u stan! Sada sud ponovno odlučuje o činjenici iseljenja uz utvrđenje da je mojim strankama povrijeđeno pravo na dom. Ali, za odluku treba provesti test razmjernosti i tu upravo vidim sve probleme koji proistječu iz toga da sud test provodi ne poštujući Konvenciju koja točno utvrđuje kad može doći do povrede prava na dom. Već je donesena prva presuda u predmetu različitom od ostalih šest, ali zabrinjava obrazloženje presude da teret tranzicije ne bi trebao ići na štetu privatne pravne osobe već da za to odgovara- država!
Moje stranke imaju pravo na dom, a u toj istoj zgradi su nastavile živjeti i osobe koje su otišle u mirovinu. Znači, zgrada nije služila za sezonski smještaj radnika. Prednik tužitelja, Hoteli Mlini d.d. su znali za obvezu rješenja stambenog pitanja da bi napustili personalnu zgradu, a iz koje su iseljeni ukazuje i to da su od Hrvatskog Fonda za privatizaciju 1997. kupili zgradu Požarevačke banke te je Uprav stanarima personalne zgrade koja nikad nije ušla u temeljni kapital, podijelila ugovore ali je lista pala zbog reda prvenstva.
Pametnom dosta
- Dobili smo dvije presude u Strasbourgu i temeljem prve u predmetu Brezec protiv RH, već 17. studenoga 2013. podnijela zahtjev za obnovu postupka te sam zatražila donošenje privremene mjere da naloži tužitelju da "personalnom zgradom" do pravomoćnog okončanja postupka zabrani svako raspolaganje. No, od te mjere ništa! Kad je sud zaprimio zahtjev 19.11.2013. dodijeljen je sutkinji koja po njemu ništa nije radila, usprkos zahtijevima i obvezi suda da o mjeri odluči u što kraćem roku te nije obveza stranke da požuruje. Sud nije odlučio, negosu se po našim saznanjima čekali novi suci: nova je sutkinja predmet zadužila tek 1.02.2014. da bi u međuvremenu, sredinom siječnja 2014. personalna zgrada je prema pravomoćnom rješenju od 3.1.2014. srušena. Pametnom dosta. Izvijestila sam Državno odvjetništvo i zatražila da se umiješaju u postupke jer je već donesena nepravomoćna presuda koja ukazuje na stav suda da ni tužitelj ne može biti žrtva prijelaznog sustava, jer mu je to prekomjerni teret te je odgovorna država! Naravno, pušem i na hladno, ali ako jedan sudac tako misli, sigurno će i drugi jer o tome razgovaraju na kolegiju. A tužitelj se opire svakom priloženom dokazu, te sam imala potrebu utvrditi što je tužitelj kupio i je li zgrada ex-Požarevačke banke bila dio temeljnog kapitala. Od HFP sam još prije pet godina tražila je li "personalna zgrada" bila dio temeljnog kapitala HTP Mlini prije nego je Leko kupio HTP. Tek su početkom travnja odgovorili: zgrada Požarevačke banke nije ušla u temeljni kapital, što znači da je vlasništvo RH, premda se u ZK suda vodi kao vlasništvo tužitelja koji nikad nije pokrenuo postupak za otkup te zgrade od države, ali ju je uknjižio, a potom založio, kod HBOR-a da bi dobio kredit od oko 290 milijuna kuna: priložili su Rješenje Trgovačkog suda o promjeni naziva i povećanja kapitala u koji nije ušla zgrada Požarevačke banke! Formiran je novi ZK-uložak, a kad sam to istraživala, došla sam do tekstova novinara iz Istre. Utvrdili su da oni koji su kupovali hotelske kuće, do vrijednih nekretnina dolazili po istom obrascu: dostavili bi rješenje o promjeni imena, knjižili bi i nitko se nije bunio- tvrdi Košta koja je podnijela kaznenu prijavu DORH-u i Ministarstvu državne imovine RH te želi razjasniti zašto država ne vodi računa o svojoj imovini:-Želim da Požarevačka zgrada, neovisno tko joj je vlasnik, pripadne mojim strankama jer im je bila i namijenjena. Uz način stjecanja vlasništva tužitelja nad imovinom Hotela Mlini d.d. ima još niz priča, što smo procesuirali da bi ih provjerili, pa ćemo o tome dođe vrijeme. A sada, voljela bih reći da vjerujem u pravnu državu i da očekujem da nećemo više trebati posegnuti za Strasbourgom. Ali, sada je na redu upravo slanje podneska Vijeću ministara EU, koji su nadležni za provođenje odluka suda u Strasbourgu.