Dubrovčani će uskoro po verduru umjesto na placu u Gruž morati potegnuti do Lapada. Za 6. veljače najavljen je početak radova na obnovi gruške place, a prodavači će se na devet mjeseci preseliti na lapadsku placu. Za njima bi trebali doći i kupci, međutim, to ‘trebali‘ nekako stoji na klimavim nogama, a u Gružu ne prevladava baš veliki optimizam.
- Ne možemo to kočiti, nek se napravi ovo da sliči na nešto i da nam bude ljepše ovdje u Gružu, a mi ćemo se snaći, kaže nam prodavačica Katica Lobrović.
Njezini najbliži ‘susjedi‘ udaljeni su samo par banaka od nje, bračni par Stanka i Ilija nisu baš oduševljeni skorašnjim preseljenjem.
- Lapad nikad neće zaživjeti, bit će to kao i zadnji put kad smo selili odavde. U Lapadu je nepristupačno, nemamo parking, nema komoda... Pa to ni lud ne bi napravio! Tko će bez ribarnice dolaziti u Lapad?! Da nije ribarnice, mi ne bi ništa prodali! Neće biti ljudi, neće se isplatiti, to nikako nije dobro, a imamo toliko troškova, od rezervacije do samog štanda, plus parking, ističu supružnici.
Drugoj se prodavačici kojoj je banak još prilično pun, Lapad kao lokacija nimalo ne sviđa. Svoju izjavu potkrepljuje proživljenim iskustvom.
- Kad smo prije 10 godina otišli u Lapad, promet je pao, nikad se od toga nismo oporavili! U Lapadu će nam biti još gore, ali to je tako kad se pogoduje tajkunima, a mali čovjek neka krepa! Neka nas stave tu u luku u Gružu gdje je bio sajam i borići jer nam u Lapad neće nitko doći, upozorava gospođa, vidno ogorčena.
Srećemo i gospara Nika koji je radio kao mesar odmah kraj lapadske place te je primijetio manjak kupaca.
- Ipak je sadašnja placa u srcu grada, ali nitko ne pita male ljude. No, morat ćemo se snaći jer treba napraviti grušku placu. Mogli su nas ostaviti tu luci, veli, a na pitanje hoće li se preseliti ili čekati završetak obnove u Gružu, gospar Niko odgovara:
- Probat ću prodavati robu u Lapadu, ako ne bude išlo, a što ću – motiku i kopati u Primorju, govori.
Nasuprot njega je Mato Miš koji dolazi četvrtkom i subotom s Osojnika.
- Dobro je da će se gruška placa urediti i pokriti jer će to ostati i za buduće naraštaje. Znate, grubo je ovdje raditi po vjetru i kiši. U Lapadu će biti manje čeljadi, ionako se slabo prodava i ovdje u Gružu, a imamo i toliko dodatnih troškova. Čuli smo i da će nakon radova banci poskupjeti?! Ionako je sve poskupjelo, posebno sad zbog eura! Lapađani dolaze ovdje u Gruž zbog ribarnice, a u Lapad neće ići jer tamo ne mogu kupiti ribu. Bolje da su nas ostavili tu u Parku Luja Šoletića jer je u Lapadu nezgodno, nema pristupa, nema parkinga... Gdje ćemo mi prodavači, gdje će kupci parkirati auto?! - napominje gospar Mato.
Gospođa koja prodaje cvijeće, izjavu je dala anonimno i ne bi se lentrala. Međutim, itekako zna što ima za reći.
- Pelješki most su Kinezi napravili u godinu dana, a oni će ovdje devet mjeseci raditi tisuću kvadrata?! Već imamo toliko troškova, na sve strane moramo nešto platiti... Kako ćemo tamo iskrcavati robu? Gdje će nam kupci parkirati? Ljudi će u Gruž i dalje doći kupiti ribu, a spenzu će onda učiniti u obližnjoj butizi, zašto bi dolazili u Lapad?! Imamo sad ove tende, ali one tijekom ljeta toliko izgore da zimi prokišnjavaju, a da vam ne govorim o udarima vjetra s mora... Budući da su najavili kako će nova placa u Gružu biti natkrivena, zanima me čime će se to pokriti? Koliki će biti rok trajanja tom platnu? - pita se sugovornica koju brine i povećanje troškova nakon radova i povratak u Gruž.
Još jedna gospođa koja nudi cvijeće ne želi pred objektiv, a nimalo blagonaklono ne gleda na preseljenje. Priča nam kako je devet mjeseci provela u Lapadu prodavajući cvijeće, ali nije išlo.
- Tko će doći u Lapad ako nema ribarnice? Zašto nas ne stave tu u luku ili u park?!
Brojni upitnici stoje joj nad glavom, a samo jedna nada – da će nova tenda biti daleko kvalitetnija od sadašnje jer stajati ispod suncobrana dok lijeva nimalo ne štiti od kiše.
Kako god, nevoljko će gruški prodavači preseliti u Lapad, a i povratak u Gruž će ih staviti pred nove izazove.