Na Trgovačkom sudu u Dubrovniku okončana je javna dražba otočnog hotela ”Pracat” koji je svojedobno poslovao u sklopu poduzeća Hoteli Lopud d.d. Na javnoj dražbi za prodaju hotela koji se nalazi na prestižnoj lokaciji uz samu lopudsku rivu natjecala su se četiri potencijalna kupca: zagrebačke tvrtke Benek d.o.o. i Transauto d.o.o., tvrtka Gaznafta Investments d.o.o. iz Bala u Istri te poduzetnik Željko Ivan Tomić, inače Lopuđanin s privremenom adresom u New Yorku, gdje je vlasnik luksuznog restorana ”Dubrovnik”.
Četiri sudionika dražbe
Početni iznos cijene javne dražbe bio je 882 tisuće eura, a unatoč činjenici kako su se za tu nekretninu prije same dražbe interesirali mnogi potencijalni kupci, do početka javnog usmenog nadmetanja uplaćene su samo četiri jamčevine od po 88.200 eura. Prema uvjetima inače vrlo dinamične, a na trenutke i filmski dramatične dražbe, cijena se mogla podizati za najmanje 10 tisuća, a najviše po 40 tisuća eura. Na dražbi je tvrtku Benek d.o.o. zastupao vlasnik i direktor Alan Bence, zastupnik Transauta d.o.o. bio je vlasnik i jedan od direktora tvrtke Pero Klarić, istarsku je tvrtku zastupala odvjetnica Mirka Balić Delić iz odvjetničkog društva ”Matana & partneri”, dok je dolaskom iz SAD-a ugostitelj Tomić osobno nazočio i sudjelovao u nadmetanju.
Početna cijena od 882 tisuće eura nadmetanjem je brzo rasla, ali nakon dostizanja iznosa od milijun eura odustala tvrtka Transauto d.o.o., dok je prag odustajanja za tvrtku Benek d.o.o. bio 1,2 milijuna eura. Kao u filmu o događajima na Wallstreetu uslijedilo je nadmetanje dvaju preostalih takmaca. Neslužbeno smo doznali da je Tomić ”Dubrovčanin, odnosno Pilar koji je veliki dio djetinjstva proveo na otoku za kojeg je emotivno vezan”. Prema riječima svjedoka te dražbe, moglo se zaključiti kako je Lopuđanin s američkom adresom ”srcem i dušom dizao cijenu na dražbi” jer je, navodno, želio da je kupi za sina koji je izrazio želju da se vrati u domovinu. Posljednja Tomićeva dražbena ponuda bila je podizanje cijene na 2,030 milijuna eura. No, odustao je nakon što je opunomoćenica istarske tvrtke podigla cijenu na konačnih 2,040 milijuna eura, što je iznos kojem se malo tko nadao.
Međutim, time prodaja hotelskog objekta još nije završena jer u zakonskom roku od 60 dana pravo prvokupa po izlicitiranom iznosu mogu iskoristiti Grad Dubrovnik te Dubrovačko-neretvanska županija i Republika Hrvatska. Ako odustanu, slijedi potpis ugovora te kupac u roku 30 dana mora uplatiti dražbom postignutu cijenu. Inače, stečajni upravitelj Mato Marić nam je rekao kako je kratko po završetku Domovinskog rata stečaj nad poduzećem Hoteli Lopud d.d. otvoren svibnja 2001. godine te zatvoren relativno brzo, već koncem lipnja 2006. godine. Hoteli ”Grand” i ”Lafodia” su dobili nove vlasnike, ali su neriješeni imovinsko-pravni odnosi hotela ”Pracat” odgodili prodaju tog hotela. Tek kad je pravosuđe konačno izreklo svoj pravorijek stekli su se uvjeti za njegovu prodaju. Time je na hotel, kapelicu i parcelu vrta u sastavu tvrtke u stečaju konačno stavljena ”točka na i”. Preostaje još dovršiti mogući postupak prvokupa, te nakon uplate dražbom postignute cijene na račun Stečajne mase ”Hoteli Lopud dd” u stečaju slijedi raspodjela novca vjerovnicima od kojih je daleko najveći vjerovnik Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka.
Izgledna turistička budućnost
Podsjetimo kako je cjelokupni stečajni postupak tekao ”glatko” jer nije zabilježena ni jedna tužba ili žalba. Hotel ”Pracat” se nalazi pod preventivnom zaštitom Ministarstva kulture RH do listopada 2024. godine, odnosno do donošenja rješenja o utvrđivanju svojstva kulturnog dobra. Valja se nadati kako će nakon obnove prema strogim uputama konzervatora turistički iznova zaživjeti, slično kao luksuzna i nadaleko poznata istarska ”Stancija Meneggetti” koja je u vlasništvu tvrtke koja je na dubrovačkom Trgovačkom sudu kupila posljednji preostali hotelski objekt negdašnjeg poduzeća ”Hoteli Lopud d.d.” u kojem su prije Domovinskog rata radile generacije otočana Elafita.
