'Suncokret' ruralnog turizma Hrvatske stigao je u Orašac kod obitelji Dubelj kao potvrda njihovog više od dva desetljeća uspješnog i predanog rada na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu. Nagrade 'Sunflower Award' dodijeljene su u sklopu međunarodnog kongresa o ruralnom turizmu koji se održao u Cavtatu. Anka i Mato Dubelj ponosni su dobitnici brončane povelje u kategoriji Turistička seljačka gospodarstva. Koliko im 'suncokret' znači, kažu, jako puno.
- To je priznanje našeg dosadašnjeg rada, znači da smo radili ispravno, trudili se i bili dobri u onome što radimo – kaže Mato a Anka dodaje:
- Ovo je potvrda kako je smjer kojim smo krenuli 2001. godine pravi smjer, a i nada za budućnost naše djece ako nastave s ovim poslom. Na vrijednosti napokon dobiva ono što ima vrijednost.
A ovaj OPG itekako njeguje prirodne vrijednosti. U njih je na pjatu ono što je od stađona. Gostima koji ih posjete servira se hrana direktno iz vrta, pred njih se stavlja domaće maslinovo ulje, vino, rakija, tučene masline, sir iz ulja, kiseli lučići i paprike, kompot od grožđa, sok od ruže... i moglo bi se tako nabrajati u nedogled. More je proizvoda koje ruke bračnog para Dubelj vrijedno pripremaju.
- Kad je bila korona nije bilo ni jednog gosta ali smo opet radili u vrtu. Nema ni početka ni kraja ovom poslu, radiš stalno. Sad kad pođete moram nastaviti vaditi redove, saditi balančane, paprike. Već u kolovozu treba sijati salatu, rikulu glavati kupus za zimu – kaže nam Mato pa će kako u svom masliniku ima 120 stabala maslina.
Trebalo je preživjeti dvije pandemijske godine bez turizma, kažemo mu.
- I jesmo, uz zemlju je bilo lakše. Prvu godinu nije bilo gosta, lani je tek sredinom srpnja nešto počelo. Prvo individualni gosti, a grupe su se vratile u rujnu. Sad su se sve agencije koje su bile 2019. vratile, ne u tolikom broju, onoliko koliko imaju posla. Sve radimo preko agencija i uvijek su to grupe, najave su godinu dana unaprijed – kaže gospar Dubelj i dodaje kako im je glavni posao s gostima s kruzera.
- Imat ćemo cijelo ljeto dva puta tjedno redovni izlet, gosti idu kod nas upoznati se sa starim načinom proizvodnje maslinovog ulja, pa idu u Stonu na kamenice i potom u Ponikve upoznati se s proizvodnom vina. Najava za sezonu je dobra, ima otkaza ali i dosta rezervacija. Nije daleko od 2019., ali nikad ne znate što će biti. Nadamo se pristojnoj sezoni – iskreno će Dubelji.
Kad gosti dođu kod ove oraške obitelji najprije im se prezentira kompletan proces proizvodnje maslinovog ulja. Tu nastupa Perla, glavna zvijezda mlina, vrijedni konj koji posjetiteljima OPG-a na najbolji način dočarava kako su se ne tako davno mljele masline i dobivalo 'tekuće zlato'. Kao iskusni znalac u svom poslu, Perla vrti mlin i usitnjava masline ali pod budnim okom vlasnika jer, zastane li gospar Mato, stane i Perla. Naravno, iščekujući pri tom nagradu - rogač ili komad kruha. Uistinu skromna i mirna životinja.
Mlinica u kojoj je baš sve kako je i bilo jednom davno, stara je 260 godina, a u vlasništvu je ove obitelji od 1995. godine. Tu je kameni mlin, presa s rečama od kokosovog konopa. Zašto kokos - nema ni mirisa ni okusa pa ne utječe na maslinovo ulje. Doznajemo kako su u toj mlinici čak 24 obitelji mljele masline, svaka je imala svoj hambar. Kameno pilo, gustijerna, stari alati, sve je još tu, brižno sačuvano, oteto zaboravu i savršeno iskorišteno u turističke svrhe. Cjelokupna prezentacija traje pola sata, a potom gosti pred kućom degustiraju darove prirode iz bogatog oraškog vrta.
- U početku smo ih vodili u maslinike da vide kako je brati masline u prirodi, ali sada kratko stoje pa nemaju kad. Dođu s kruzera po ure, uru i idu dalje.
Kako u samom mjestu maslina nema ili su na višim predjelima poviše kuća ili dolje niže prema moru, Mato je jedno stablo posadio u vrtu, da bi gosti znali kako drvo masline izgleda.
- Ovdje je zemlja jako dobra. Imamo sreću što smo u dijelu Orašca koji ima živu vodu. Na našim parcelama je čak pet izvorsnih voda a ta voda je bez klora što pridonosi kvaliteti i okusu namirnica. Gosti su oduševljeni. Recimo grupa dolazi u 9, a mi u 7 ujutro uberemo povrće u vrtu da ih na stolu dočeka sve freško. Gost pojede pomadoru a mi u vrtu uberemo novu, operemo i narežemo ispred njega. To nitko ne može platit – kažu Dubelji i dodaju:
- Ovo je način života. Ne možeš primat goste i živjet u gradu. Mi smo tu 24 ure, kad god treba. I kad nije bilo gosta, radili smo na zemlji, sadili, imali smo sve doma. Matov otac bi uvijek govorio 'đeco ovo je Balkan, ođe će svako 40 godina rat, treba imat zemlju za posadit deset struka kupusa i da imaš đe hranit 10 ovaca'. Mi bi rekli 'daj đede, kakav rat, kakav kupus?!' I onda dođe 1991. i shvatiš koliko je bitno imati zemlju jer onda imaš i hranu. Na kraju ispada da je đed ipak bio u pravu – kroz osmijeh će ovaj vrijedni bračni par.
Dolaze im turisti iz cijelog svijeta, svi su i dragi i dobrodošli, kažu nam sugovornici. Domaćinski se odnose prema svima, zato posao i raste. Nikad nisu čuli negativan komentar ili doživjeli neku lošu situaciju u skoro 22 godine OPG-a. Strancima je u Orašcu fantazija. I ne samo njima. Tko navrati u ovaj dubrovački kutak, ljepota prirode s pogledom na Elafite i grad, ostavlja bez riječi. Ne čudi stoga što je 'Suncokret' ove godine završio upravo kod obitelji Dubelj u Orašcu.