Glavna turistička sezona samo što nije počela, a poslodavce ponovno muče iste brige: kako u uvjetima pojačane konkurencije i najave nove najezde turista osigurati radnu snagu. Najčešće se poseže za stranim kadrom koji stiže putem raznih specijaliziranih agencija u regiji. Svako od tih pojačanja mora proći proceduru izdavanja radnih dozvola, koje se u Dubrovniku izdaju na šalterima PU dubrovačko-neretvanske na Ilijinoj glavici. I ove godina tamo se ponavljaju velike gužve, nervoza i napetost, umorni i često još pospani ljudi koji su nerijetko tek stigli od kuće, većinom iz susjednih BiH, Srbije i Makedonije.
Lani je za područje najjužnije županije odobreno 7530 dozvola za boravak i rad državljanima trećih zemalja. Očekuje se kako će ih se ove godine, uglavnom građanima stranim radnicima iz Sjeverne Makedonije, Srbije, Nepala, Filipina i Albanije te Bosne i Hercegovine odobriti i dvostruko više.
Ove godine radne dozvole traži mnogo manje sezonaca iz Crne Gore, navodno zbog nedavnog zakonskog povećanja minimalnih plaća u toj državi, a slijedom toga i svih ostalih primanja koja su na Crnogorskom primorju za 30 do 50 posto veće nego u unutrašnjosti zemlje. Dojam je, međutim, kako su sezonce iz Crne Gore nadomjestili radnici iz Sjeverne Makedonije, a mnoge od njih smo zatekli i na Ilijinoj glavici.
Marina Andovska iz Skopja radit će kao sobarica hotelu na Koločepu:
- Ne mogu shvatiti da dvjesto ljudi čeka na red, a automat s kojeg se uzima broj nalazi se unutra, skroz je na kraju hodnika. Gužva je golema, ali se prvo čeka na uzimanje broja pa opet da nas se fotografira, pa tek onda dolazimo na red za šalter gdje se izrađuju radne vize! Meni je to neshvatljivo!
Slične dileme ima i njezin sugrađanin iz Skopja, kuhar Oliver Spasovski koji će također raditi na Koločepu:
- Već sam radio u restoranima Skopja i u Bugarskoj. Ovaj put sam izabrao Dubrovnik i Hrvatsku. Poznato mi je kako već od prije ovdje radi mnogo Makedonaca i da su zadovoljni. A ovo čekanje... strpljiv sam, ali ipak, jako je sporo! Sutra već trebamo na posao, a pitam se hoćemo li sve što treba završiti za dva dana! Mislim da se sve moglo bolje organizirati, ali nitko ništa tu nije učinio. Tek, moraš doći i čekati!
Među brojnim sezoncima smo zatekli i sugrađanku Loru Franić iz Pravne službe Rixos Premiuma Dubrovnik:
- Najbolje je doći sati i pol prije otvaranja, ali je uređaj za uzimanje rednog broja dostupan tek od 8,30 sati. Tad sam upravo i došla, ali sam se snašla i već imala broj jer sam se dogovorila s djelatnicima "Rixosa" koji su došli ranije ujutro da uzmu broj jer oni satima čekaju u redu prije otvaranja, kako bi prije došli na red. Ineče, procjenjujem da je jutros bilo barem 70 ljudi - kaže pravnica zadužena za sezonce kojima trebaju radne dozvole.
Tu su kuhari, konobari, sobari... Dolaze odasvud, najviše iz BiH, ali je dosta i Nepalaca. Pojavljuju se u valovima, ovisno o odobravanju radnih viza. Policijski službenici naporno rade oko tjedne registracije sezonaca kojih je tridesetak u postupku izdavanja dozvola.
Ana Jeftenić dolazi iz Novog Sada s diplomom Fakulteta za turizam i hotelijerstvo. Raduje se svom poslu i kaže:
- Radit ću na recepciji hotela na Koločepu, gdje sam i lani radila na istom radnom mjestu. Bilo mi je sve super, ponudili su mi da se vratim i prihvatila sam. Da, na policiji su prevelike gužve, svi su napeti i nervozni, a mi smo jutros brodom s otoka krenuli u 6,40 sati i tu smo još od 7,30 sati. Dvije službenice za radne dozvole uoči sezone su premalo jer po svakom radniku podatke uzimaju barem 10 minuta. Moj broj je 60, što znači da bih mogla doći na red oko 13 sati - kaže pomalo rezignirano.
Agronom Milenko Čuzulan iz Trebinja vidno je raspoloženiji jer je uspio pronaći posao u struci:
- Ovdje sam već radio u trgovini i bio sam zadovoljan, ali ću sad u Mokošici raditi kao agronom u jednoj privatnoj tvrtki, za mnogo veću plaću. Zadovoljan sam i uvjetima rada, ali čekanje baš smeta. Jutros sam tu od 7,30 sati da bih izvukao redni broj 40. Istina, posla ima i u Trebinju, ali su tamo plaće znatno manje, a dolaze uglavnom radnici iz cijele BiH i Srbije.
Za šankom će kao konobarica na Babinom kuku raditi Makedonka Viktorija Dimitrovska:
- Imam samo 22 godine i iz Skopja sam došla u ovaj prelijepi grad. Vjerujem da ću potpuno odgovoriti izazovu koji se postavlja pred mene. Završila sam gimnaziju i još ne studiram, ali sam sigurna kako vjerujem da sam dovoljno kvalificirana za posao koji me očekuje.
Profesorica talijanskog jezika Sara Sekulović iz Trebinja otkriva nam kako će ovog ljeta raditi na Stradunu u jednoj suvenirnici.
- Čekala sam od 7 ujutro i imala sreće da izvučem broj 5, tako da sam brzo došla na red i već sam gotova. Dobro je da mi je poslodavac osigurao smještaj u Dubrovniku pa neću morati svaki dan putovati kući, nego tek povremeno - kaže nam Sara.