O dubrovačkoj političkoj sceni uoči lokalnih izbora koji bi se trebali održati na proljeće iduće godine, razgovarali smo s prof. dr. sc. Perom Maldinijem, politologom i sveučilišnim profesorom.
Kako vam izgleda dubrovačka politička scena pred lokalne izbore dogodine? Osim HDZ-a i SDP-a, nazire li se neka nova politička snaga na našem području?
Sedam mjeseci do izbora dovoljno je dugo razdoblje u kojemu se može dogoditi dosta toga što može utjecati na izbore i na njihov rezultat. Ipak, politička opredjeljenja građana su relativno postojana kategorija i ne bude li nekih većih političkih potresa, nije za očekivati promjenu biračkih preferencija. S obzirom na relativni uspjeh novih koalicija manjih stranaka na parlamentarnim izborima koje su uspjele ući u Sabor, za očekivati je da će imati kandidate i u mnogim sredinama na lokalnim izborima, pa tako i u Dubrovniku. Međutim, za njihov uspjeh na lokalnoj razini bit će važna najprije percepcija njihova djelovanja na nacionalnoj razini, a potom prepoznatljivost i uvjerljivost njihovih kandidata, što je za aktere na lokalnoj razini često i presudno. Također, bitno je i imaju li te opcije na lokalnoj razini odgovarajuću stranačku strukturu koja će moći organizirati kampanju.
Proteklog tjedna svoju kandidaturu najavio je bivši gradonačelnik Andro Vlahušić. Možete li iz dosadašnjeg iskustva procijeniti kakva je šansa da povratnici u politiku na lokalnoj razini ponovo zabilježe uspjeh?
Mislim da to nije baš izgledno, ne samo zbog toga što je "povratnik" u politiku – jer to samo po sebi nije ni prednost ni nedostatak – već prije svega jer je riječ o nekome tko se nastoji legitimirati na onome na čemu je već jednom izgubio povjerenje građana. Naime, izjave o Gradu kao "svojem dvorištu" te najave koje upućuju na povratak praksama neograničenog iskorištavanja Grada i njegovih resursa, po svoj prilici nisu ono što bi većina građana htjela poduprijeti. Uz to, pravomoćna presuda zbog zloporabe javne dužnosti dodatno opterećuje tu kandidaturu dilemama o vjerodostojnosti i etičnosti takvog kandidata i upitnošću njegove predanosti općem interesu. Konačno, Vlahušić će biti samo jedan među više pretendenata za gradsku vlast, za razliku od prijašnjih izbora, kad je bio glavni, pa će se morati natjecati u većoj konkurenciji, ovaj put sam i bez potpore SDP-a, koji će zbog vjerodostojnosti morati istaknuti svojeg kandidata.
Mogu li u Dubrovniku na predstojećim lokalnim izborima u prvi plan doći i čelnici Mosta, Dustre ili Kandidacijske liste 'Srđ je Grad' ili će, kao i dosad, s malim brojem glasova samo participirati u političkom životu?
Sudeći po njihovim dosadašnjim izbornim rezultatima te političkom djelovanju kojim nisu bitno utjecali na promjene u lokalnoj sredini, njihova će pozicija najvjerojatnije ostati slična dosadašnjoj. Ipak, moguće je da u vremenu do izbora neki od tih aktera pridobiju nešto veću potporu građana, osobito budu li aktivniji u svojem djelovanju ili dogode li se kakvi veći propusti vladajućih. Međutim, ako je suditi prema dosadašnjim odnosima i djelovanju političkih aktera u Dubrovniku, nije za očekivati ni jedno ni drugo, pa će vjerojatno njihove pozicije ostati slične sadašnjima.
Može li se i kako trenutačna situacija u SDP-u i izbor novog čelnika, reflektirati na dubrovački SDP s obzirom da je tijekom parlamentarnih izbora bio potpuno minoriziran?
Dugotrajna kriza u SDP-u odrazila se posredno i na lokalnu organizaciju. Međutim, i mimo toga, dubrovački SDP već duže vrijeme ne uspijeva se ozbiljnije nametnuti u političkom životu Grada, pa posljedično nema ni neko veće značenje u stranci. Premda događaji na nacionalnoj razini nesumnjivo utječu na opću percepciju stranke, odgovornost za situaciju na lokalnoj razini primarno je na lokalnoj organizaciji.
Tako je u nekim drugim sredinama, usprkos krizi, SDP vrlo uspješan i na vlasti je. Čini se da u dubrovačkom SDP-u nema dovoljno kvalitetnih ljudi i ideja te da ne uspijevaju ponuditi strukturirane prijedloge koji bi bili prepoznati kao alternativa vladajućima. Čak i kada imaju dobre prijedloge, oni ne prolaze, ne nužno zbog sadržaja već znatno više zbog njihove komunikacije, koja često nije baš konstruktivna. Očekivana konsolidacija stranke nakon izbora novog vodstva na nacionalnoj razini može svakako biti poticaj konsolidaciji lokalnih organizacija, pa tako i dubrovačke. Međutim, uspjeh će ovisiti poglavito o sposobnostima, radu i prepoznatljivosti SDP-ovih ljudi u lokalnim sredinama, a prvi test za to biti će upravo predstojeći lokalni izbori.
Sudeći prema rezultatima na nacionalnim izborima, ima li HDZ veliku šansu za pobjedu na lokalnim izborima? Kakvu grešku ne bi smio napraviti Mato Franković u vremenu do izbora?
Iako je vrlo nezahvalno prognozirati, poglavito toliko unaprijed, sudeći prema sadašnjoj situacij,i HDZ je favorit predstojećih lokalnih izbora, i to zbog najmanje dva razloga. Prvi je njihovo dosadašnje djelovanje, u kojemu su ostali prilično dosljedni predizbornom programu, posebice zaustavljanju trenda posvemašnje komercijalizacije i neograničenog iskorištavanja resursa Grada i postupnom okretanju prema održivom razvoju. Pritom su osujetili mnoge partikularne i kratkoročne interese – što je nesumnjivo stanoviti politički rizik – ali dugoročno dobro i u korist javnog interesa. Uz to, realizirali su više infrastrukturnih projekata, funkcioniranje Grada su učinili znatno transparentnijim i nisu se kompromitirali aferama. Drugi razlog je relativno slaba oporba, koja nije iznjedrila alternativne prijedloge onima HDZ-a. Njihovo pretežno reaktivno, umjesto proaktivnog djelovanja te posljedično nedostatna uvjerljivost, HDZ-u omogućuje relativno komotnu poziciju. Mato Franković se pokazao kao otvorena i pristupačna osoba te inkluzivan i decentan političar, ne ističući sebe ni stranku već projekte na kojima radi, što je zamjetan odmak od njegovih prethodnika. Za očekivati je da će tako i nastaviti, što će nesumnjivo moći kapitalizirati na predstojećim izborima. Do tada pak, vođenje Grada, poglavito realizacija projekata i programa koji su započeti ili su u tijeku, bit će prilično izazovni s obzirom na posljedice korona krize na gradski proračun. Bude li to uspješno vođeno, tada se to može preliti u izborni uspjeh.
Hoće li gradonačelnikov 'obračun' s građevinskom mafijom biti vjetar u leđa na predstojećim lokalnim izborima? Ili pak kamen spoticanja?
Posao je gradonačelnika štititi Grad, odnosno javno dobro od posezanja različitih partikularnih interesa bilo koje vrste jer su oni redovito na štetu onih općih. Tako je i u ovom konkretnom slučaju, gdje je gradonačelnik očito postupio kako treba.
Kada je u pitanju koronakriza neizvjesnost je ogromna, teško je prognozirati kad će završiti. Hoće li i na koji način pandemija utjecati na lokalne izbore?
S obzirom da su lokalni izbori za više od pola godine, za očekivati je da će se do tada ova situacija razriješiti. Vrlo je vjerojatno da će se do tada razviti i početi primjenjivati cjepiva, koja će uz onaj zdravstveni imati još i više psihološki učinak i omogućiti normalizaciju života, pa bi se izbori mogli odviti u normalnim uvjetima. Ako to ipak izostane, izbori će se održati u uvjetima i na način sličan prošlim parlamentarnim. Tada bi vjerojatno epidemiološka situacija za posljedicu imala manju izlaznost. Međutim, to zasigurno neće biti u mjeri koja bi dovela u pitanje legitimnost izbora.
Hoće li ljudi vladajućima zamjeriti gospodarsku krizu u koju nas je dovela pandemija? Jer kod nas politika je, takav je stav, uvijek kriva.
Dio našeg sociokulturnog naslijeđa je osobna neodgovornost, tj. nesposobnost preuzimanja odgovornosti za socioekonomske uvjete svog života. Mnogim našim ljudima za osobne neuspjehe ili probleme uvijek je kriv netko drugi (roditelji, profesor, direktor, političari, vlada, država…), gotovo nikad oni sami. Kao građani imamo prava, ali i obveze, što pretpostavlja da nismo samo pasivni recipijenti odluka vlasti, već i aktivni sudionici društvenih procesa, dakle i suodgovorni za sve što se događa u društvu. Istina, pandemija je objektivan problem koji je bitno utjecao na aktualnu socioekonomsku krizu, koja pogađa mnoge. Međutim, nije realno očekivati da država riješi sve probleme već je potreban vlastiti angažman i odgovornost. U ovoj situaciji, konkretno, to počinje najprije od jednostavnog pridržavanja epidemioloških mjera – koji mnogi krše i time pridonose širenju zaraze, ugrožavanju zdravlja drugih i produljenju krize – preko odgovornog rada i prilagodbe novonastalim uvjetima do apliciranja za EU sredstva – koja je Vlada u pregovorima s EU osigurala – ali koja se neće moći iskoristiti bez osmišljavanja i predlaganja kvalitetnih projekata i programa. Država je na krizu reagirala pravodobno i s kvalitetnim mjerama, međutim, svatko od nas u svojem djelokrugu treba učiniti sve ostalo, kako bismo pridonijeli ublažavanju posljedica pandemije.