- Ukupna sezona je deset posto lošija od one 2019. godine – kaže nam dugogodišnji dubrovački ugostitelj Nikola Botica i ne krije zadovoljstvo odrađenim pa će:
- Onaj ‘ko reče da nije bilo posla, laže! Radili smo svi dobro.
Rujan je, dodaje, bio bolji nego kolovoz, ali zadnjih deset dana osjeti se značajan pad, ‘hvatamo 20 posto 2019., sezona se bliži kraju‘.
Pitamo ga kakvi su bili ovosezonski gosti?
- Nikad bolji! Odlični potrošači. Kvaliteta gostiju je stvarno dobra. Radimo sa svježom ribom i što god dođe, pođe. U kolovozu je bilo slabije, ali Australci i Novozelanđani, bilo je više grupa, svi su trošili. Nisu bili nigdje dvije, tri godine pa imaju para. Svi su jeli ribu, jastoge.
Jesu li se tužili na cijene?
- Mi smo za njih jeftini – kaže nam odmahujući rukom.
Stara garda
Nekadašnji vlasnik konobe ‘Moby Dick‘ u povijesnoj jezgri od kada je u mirovini u tom objektu radi na četiri sata. Problem radne snage osjetili su gotovo svi ugostiteljski objekti pa i oni.
- Fali jedan kuhar i još dva djelatnika. Kuhinju otvaramo na uru, ne možemo od 10. Ja ujutro skuham toć, riblju juhu, dođe kuhar na uru radi do devet navečer i zatvaramo – kaže nam sugovornik a na pitanje imaju li i oni Filipinaca ili Nepalaca koji su spašavali ovogodišnju sezonu u Hrvata odgovara:
- Sve su domaći radnici, ima jedna radnica iz susjedne BiH. Iduće godine treba za kuhinju uzet sve penzionere. Čim objekt zatvori, tražit ćemo dvadeset penzionera na četiri sata koji su radili u ugostiteljstvu. To je stara garda, pa mnogima sam bio šef u Lovrjenca u Hotelskome Dubrovnik. To su ljudi koji znaju radit‘, cijeli život su radili u kuhinji. Ovi novi ni ribu ne znaju čistit‘, to ti je ‘mobitel mladost‘. Čisti ribu a na ramenu drži mobitel i priča.
Cijene su dizali deset posto, a troškovi su za neke stavke narasli i 200 posto.
- Ostatak dohotka, novca, je pedeset posto lošiji nego 2019. Litra ulja 20 kuna, palmino ulje 25, riba je skupa 250 kuna kilo, a struja... Pa plaćo sam mjesečno 9 sad plaćam 35 hiljada kuna struje, tri, četiri puta više. Treba radit četiri dana samo za struju, a tu je i 12 zaposlenih. Od mjesec dana nemaš pet dana da sebi zaradiš – računa Botica ali i iskreno dodaje:
- Refali smo se malo od onog covida. Možemo biti zadovoljni samo neka nastavi još ovako, doduše večera ima, ručkova nema. Ali dobro.
Uskoro zatvaraju, od studenog do travnja ne rade jer većina ugostiteljskih objekata u zidinama ‘naslonjena‘ je na turiste pa za rad zimi, smatraju, potrebe nema odnosno nemaju kome.
- Moramo biti zadovoljni. Poslije svih peripetija ova sezona je bila zadovoljavajuća. Otprilike smo imali nekih 80 posto gostiju u odnosu na brojke ostvarene 2019., godine koja će se teško više ponoviti. Sezona je ustvari bila na razini 2017. i 2018., koje su isto bile jako dobre – kaže Mirsad Čeljo, vlasnik ugostiteljskog objekta Veritas. Ostvarenja u sezoni ocjenjuje četvorkom, ‘nećemo reći minus pet da se ne bi uspavali‘. Ugostiteljima je brige zadavala radna snaga koja je već godinama nedostatna pa su mnogi uzimali Filipince, a ove sezone bilo je, kaže nam, puno radne snage iz Makedonije.
- Na moju sreću, moji djelatnici nisu normalni djelatnici više su izvanzemaljci pa su sezonu odradili vrhunski kao što su i oni sami. Uvijek imam bazu i to spašava. Ima već mjesec dana da sam u sezoni 2023.-oj, pripremamo se za sve novotarije poput uvođenja eura, ekipiranje radne snage, izmjene u jelovniku, uređenje prostora... iako zatvaramo u studenom, posao ne staje – kaže sugovornik. O zaradi, odnosno financijskim učincima sezone na izmaku, kaže:
Netko biftek, netko salatu
- Svi osjećaju recesiju, krizu koja nam se dogodila. Ljudi malo pušu i na hladno. Čim ne ide po planu automatski povučeš ručnu kočnicu. Predugo sam u poslu jednostavno kad imaš masu gostiju imaš dobrih i loših pa što te potrefi. Netko jede biftek a netko salatu ili špagete. Kod nas onima sa slabijom platežnom moći pridajemo više pažnje jer bogate svi tetoše, pa daj da se i ovaj drugi osjeća k‘o čovjek – kroz osmijeh će Mirso.
Ove godine je bilo iznenađujuće puno Amerikanaca, bilo je poprilično izletnika iz Crne Gore, Engleza tradicionalno, a trenutno je popriličan broj Nijemaca u Gradu. Nema pravila, dolaze odasvud.
- Zahvaljujući letovima jer ipak smo mi avio destinacija, a nadamo se da ćemo biti i auto ako dođe autoput. Kažu kako će sad bit Korejaca, oni su zahvalni gosti, doduše nisu za našu branšu jer imaju sve organizirano ali su jako dobri potrošači za suvenirnice i ove koji prodaju arancine, mjendule, lavandu...
Uz uvjet anonimnosti jedan dubrovački ugostitelj iznio nam je svoje viđenje sezone koje se značajno razlikuje od prethodnih. Najprije nam se potužio kako je račun za potrošnju električne energije plaćao tisuću a sada tri tisuće eura. (ovaj ugostitelj, čini se, već se prilagodio na buduću valutu)
- Javne površine su radio, ne radio, hiljadu eura svaki mjesec. Pa đe su ljudi, što naplaćujemo zrak? Gosta je bilo ful, ali koja je platežna most gosta? Sjedne dvoje i naruči porciju mušula u restoranu u gradu od pet zvijezda. Znači, u top destinaciji potroše sto kuna za večeru. I to su gosti! Pogledajte s dobavljačima kolika je bila potrošnja riže i paste pa ćete sve skontat. Nikad tolika! Gosti jedu rižu i pastu, kome ćete kupovat kijerne, ovrate? - pita se pa prognozira:
- Dogodine neće uopće dolazit mladi, opalit će ih inflacija, deflacija, recesija, depresija.
I on se dotiče problema radne snage pa ističe kako je od šest djelatnika u objektu jučer falilo dvoje.
- Morate pokrivat i amo i tamo, đe stignete. Znate, ja najbolje čistim zahode u gradu! - zaključuje ovaj vlasnik restorana u povijesnoj jezgri.
Za Denisa Jurgeca, voditelja sushi & wine bara La Bodega turistička sezona je bila dobra, ali i kraća nego 2019., krenulo je tek od lipnja.
- Iskreno, dosta lošiji gosti su bili ove sezone nego 2019. Bilo ih je ali su bili i slabiji potrošači. Ali Grad jest bio pun, svi ugostitelji u povijesnoj jezgri su, mislim, zadovoljni. Srpanj, kolovoz i polovica rujna je sve bilo puno. Vjerujem da su mnogi odradili cilj koji su zacrtali – kaže Jurgec. Ove sezone bilo je dosta mlađih turista iako smo često slovili za destinaciju koju posjećuju turisti u poznim godinama.
Ne žugaju, nego rade
- Krajem rujna su počeli dolaziti stariji, a cijelu sezonu uglavnom su bili mlađi gosti. Nije bilo baš onih australskih grupa koje su neko vrijeme dolazile. Nije bilo ni problema iako su bili mlađi. Naravno, uvijek se nađe pojedinac koji će zapišat‘ spomenik ali u globalu su bili OK.
Ako već nisu dovoljno trošili pitamo ga jesu li im problem bile brojke na cjenicima?
- Uvijek isto, cijene su im visoke i uspoređuju nas s drugim destinacijama ali Dubrovnik je među top 10 europskih destinacija. Takve cijene moraju biti, uostalom cijene svega rastu, inflacija je, automatski moraš prilagođavati cijene. Niti 20 posto nisu povećane. Imamo specijalne ponude po povoljnim cijenama, trudimo se da svi budu zadovoljni. Uostalom, dolazi nam jako puno domaćih.
A radna snaga?
- Ove godine nismo imali problema, imam kostur koji čuvam cijelu zimu da bi bio siguran za sezonu. Imam pet, šest ljudi, lako je poslije nadodati još pet i odraditi sezonu. Jako puno je Nepalaca i Filipinaca u Dubrovniku. Nudimo sushi pa je i nama u kuhinji njih četvero, to su sushi majstori, prezadovoljni smo s njima. Odlični su radnici, nema u njih kao kod nas puno priče i žuganja, oni odrade i hoće biti uredno plaćeni za to – kaže sugovornik.
Oni pak do nove godine sigurno neće zatvarati, možda će prilagoditi vrijeme rada pa primjerice biti otvoreni samo ujutro. Na pitanje očekuje li što od zimske nazovimo sezone, odgovara pitanjem:
- A što očekivati od zime u Dubrovniku? Dogovaraju se ti neki letovi, doduše već zadnjih deset godina.
Još će kako je ove sezone, uz tradicionalne goste, bilo i Ukrajinaca i Rusa, a Korejci i Japanci su se počeli ponovno vraćati, iako ih dugo nije bilo.
Za posezonu svi redom govore kako još ima gostiju ali osjetno manje. Pad se osjeća već neko vrijeme, najizraženije od kraja rujna. No, većina njih uskoro će staviti ključ u bravu do iduće sezone, nadaju se preslike one rekordne iz 2019. godine.
