Na otocima se zdravije živi! Tako bi se mogla sažeti najnovija analiza Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo koja pokazuje da među otočanima ima značajno manje osoba s dijagnozom šećerne bolesti i hipertenzivnog poremećaja na 100 tisuća stanovnika nego je to slučaj s pacijentima s kopna. Kakav je zdravstveni karton lokalnog stanovništva, te kako stoje s medicinskom skrbi onako udaljeni od obale, pitali smo stanovnika Mljeta i elafitskog otoka Šipana koji osim prometne (ne)povezanosti ne nalaze durgih većih mana životu na otoku:
Čekaju helidrom
- Da živimo zdravije od ljudi na kopnu uopće nije upitno, kad se uzme u obzir okoliš koji imamo na otoku i slobodu, čisti zrak i more, neusporedivo je to s gradskom vrevom, smogom i gradskim gužvama. Jedan od razloga zašto su po statistici otočani zdraviji od ostalih jest što smo mi ovdje nažalost izloženi svim vremenskim prilikama i neprilikama, tako da ne daj Bože da vam se nešto dogodi kad zimi zapuše južina. Sve linije su odsječene, helikopteri ne mogu doletjeti, tako da jednostavno morate biti zdravi. Na otocima su kroz godine i ostajali oni najzdraviji – poručuje mljetski načelnik Đivo Market koji vjeruje da zaslugu za zdravlje treba pripisati i otočnoj prehrani:
- U odnosu na neke veće sredine imamo svježu ribu koju sami hvatamo skoro na pragu od kuće, poljoprivredna imanja su nam prostorno mala, ali ekološki sto posto čista. Svako domaćinstvo vrlo malo za tržište nudi, a ljudi su oduvijek imali par kokoši, kozu, pa je bilo mlijeka i jaja, a ta nas tradicija još drži. Zdravstvenom skrbi relativno smo zadovoljni, uvijek može bolje, ali kad uzmemo u obzir da imamo dva liječnika opće prakse na otoku cijelu godinu, zubara, patronažnu sestru i sestru koja obilazi starije, apotekaricu i medicinski tim koji se ljeti ojača medicinskom ambulantom, trebali bismo biti zadovoljni. Tu su i vozilo sanitetskog prijevoza, tri su vozača stacionirana na Mljetu. Trudimo se oko helikopterskog prijevoza, da slijetanje bude što češće moguće. Proceduru za helidrom smo odraditi i nadamo se da ćemo uskoro imati helidrom za noćno slijetanje po svim propisima na području Babinog polja preko puta zdravstvene stanice – kaže Market koji se nada da će bolje profunkcionirati i namjenske medicinske brodice za zdravstvenu skrb otočanima.
Rizici su marginalni
- Populacija ljudi koji žive na Mljetu naginje starijoj dobi, iako se oporavljamo. Predškolaca i učenika je više nego prije 5,6 godina. Pomlađujemo se. Najveći stres nam je zapravo kako se dohvatiti kopna kad nešto morate poći obaviti, kod doktora ili hitni prijevoz. Brodske linije su uvijek stresne, zimi zbog nevremena, a ljeti jer ne znate ima li mjesta na brodu, koliko ranije treba doći na rivu i čekati na suncu za ukrcaj. A i turistički pritisak ometa, mi kao javne službe imamo puno posla jer je na otoku 5 ili 6 puta više ljudi nego inače, pa i deset puta, ako uzmemo u obzir jahte i brodice koje kruže oko otoka. Komunalni otpad moramo voziti na kopno, vodu proizvoditi u desalinizatorima...Opskrba kućanstva pitkom vodom je mukotrpan posao, a općina u svom sastavu ima i benzinsku pumpu za otočane i goste. A gdje je protupožarna zaštita na najzelenijem otoku Jadrana i šire, puno je posla. Ne žalimo se, nas tisuću stalno nastanjenih naučili smo se na rizike, čak i oni koji su doselili na otok. Koliko imamo prednosti, ti rizici su marginalni - ističe ovaj rođeni Mljećanin.
Mladi poduzetnik iz Suđurđa na Šipanu, Teofil Bogdan, također tvrdi da na Elafitima imaju sve predispozicije za zdrav život na otoku.
- Od morskog zraka koji je nezagađen, nemamo puno auta ni industrije, uvijek nešto puše, tako da je cirkulacija zraka puno bolja i svježija nego bilo gdje u gradu. Bolji zdravstveni karton sigurno ovisi i o načinu prehrane ribom, ali sad je to puno manje nego nekad. Od žućenice do drugog divljeg samoniklog bilja do docima, bob ispod maslina, ni toga sad više nema u izobilju. Većinom i otočani sve više prelaze na industrijsku hranu iz butiga. U svojoj prehrani pokušavam što više koristiti svježe, od žućenice iz doca do kupnje ribe od prijatelja koje poznam. Problem je što sad sva riba koja se uhiti ide odmah u restorane ili rano u pet i po’, šes’ u Gruž. Ako nekoga ne znate ko bi vam lignju ili nekog tovara, nešto na udicu ili parango, ništa od ribljeg objeda – govori nam Teofil koji je cijeli život proveo na otoku, 23 godine je bio ugostitelj, a sad iznajmljuje apartmane. A na upit ima li stresa s brodskim linijama, kaže:
- Bolje je nego prije, dobili smo katamaran preko ljeta, ali ga preko zime dignu i vrate karampanu od Postire. Na sreću imamo mi krasnog kapetana Luka Šoletića koji još nije pošao u mirovinu, ali bi mogao svaki čas. On je samouvjeren i po zimskim fortunalima vozi našu Postiru, a više se puta dosad pokazalo da, čim ga mladi kapetan dođe mijenjati 15 dana, brod Postira prestane voziti. Znači da je to do kapetana, a ne do nevremena. Kapetan Luko je naša zvijezda, kad on navegava, znamo da će Postira sigurno voziti bez stresa. A dobna struktura nas na otoku, kakva je? Stvarno biste se iznenadili brojem djece, i u vrtiću i u školi, svaki dan vidim da je pun brod djece koja idu u muzičku školu, trenirat’ nogomet, plivanje, vaterpolo. Kad se putuje Postirom u tri ure popodne, vidite pun brod mladosti. Stavili su se di roditelji, svaki dan netko drugi prati djecu. Napokon i otočna djeca idu u Muzičku i počinju trenirati, što dosad nije bio slučaj. Od zdravstvene skrbi imamo ambulantu koju je EU financirala, na Suđurđu za cijeli otok, sve je super, grad je sve omogućio od glisera do vozila hitne službe na otoku, do dežurstava doktora, ali samo imam osjećaj da to nekako ne funkcionira kako bi trebalo, što je šteta. Kao da te službe zaštekaju kad je najpotrebnije, sve ide sporo, a gliser ako je pozvan treba prvo naći posadu pa tek onda isploviti. Nije to ona zlatna ura. Sreća da su hitne intervencije poput srčanog ili moždanog udara u nas rijetkost – zaključuje stanovnik Elafita.
Uzdaj se u se’
Iz prve ruke o blagodatima života na otoku priča i dr. Ema Milović, 25- godišnja liječnica koja je iz Jasenovca došla je raditi na udaljeno Lastovo. I nije požalila:
- Prehrana, čist zrak, more, sunce... svi su to faktori koji pridonose zdravlju stanovnika otoka. Iz iskustva uviđam da su stanovnici otoka iznimno radišni i vitalni. Imam mnogo pacijenata koji i iza 80. godine života i dalje imaju kvalitetan i aktivan život. Ljudi ovdje obrađuju svoju zemlju, uzgajaju voće i povrće i imaju pristup relativno čistom moru i svim plodovima koje more donosi. Život je ovdje mirniji, manje je prometa, gužvi. Sigurna sam da i to pridonosi zdravlju. Sveukupni dojam nakon mojih skromnih godinu i pol na otoku je da su ljudi ovdje bili oduvijek primorani skrbiti sami za sebe i kroz to se razvila i vitalnost i samim time manje kroničnih bolesti – izjavila je dr. Milović.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....