Svečana ceremonija otvaranja 70. Dubrovačkih ljetnih igara oslonila se na krilaticu ”Dubrovnik plovi”. I općenito, u posljednje vrijeme festivalska knjižica puna je termina iz pomorstva, stalno je 'u điru' neka plovidba, pojavljivale su se podrtine, spominje se hrid... Generalna proba svečanog otvaranja 71. Dubrovačkih ljetnih igara, koja se ove godine održala u portu, 'ukletom Festivalezu' nije dala ni kompas ni nadu za okončanje plovidbe.
No, treba krenuti s vedrijim stranama. Pred sami početak dogodilo se iznenađenje, na zidinama se, između Galerije Dulčić Masle Pulitika i Biskupske palače pojavila glasna ekipa s jasnim porukama u stilu HZJZ-a: "Distancu! Držite distancu! Distanca! Distancu!" Potom su komentatorsku pilu okrenuli prema recentnim događajima, kao onaj vezan uz dubrovačkog ugostitelja Mara Hajdarhodžića i spornu konstrukciju na Peskariji.
- Vratite Maru taracu! Vratite mu taracu! Dajte 'Hajdaru' da radi! Maro! Maro! Maro! Svi smo mi Maro! Maro, je li me voliš još? - čulo se sa zidina.
Kulturna, pitoma liga, u sekundi postala je 'Divlja'. Kako družina ne bi išla na dio zidina iznad Arsenala gdje su sudionici, osiguranje ih je vratilo ispred Biskupske palače, takoreći dubrovačkom biskupu mons. Mati Uziniću 'pod funjestru'! Ubrzo su počeli uzvikivati: ”Biskupe! Biskupe! Biskupe!” Pridružio im se simpatizer s kopna koji je s još dvojicom uskočio u svoj gliser te, krenuvši iz porta, pustio pjesmu ”Gusar s Porporele”. Portom je odjekivalo: "Ja sam gusar s Porporele, čuvam barke i brodove..." Sudionici probe su bez teksta gledali u njih, ništa se nije pomaklo s mjesta dok pjesma nije stala! Dobacivanja su se nastavila! Poneka su bila vrlo duhovita, ali, isto tako, ponekad je glasnim kritičarima padala inovativnost.
Pijanist Aljoša Jurinić dobio je glasni komentar: ”Baci ga u more, ne zna svirati!”, ali se nije dao smesti. Dubrovački saksofonist Ivan Bonačić je, s druge strane i od druge ekipe, očito 'navijača', dobio transparent s pohvalom ”Ivan Bonačić – top topova – vrh vrhova!”. Taj je transparent bio možda 'najtransparentniji' trenutak večeri.
Režija ceremonije prepuštena je mladoj redateljici Marini Pejnović koja je i autorica scenarija. Generalna i otvaranje premješteni su na novu lokaciju zbog epidemioloških smjernica, a njih je ionako teško pratiti i sve teže razumno poštivati jer stalno su vidljiva dvojna mjerila: dok građani nose maske u javnom prijevozu, članovi brojnih stranaka u izbornoj su se noći stiskali bez ikakve zaštite jedni uz druge kao Picassove ”Gospođice iz Avignona”. I treba na ovom mjestu odati priznanje: zbog sve češćih slučajeva zaraze na svadbama, Igre su predvidjele prave pirne ili bolje rečeno 'postpirne' drame!
Nakon himne, još je oduševljenje u zraku uspio održati član kazališne družine Kolarin Ante Tonći Đurković u ulozi gradonačelnika, poslije toga je 'generalna' isplovljavanja 71. Igara završila kao havarija. Više pozornosti izazove uplovljavanje lokalnog ribara s barkom običnim danima, nego uplovljavanje Linde Begonja u ulozi ženskog Negromanta na početku. Svejedno je što je riječ o Begonji jer se po ničemu ne ističe, osim po crvenoj monturi, svejedno je kamo ide jer je se slabo ili nimalo ne vidi, svejedno je što uopće govori jer njezine rečenice stopile su se sa svirkom u pozadini! Jednostavno, svejedno je.
Generalna proba pa tako i otvaranje 71. Dubrovačkih ljetnih igara imaju aspiracije postati nešto poput emisije ”Vrijeme je za jazz”, a za jazz su se pored Bonačića pobrinuli članovi Jazz orkestra HRT-a pod ravnanjem Mirona Hausera. Pojavljuju se plesači i plesačice u živopisnim haljinama i odijelima ispred Arsenala koji podsjećaju na predstavnike mediteranskih zemalja na Eurosongu koji kolorističkim rješenjima konkurenciji iz bivšeg Istočnog bloka žele preoteti poneki bod publike.
Folklorni ansambl Linđo sveopćoj mlitavosti daje konzistenciju, priču vraća u Dubrovnik, sudjeluju i dva trombunjera. Mezzosopranistica Dubravka Šeparović Mušović, koja uz Fabijana Komljenovića (bariton) također sudjeluje u otvaranju, KONAČNO! izaziva bar neku reakciju kod publike, pale se svjetla mobitela na zidinama! U portu se puno toga izmiješalo: otpjevana je popularna pjesma ”Bye bye baby bye” od Jinxa. Strofa po strofa, katastrofa. Stihovi: 'srušilo se sve' - precizno opisuju situaciju tijekom prvih i posljednjih minuta 10. srpnja 2020. 'Rušenje' nije stalo. Bez obzira na projekciju na tvrđavi sv. Ivan, čuju se, ali uvijek jasno ne vide članovi Festivalskog dramskog ansambla. Begonja je ponovno isplovila, što je popraćeno uzvicima iz dobro poznatog kantuna!
Ipak, 'umjetnici' su zaista ušli u Grad, što je ispalo vrlo zgodno, a iskorištena je, bar malo i Sponza! Najsvečaniji trenutak izazvao je pomutnju: pušten je snimak s jednog prijašnjeg otvaranja, stihove ”Himne slobodi” govorio je tada Dragan Despot. Po okončanju snimka, na tvrđavi sv. Ivan zavijorila se zastava "Libertas". Tako je u trenutku kad bi trebali biti prisutni trnci, vladao momenat kao nakon ispijanja čaja od matičnjaka - potaknuta je probava, javlja se lagana uspavanost, homo spat'! Ostaje pitanje što će biti s najsvečanijim činom na otvaranju? Hoće li opet biti puštena repriza?Sve i da neće, s obzirom na to da na otvaranju ne sudjeluje niti jedan zbor, navodno zbog epidemioloških mjera, taj čin već sada je osakaćen, što i ne čudi jer se s tradicijom sve manje 'barata' oprezno i s pincetom, već se u zadnje vrijeme koriste bravarska kliješta!
Pored javnozdravstvenog argumenta, prednost otvaranja u portu navodno je demokratičnost. Iako su dobro došli, na barkama osim sudionika 'mini desanta' gusara s Porporele nije bilo nikoga. Odaziv publike pokazao je da su se ipak mnogi umjesto 'demokratičnosti', odlučili za udobnost - doma.
Demokratičnosti uključuje i određenu vidljivost, participaciju... Ako je najveći dio publike smješten na Peskariji, na potezu od Peskarije do Porporele, na istom potezu, ali na zidinama, a većina događanja zbiva se na velikom mulu, dok su na malom pijanist Jurinić te u blizini članovi Dubrovačkog simfonijskog orkestra pod vodstvom Tomislava Fačinija, izvan pogleda većine, onda to nije demokratičnost, nego pogodovanje manjini, onoj 'visokoj' manjini koja će se na otvaranju smjestiti na brodovima ”Zrinski” i ”Skala”.
Publika je skoro potpuno isključena od generalne. Zbog imperativa televizičnosti, generalna proba udaljila se od stvarnosti i to u pravom smislu riječi, udaljila se od građana, udaljila se od Grada i pokazala da tu nema sinkronizacije. Možda se još ponajbolje čuje, ali se ne osjeća veza s Gradom, ona se očajno mora tražiti i gledati kanoćalom iako je tu ispred, tako blizu, a tako zastrašujuće strano.
Iskorišteno je kopno, iskorištene su visine, popeli su se glumci na zidine, iskoristilo se more i pored toliko elemenata, ništa nije u elementu. Ali, važno je biti na pravom kanalu.
Članovi neslužbenog žirija sa zidina donijeli su svoj sud: ”Ne valja!” Kontra svih epidemioloških mjera, metaforički, ne koristeći rukavice, treba reći da nisu uopće daleko od istine. Ono malo nade što razočaranost nije progrizla, valja položiti u pirotehničare, možda oni vatrometom uspiju sanirati dojam otvaranja 71. Igara! A za publiku vrijedi dobronamjerna uputa: ostanite odgovorni i tek u 21.45 sati dođite u porat pogledati vatromet!