Mjesečno 850 kuna
Priča to referent za studentski smještaj Marko Asić koji je u Studentskom centru i dosad bio zadužen za prehranu i smještaj studenata. Nakon upoznavanja s "osobnom kartom" objekta u kojem radi, naglašava kako će u domu povremeno boraviti i gostujući profesori sa Sveučilišta u Dubrovniku i R.I.T.Croatia Collegea. Tako tzv. subvencionirani studenti mjesečno plaćaju samo 850 kuna, a studente iz inozemstva kojima Ministarstvo znanosti i obrazovanja ne plaća subvencionirani mjesečni trošak po ležaju iznosi tek 1.050 kuna.
U domu su smješteni i studenti na međunarodnoj ERASMUS razmjeni koji plaćaju od 1.050 do 1.550 kuna, ovisno jesu li u Dubrovniku cijelu akademsku godinu ili samo jedan semestar. U te su cijene uračunati trošak struje, vode, Wi-Fi ili mrežnog priključka interneta te sve ostalo što koriste. Tu je i promjena posteljine dva puta mjesečno, a jedino što će budući akademski građani morati posebno platiti bit će pranje i sušenje robe u samoposlužnim praonicama koje se ubrzo otvaraju na svakom katu Studentskog doma u kojem je trenutačno samo 25 zaposlenika. To ne čudi ako se zna da je svaki stanar zadužen za čistoću svoje sobe te nije potrebno zapošljavanje većeg broja čistačica.
Sve to bio je izvrstan povod za posjet domu i razgovor sa studentima koji, treba li to uopće naglašavati, ne skrivaju oduševljenje smještajem i uvjetima života u domu. Puni optimizma odgovarali su što im najviše odgovara, a što smeta i nedostaje.
Budući pomorski časnici, studenti druge godine Antonio Jogunica i Robert Franušić iz Stona, tek su uselili u dom:
- Sve što trebam je tu i još samo čekam otvaranje teretane te dozvolu većeg okupljanja. U domu je sve bolje nego u privatnom smještaju zato što sam s cimerom, kao brucoš mjesečno izdvajao 3.000 kuna plus režije kaže Jogunica, a Franušić ističe
:- U odnosu na Učenički dom u Gružu ovaj je dom hotel s pet zvjezdica. Nisam naučio učiti u sobi pa čekam otvorenje učionica, a najviše mi fale okupljanja.
Bolje nego hotel
Zbog strogih mjera protiv COVID-a u domu do daljnjeg nema posjeta niti okupljanja po sobama, a od pet mogućih otvoren je samo jedan ulaz u dom gdje svakog stanara odmah "snime" nadzorna i termovizijska kamera koja svima automatski mjeri tjelesnu temperaturu. Vlaho Grbić s recepcije kaže da još nije čuo bip-bip-signal upozorenja za one s temperaturom iznad 37°C. Studenti su svjesni da je su tijekom lockdowna radovi bili u prekidu 45 dana, ali je dom svejedno očišćen i otvoren. Za dio sadržaja su voljni strpjeti se jer je i to bolje nego dva mjeseca biti u privatnom smještaju te opet seliti.
-Sretna sam što više neću morati već u svibnju napuštati sobu. Ovdje imam sve, ali mi nedostaje fitness te prostor za učenje - kaže studentica treće godine turističkog menagamenta Jelena Kraljević. Iste sadržaje željno čeka i njezina kolegica Ana Marija Milina iz Orebića:- Sretna sam što imam sve što se samo poželjeti može, ali i nove prijatelje.
U novoj menzi, na ulazu u oči upadaju "totemi", samouslužni info-stupovi za izbor hrane. Cijena po cjelovitom obroku je samo 7 kuna, dok država odnosno Ministarstvo znanosti i obrazovanja sufinancira preostalih 16,10 kuna.
Josipa Dragičević iz Ljubuškog je brucoš i budući IT-menager kaže:- Tu sam tek tjedan dana i sve je odlično: sobe su super, a sve je blizu i možemo šetnjom do fakulteta. Iskreno, čekam teretanu i preostaje mi samo učiti, a za slobodno vrijeme tu su nove prijateljice.
U jednoj od čajnih kuhinja lagani objed s rižom kuhaju Metkovac Ivan Čelić, Mia Lazo s Mljeta i Kalamotez Ivan Pače. Svi su druga godina računarstva i suglasni kako je "smještaj hotelski i za peticu, da imaju sve i da im ne nedostaju roditelji". Ćelić kaže da je obišao brojne studentske domove u Hrvatskoj ali je dubrovački iznad svih te mu kuća ne fali. Mia se prisjeća boravka u učeničkom domu koji nije ni sjena ovome, a Pače je oduševljen otvorenošću i pristupačnošću, sretan što ga nitko ne "pila" kad će u dom a kada učiti, ali i svjestan da mu je fakultet na prvom mjestu.
Bolje nego u Crnoj Gori
Zbog COVID-a lift ne radi i hodnikom odjekuje vesela ćakula triju brucošica Medija. Tena Šusterić iz Zagreba, Lucija Mandac iz Sinja i Vanesa Tenžera iz Splita su zadovoljne novom adresom. Tena ipak priznaje kako joj nedostaje dečko koji u Zagrebu studira Ekonomiju:- Dolazit će mi u posjet, obećao je- govori. Vanesu je Dubrovnik oduševio mentalitetom ljudi:- Slični su nama Splićanima. Zbog Covida još ne znam hoćemo li moći gdje izlaziti i družiti se, a maske je teško nositi osobito ljudima s naočalama. Istina, Dubrovnik je mali grad, ali ima najbolji dom i izbor fakulteta u Hrvatskoj!
- Studentica sam druge godine R.I.T. koledža. U Dubrovniku je divno studirati, a premda nas je ovdje nekoliko iz Crne Gore i svi se družimo s ostalim studentima. Lako smo uspostavili kontakt, družimo se ali mi najviše nedostaje obitelj. U Crnoj Gori je užasna situacija s koronom, postoji i policijski sat! U domu nema opasnosti, normalno se krećemo, nije me strah. Mnogo nam je ljepše nego u nekom iznajmljenom stanu. I jeftinije: s dvije cimerice lani smo plaćale 5.000 kuna plus režije, a ovdje su cijene prihvatljive. Kolegicama nedostaje teretana– govori Teodora Grozdanić iz susjedne Crne Gore na izlasku iz doma koji će po okončanju COVID- epidemioloških mjera sve više postajati novo okupljalište budućih akademskih građana.