Novi Zakon o kazalištu postaje ‘top tema’ među kulturnjacima, a novine koje donosi i primjena u praksi najviše će se analizirati u kazališnim kuloarima.
Samostalni umjetnici degradirani
Član ansambla dubrovačkog teatra i sindikalni povjerenik Hrvatskog sindikata djelatnika u kulturi u Kazalištu Marina Držića, Zdeslav Čotić, prokomentirao je donošenje nove zakonske regulative za kazalištarce.
- Novi Zakon o kazalištu je svakako bio potreban, a koliko ide u prilog zaposlenicima KMD-a, tek će se vidjeti u praksi. Problematično mi je što zakonodavac nije imao previše sluha za oporbene amandmane koji su uglavnom došli od struke, od umjetnika. Mogla se i morala provesti bolja javna rasprava. Isto tako smatram da je novi zakon na neki način degradirao samostalne umjetnike u Hrvatskoj, što je nedopustivo i ponižavajuće, poručuje Čotić.
Pitanje svih pitanja je jačaju li se novim zakonom, prava dramskih umjetnika i zaposlenika u kazalištu i povećava li se njihova zaštita.
- O tome bi se itekako dalo raspravljati. Kao sindikalni povjerenik svakako pozdravljam mogućnost lakšeg dobivanja ugovora na neodređeno vrijeme zaposlenicima u javnom sektoru. Naime, u starom zakonu smo tu mogućnost imali nakon dvadeset godina radnog staža, a danas se ona smanjila na četiri godine. Međutim, opet se moram vratiti na samostalne umjetnike koji su i u ovom slučaju degradirani pa se njima takva mogućnost otvara tek nakon dvadeset i četiri godine, ako se ne varam, ističe glumac.
Kako će, izuzevši HNK u Zagrebu, intendante i ravnatelje kazališta izravno imenovati gradonačelnici, oporbeni saborski zastupnici ministrici kulture i medija Nini Obuljen Koržinek predbacuju ‘uvođenje autokracije’, a po mišljenju mnogih, otvara se mogućnost politizacije.
- I dosad je politika birala ravnatelje i intendante jer smo u kazališnim vijećima uvijek imali veći broj članova postavljenih od Grada od onih imenovanih od kazališta. Brine me što većina gradonačelnika u Hrvatskoj nije kompetentna u smislu kulture i nije izabrana na poziciju da bi se bavila kulturom, već ekonomijom i drugim gradskim pitanjima od javnog interesa. Dati takvim ljudima da biraju ravnatelje ili intendante, a bez savjeta struke, po meni je nedopustiva, upozorava sugovornik.
Novost u Zakonu je evaluacija rada ravnatelja, glumaca i ostalog teatarskog osoblja.
- Evaluacija rada zaposlenih u kazalištu je u osnovi dobra ideja, ali isto tako otvara mogućnost manipuliranja činjenicama. Naime, revizija rada jednog glumca ovisi o repertoarnoj politici. Potpuno je jasno da ja neću igrati Romea u Shakespeareovoj drami, ali znači li to da sam nesposoban ili manje talentiran? U praksi se u kazališnom svijetu događalo da je sudjelovanje jednog glumca u radnom procesu uvjetovano nekim osobnim ratovima i neslaganjem s ravnateljima, što je ispod svake razine profesionalizma. U takvom slučaju, neki umjetnik može biti stavljen na led i pri evaluaciji označen kao nesposoban, pa čak i višak i to ne svojom zaslugom. Kako će ta revizija zaista djelovati u praksi, tek će se vidjeti, ističe Čotić.
’Lex specialis’
Njegov kolega, dubrovački glumac sa zagrebačkom adresom i jedan od zainteresiranih za mjesto intendanta Dubrovačkih ljetnih igara, Maro Martinović, također je komentirao položaj glumaca u novom Zakonu, ali i spornu evaluaciju.
- Ako će glumački sindikat napokon nešto poduzeti onda će se ta prava štiti, ali to nema veze s kazališnim zakonom, nego s organizacijom samih umjetnika unutar sustava. Recimo, ugovori koji potpisujemo, pogotovo s televizijama, vrlo su problematični jer ne uključuju ni tantijeme na reprize, tako je godinama. Oko autorskih prava mora se nešto napraviti. A kazališni zakon? Nisam ga baš detaljno iščitavao, išli su neki naši prijedlozi, neki su prihvaćeni, neki nisu. Zakon je izglasan, a vidjet ćemo kako će sve u praksi izgledati, kaže Martinović koji dodaje:
- Jako smo se bunili oko provjere: ide li netko s 30, 40, 50 godina radnog staža na audiciju ako se pojavi novi ravnatelj? To je najproblematičnije i najčudnije u cijelom tom zakonu. Evaluacija je upitna. Čujte, u Njemačkoj ili u Austriji novi ravnatelj može bez evaluacije otpustiti bilo kojeg umjetnika i dovesti svoju ekipu, a vidjet ćemo kako će te stvari ići kod nas. Ja sam protiv evaluacije! Ako poslije 20 godina staža netko dobije ugovor na neodređeno, što ga se onda ima evaluirati?! Te se stvari jako kose sa Zakonom o radu, trebao bi izaći novi Zakon o radu pa se to treba uspoređivati, kazališni zakon je lex specialis, bit će to veselo, najavljuje Martinović.
Revizija samo u iznimnim slučajevima
Ravnatelj Kazališta Marina Držića, Paolo Tišljarić, također aspirant na mjesto intendanta Dubrovačkih ljetnih igara, osvrnuo se na novi kazališni zakon.
- Jedna od namjera novog Zakona o kazalištima je, između ostalog, fleksibilnije urediti angažiranje kazališnih umjetnika zasnivanjem radnog odnosa, odnosno, iznimno, na temelju ugovora o djelu ili autorskog ugovora. Smatram da bi se mogućnost fleksibilnijeg angažiranja kazališnih umjetnika trebala pozitivno odraziti na repertoar i rezultate kazališta, što je zasigurno onda i u interesu svih zaposlenika kazališta, pa tako i ansambla. Naravno, tek treba vidjeti kako će se u praksi nove zakonske odredbe provoditi, ali u našem kazalištu ćemo nove zakonske odredbe zasigurno nastojati primjenjivati u najboljem interesu svih naših zaposlenika, ističe Tišljarić koji je prokomentirao i optužbe o ‘autokraciji’ te budući proces postavljanja čelnih ljudi u kazalištima:
- Što se tiče imenovanja ravnatelja javnog kazališta, prema dosadašnjem zakonskom rješenju, ravnatelja KMD-a imenovalo je Gradsko vijeće Grada Dubrovnika na prijedlog kazališnog vijeća samog kazališta, dok novo rješenje predviđa imenovanje ravnatelja od strane Gradonačelnika, ali također na prijedlog kazališnog vijeća samog kazališta. Dakle, u oba slučaja ravnatelja imenuje političko tijelo izabrano od strane samih građana na prijedlog kazališnog vijeća samog kazališta, pa smatram da su komentari oko “uvođenja autokracije” pomalo pretjerani, mišljenja je Tišljarić.
Ravnatelj KMD-a se također dotaknuo evaluacije.
- Novim Zakonom o kazalištima uvodi se obvezna revizija umjetničkog djelovanja i doprinosa kazališnih umjetnika koji s kazalištem imaju sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme, koja se provodi svake četiri godine, međutim, napomenuo bih da navedenoj reviziji umjetničkog djelovanja i doprinosa ne podliježu oni kazališni umjetnici koji djeluju u kazalištu i redovito sudjeluju u provedbi predviđenog repertoara. Stoga mi se čini da će navedena revizija u praksi biti primijenjena samo u iznimnim slučajevima, kada kazališni umjetnici primjerice zbog zdravstvenih razloga nisu više u mogućnosti djelovati bez ugrožavanja svojeg zdravlja. Smatram da će navedena revizija ponajviše obuhvatiti one kazališne umjetnike koje naše kazalište zapravo niti ne zapošljava - baletne i plesne umjetnike, koji zbog dobi i drugih razloga više nisu u mogućnost obavljati svoje radne zadatke i umjetnički djelovati i doprinositi. U takvim slučajevima, novi zakon predviđa raspoređivanje na drugo radno mjesto, prekvalifikaciju i slično, kako se ne bi ugrožavalo zdravlje navedenih radnika, ali i kako bi se osigurala funkcionalnost ansambla kazališta, zaključuje Tišljarić.