“Susjed, evo ima još,” čuo sam glas ispred kuće. Ovo traje već danima i čuje se sa svih strana. Izađemo vanka jer smo se negdje uputili ili bacit smeće iza kuće, kad čuješ “e, susjed…”. Tako je, počela je sezona grožđa i zahvaljujući vremenskim (ne)prilikama bere se na sve strane. Imamo crnog i bijelog, sigurno za napravit koju litru domaćega vina ili možda da sve pomiješamo i izađemo s kućnom verzijom Župskog rosea! Zahvaljujući našim divnim susjedima pred vratima ili u vrtu sa stražnje strane uvijek možemo naći jaja, patate, salatu, pomadore i ostalu domaću hranu. Blizu naše kuće povelika je baština, možemo reći mini farma, najfinijeg i najkvalitetnijeg povrća koje se ljeti prodaje na placi u Gružu, a mi imamo mogućnost samo izać’ ispred kuće i ubrati što nam treba.
Od zemlje do pjata ravno je 10 metara! Ne treba ni govorit da je razlika u okusu povrća kupljenog u supermarketu i onoga što ubereš nebo i zemlja, a o razlici u cijeni da i ne govorim. Mi smo nekad znali iza kuće posaditi svoje povrće i voće, onako, s polovičnim uspjehom, tako da mislim da će ta priča pričekati da pođemo u penziju kad budemo imali više vremena. Iako i u nas oko kuće raste grožđe to ne sprječava naše susjede da nam i dalje donose slasne bobice, i to na dnevnoj bazi. Pretpostavljam da su shvatili da smo nedorasli za vrtlarenje.
Probali smo, ali i griješili. Iako moram priznat da smo znali imati nešto vlastitog voća i povrća, ali omjer uloženog vremena i truda s rezultatima berbe bili su “ajd’ ostavi se ti toga”. Naravno, postoji sto opravdanja: obilne kiše, prejako sunce, kriva zemlja, nedostatak vremena. Mislim da je ovo posljednje presudno. Međutim, mislim da je znanje potrebno za ovu vrstu posla ipak na prvom mjestu. Za ne falit, jedini program koji gledam na HTV je emisija Vrtlarica, ali pretpostavljam da je to zbog ugodnog (seksi) i smirenog voditeljičinog glasa. Englezi kažu “ima zelene prste”, e, a mi to nemamo!
Prošli put kad nas je posjetila moja majka poklonila nam je 4 velike biljke. Naravno, svaki put kad se čujemo pita za njih, to joj je prvo “kako napreduje cvijeće?” Vjerojatno pretpostavlja da smo ih već “ubili”. Nismo. Još. S druge strane njen vrt u Engleskoj izgleda kao jedan od onih iz BBC jevih emisija o vrtlarstvu ili kao sa stranica časopisa. Svjesni svojih “vještina” naš smo vrt preuredili u japanskom stilu, prekrili smo ga s žalima iz Neretve. Nije Okayama, ali je Metković!
Iako bi doma mogao “dobit po repu”, ovaj će vam primjer dočarat naše vrtlarske vještine: “Ova biljka nikako ne raste,” rekla je moja supruga. “Kupila sam je prije godinu dana, ma se nije makla s mjesta,” dodala je razočarano. Kako bih je odobrovoljio stručno sam joj objasnio “Pa to je kaktus, oni rastu jako sporo.” Pogledala me zbunjeno i rekla “Na suncu je, jednom tjedno malo ga zalijem, ali on i dalje ni makac,” nastavila je. Moram priznati da nisam ni primjetio taj mali, sjajni kaktus sve dok ga ona nije spomenula i stvarno je bio malašan. Nitko nije očekivao da naraste ko oni monstrumi i Arizone, al baš da se ne pomakne s mjesta…
Prošle su dvije godine i mi opet o tome kako on usprkos brizi i pomnom zaljevanju ne raste. Shvaćajući da nešto ne štima, odlučio sam malo bolje pogledati o čemu je tu riječ. “Imam ti nešto za reć’, dobru i lošu vijest,” rekao sam supruzi. “Dobra vijest je da kaktus nikad neće usahnut, a loša da je od j***ne plastike!!!” “Ali, ali, svaki je tjedan bio suh,” branila se u mene žena. Pretpostavljam da bi sva voda brzo isparila jer je kaktus bio na suncu. U njenu obranu moram dodati da je bio posađen u pravu zemlju što je pomalo čudno. I izgledao je sasvim prirodno. Vjerojatno neki AI kaktus. Možda bismo trebali svuda oko kuće zasaditi plastične biljke?
Zaključak bi bio da nam vrtlarstvo nije baš jača strana. Mjesto plastičnog kaktusa zauzeo je jedan pravi (dvaput sam provjerio), nadamo se da će uz malo vode i puno sunca narasti. Evo, taman što sam završio ovaj tekst čujem izvanka “susjed, imam crnoga za tebe.” Jel’ se možeš razbolit od previše grožđa?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....