Zimsko razdoblje ‘tradicionalno‘ je vrijeme radova, kako na kopnu tako i na otocima. Jedan primjer dolazi s Elafita gdje obitelj Šimunović radi na rekonstrukciji nekadašnjeg hotela na Lopudu. Hoće li Lopud dobiti novi hotel, kakva je povijest zgrade i kako napreduje rekonstrukcija, otkriva Ivo Šimunović.
- Objekt se vraća u prvobitno stanje, postaje ljetnikovac, kao što je nekad i bio. Netko zgradu zove ‘Villa Šimunović‘, a inače se zvala Hotel Lujo jer je Lujo bio pokojni nono moje supruge. Tu je bio Hotel Kristić, kroz povijest je mijenjao imena: kako su koji režimi dolazili tako se i mijenjao ime hotela jer je to bio jedan od hotela na Lopudu koji je normalno radio prije Drugog svjetskog rata. Imao je 38 soba i u to vrijeme je to bio ogroman objekt. Objekt je vlasništvo moje supruge Iris, a hotel je konfisciran 1948., digli su ga njezinom nonu. Mi smo zgradu kupili na dražbi i sad ga vraćamo u prvobitno stanje, kaže gospar Ivo, ističući kako se objekt neće koristiti u komercijalne svrhe nego će ga koristiti obitelj.
Demantirao je navode kako će se u đardinu zgrade graditi bazen, ali zato naglašava vrijednost povijesnih vrtova.
- Povijesni vrtovi, povijesne šetnice su karakteristične za razdoblje Dubrovačke Republike. Imali ste pravac gdje su kolone i gdje ste mogli šetati, nalaze se s prednje i stražnje strane kuće i to je postavljeno u osovini. Vraćamo ih u prvobitno stanje koliko je to moguće, ističe Šimunović napominjući kako se sve odvija uz suglasnost konzervatora.
Glavni projektant je arhitekt Lukša Radić. Svakako, naglašava i koliko je zahtjevno u današnje vrijeme sveopćih poskupljenja izvoditi takve radove, ali uzme li se u obzir povijesna pozadina itekako vrijedi.
- Interijer u prizemlju pokušavamo urediti tako da dobijete dojam da ulazite u dubrovačku saloču, kao što je to vazda bilo u takvim ljetnikovcima. Dogradili smo stubište, stavili lift, ali sve su to konzervatori morali odobrili, a nalazi se sa stražnje strane objekta, sve smo to prilagodili. Zgradu izvanka nismo dirali, priča Šimunović očekujući da bi radovi trebali biti gotovi do ljeta.
Povijest zgrade seže daleko u prošlost.
- Mislimo da kuća datira iz 16., 17. stoljeća, a ona se vremenom nadograđivala. To je bila prva kuća na tom dijelu Lopuda, a bila je ograđena zidovima i postojale su dvije obrambene kule kao zaštita od gusara. Uglavnom, nono moje supruge Iris došao je na Lopud i to je zapravo od njene none. Nasljeđivalo se to po ženskoj liniji, sad je to suprugino, a imamo dvije kćeri i to će se dalje nasljeđivati, povijest se ponavlja. Kako smo to sve napravili, objekat će trajati barem još 500 godina, optimistično zaključuje Šimunović sretan što se zatvara jedan obiteljsko-povijesni krug.