Od kada je snažno zatreslo u Bosni i Hercegovini, a dobro se osjetilo i na hrvatskom jugu, aktiviralo se pitanje koliko smo sigurni u građevinama u kojima živimo. Sigurno je jedino da ništa nije sigurno. Na trusnom smo području, baš u dubrovačkom kraju, kažu seizmolozi, mogući su potresi i 7 po Richteru koji sobom nose velike štete i žrtve. Jedina zaštita je stabilna protupotresna građevina po smjernicama struke, nikako na skliskom terenu. A takve su, ili bi trebale biti, ponajprije građevine novijeg datuma. Koliko je sigurna dubrovačka novogradnja pitali smo dipl. ing. Nikolu Bakiju, člana Društva građevinskih inženjera Dubrovnik.
- Mislim da smo mi ovdje na našem području dobri graditelji i da nema nekih većih problema u odstupanju od projekata u gradnji što se tiče sigurnosti. Nove građevine prolaze rigorozne proračune na potres. Imate točan proračun gdje morate zadovoljiti potresnu zonu, to je zakon, tu nema rasprave. Prvo nadzorni inženjer kontrolira gradnju, a potom cijela komisija radi tehnički pregled građevine – kaže Bakija i znakovito dodaje:
- Međutim u Dubrovniku je 40 posto novih, a 60 posto su stare građevine. Sigurni smo dok potres ne pojača. Ako nedajbože dođe do većih brojeva, to je veliki problem jer čak onda dolaze u pitanje i nove građevine. Nova građevina je sigurna ako je okolni teren siguran. Ako propadne tlo 50 metara od nje, vuče temelj i tu je onda dosta problema. Dubrovnik je napravio najviše što se može, a sigurnost, to je u Božjim rukama, mi na te potrese ne možemo utjecati.
Nakon razornog potresa u Skopju 1963. godine postroženi su kriteriji sigurnosti gradnje, i otad se zahtjevi u gradnji povećavaju. Veći problem su stare građevine; povijesna jezgra, ljetnikovci, kuće građene prije 150 i više godina. Kako ističe građevinski inženjer, armirani beton se pojavio tek 1970-tih, otkad su 'gradnje počele biti nešto drukčije i sigurnije'. Mogu li onda stare građevine uopće biti sigurne?
- Teško je to reći. Dubrovnik je, uhvatimo li se povijesti i potresa 1667., najveću štetu ipak doživio od požara a ne potresa. Ista je priča bila i u Domovinskom ratu, najveća šteta je unutar zidina bila od vatre a ne od granata kojih je palo više od 10 tisuća. Kako su u staroj gradnji drvene međukatne konstrukcije i drveni krovovi, ostanu samo četiri zida. Opet, te stare građevine imaju debele zidove, one se ljuljaju ali neće pasti bez neke veće jačine potresa. U novogradnji se zid radi 20 centimetara, a u nas su zidovi u starim kućama dosta široki, barem 60 negdje i 80 centimetara. To kuću čini stabilnijom – naglašava Bakija pa pojašnjava kako se prilikom gradnje točno zna u kojoj je potresnoj zoni građevina. Statičar mora napraviti proračun da osigura građevinu na potresnu zonu koja se utvrđuje prema stabilnosti odnosno nosivosti tla i nekim drugim parametrima.
- Recimo, Stradun je 10, što je najveća zona, sve ostalo unutar zidina je 9. I sad kad radite bilo kakav zahvat u Gradu, i mi kad smo radili Biskupsku palaču ili Franjevački samostan, naravno da se opet napravi projekt koji mora zadovoljiti potresnu zonu. Na više mjesta se radila spregnuta međukatna konstrukcija gdje praktično beton i drvo nose zajedno, građevina se stabilizira a to je i ojačanje protiv potresa. Nema puno takvih građevina u postotku možda je to 10 posto građevina unutar zidina – kaže građevinski inženjer čija je tvrtka 'Građevinar Quelin' specijalizirana i za obnovu unutar povijesne jezgre.
Stabilnost građevina unutar zidina zasigurno je, u pojedinim slučajevima, 'poljuljala' obnova mimo struke, mimo dozvola i provjera. U jeku apartmanizacije iznosile su se tone građevinskog materijala, ukazivalo se na potkopavanje gradskih temelja, za kvadrat više skidali su se i nosivi zidovi što sigurno narušava stabilnost građevini?
- Narušava puno. Vrlo jednostavno imate auto na četiri gume, skinite jednu gumu nemate auto. Ne bi se smjelo ništa raditi bez struke, pogotovo oko nosive konstrukcije. Po našim zakonima to je i kazneno djelo. Jako je teško to kontrolirati, ljudi rade svašta. Imali smo mi i poraće kad se radilo svašta. Ima ona engleska poslovica 'nisam toliko bogat da kupujem jeftine stvari'. Vi sad uzmete dva radnika i mislite da ste nešto napravili, a napravili ste veći problem nego korist. Struku treba uključiti – savjetuje dipl.ing. Nikola Bakija.
Cijelo dubrovačko područje podložno je jačim potresima, no sigurnost povijesne jezgre usljed jačeg podrhtavanja zasigurno je najupitnija. Zavod za obnovu Dubrovnika dulje vrijeme provodi aseizmičku sanaciju blokova zgrada unutar zidina.
- Prva faza konstrukcijske obnove (ojačanje vanjskih nosivih zidova) provedena je na 46 blokova zgrada unutar povijesne jezgre. Osim toga na petnaestak najznačajnijih javnih objekata provedena je cjelovita obnova konstrukcije. U ovoj godini je planirana obnova bloka zgrada Nalješkovićeva, Prijeko, Antuninska, Placa, za koju je izrađena projektna dokumentacija i za koju su osigurana sredstva – kaže ravnateljica ZOD-a Mihaela Skurić. Sanacija je izrazito spora, što je ZOD-u potrebno kako bi se ubrzala?
- Dva su ključna prioriteta u ubrzanju obnove – osiguranje znatno većih financijskih sredstava i veće razumijevanje o nužnosti i potrebi provođenja navedenih radova. To bi podrazumijevalo izvođenje radova tijekom cijele godine, neovisno o turističkoj sezoni, bukingu apartmana i obavljanju ugostiteljskih djelatnosti – kaže Skurić i dodaje kako bi prema projektantskoj procjeni aseizmički sanirane građevine trebale imati otpornost na potres intenziteta 7-8 stupnjeva MCS ljestvice, odnosno moći izdržati potres magnitude 6-6,5 stupnjeva po Richterovoj ljestvici. Ali tu se, naglašava, ne ubrajaju nekonstrukcijski elementi – dimnjaci, pregradni zidovi i slično. Skurić je poručila kako je jako teško ocijeniti, pa i zamisliti sigurnost građevina unutar zidina u slučaju potresa iznad 6 Richtera.