Ni loše vrijeme praćeno kišom i temperaturom od samo 7 stupnjeva Celzijusa nisu opustili Stradun. Istina, terasa Gradske kavane i blagdanske kućice nisu bile ni približno posjećena kao što su inače, ali nisu bile ni puste, jednako kao ni najljepša ulica na svijetu.
Jer, uz ponekog karićara koji je brzo vukao svoje sredstvo za rad ili užurbanih roditelja koji su u naručju nosili svoje mališane, Stradunom su hodile i sinjorine s šarenim kišobranima i osmijehom na licima. Upravo je taj osmijeh bio nešto najljepše što se danas moglo vidjeti. Bio je to nagovještaj skorog razvedravanja vremena i ostvarenja želje da će nam zimski festival biti onakav na kakav smo navikli prethodnih godina.
I dok su svi negdje užurbano, zaljubljeno ili zamišljeno promicali klizavim kamenim pločnikom Straduna, sve je blagonaklono i brižno promatrao gradski parac sv.Vlaho.