Nakon duge i teške bolesti napustio nas je naš kolega i naš glavni urednik Antun Masle. O kakvom se profesionalcu radi, dovoljno je reći da je Dubrovački vjesnik vodio doslovce do zadnjeg trenutka svog života. Mi koji smo s njime radili, mogu slobodno reći, bili smo privilegirani, jer je Nino s nama nesebično podijelio svoje znanje i bogato iskustvo. Bio je novinar kojem je uvijek istina i samo istina, bez obzira na sve drugo, bila na prvom mjestu, a kao urednik zahtijevao je da radimo respektabilan i dostojanstven Dubrovački vjesnik, novinu koja štiti dignitet pojedinca, privatnost , a posebice obitelj i djecu. Redakcija je za njega bila jedna velika obitelj i tako ju je vodio.
No Nino je prije svega bio dobar prijatelj, čovjek koji poštovao druge. Zajedničke teme pronalazio je s akademicima, vodećim političarima, geopolitičkim stratezima, svećenicima i liječnicima, ali jednako tako i s marangunima, meštirma, konobarima…. Jednostavno bio je 'hodajuća' enciklopedija. Bio je znatiželjan, užasno znatiželjan. ' Zašto ovo, kako ono, ima li nešto u pozadini svega toga….'. Propitivao je i naočigled jasne i jednostavne stvari i događaje. I često, poprilično često, zaključili bi da je s pravom bio sumnjičav. Uostalom, zato i jest bio vrhunski novinar. Iznimno hrabar novinar. Nije ga pokolebao ni metak na Babinom kuku, ni dani provedeni u crnogorskom zatvoru Spuž.
Iznimno ga je zanimala medicina. Čitao je sve medicinske teme koje bi mu došle pod ruku, saznao bi prije svih nas za neke nove metode liječenja, otkrio nam je tako u redakciji primjerice, odličnu, a malo poznatu kremu sa pčelinjim otrovom koja pomaže kod bolnih zglobova. No nekada je bio i tvrdoglav. Nekada je vjerovao više svom instinktu. Tako ga je ova podmukla bolest i prevarila, skrila se u njemu i otkrila se kada je već bilo kasno.
A da kojim slučajem nije bio novinar, Nino bi bio vrhunski mehaničar. Nije bilo toga što on nije znao o motorima, posebice o BMW-ima kakve je vozio cijeli život. Sve do prije mjesec i pol. Ma znao je svaki šaraf, svaki maticu, svaki feder… I to ne samo u teoriji. Popravljao je motore kao što je pisao novinske tekstove. Vrhunski i s lakoćom! I u tome je uživao. Nemalo puta su ga za savjet zvali 'pravi' meštri, a on im ne bi samo otkrio rješenje, već bi to rješenje bilo poprilično jeftinije nego u servisu. Jer, Nino je, kako je za sebe volio reći, uvijek bio 'poslovično štedljiv'. 'Zašto ćeš bacati pare za 'originalni' dio, kada za puno manju cijenu imaš isti takav, ali za Golfa dvicu? Jesi li lud? Što misliš, da ih rade samo za tvoj motor? Pa nisu ludi!', pitao me jednom kada sam mu se požalio koliko je skup dio za moj motor. I bio je naravno, u pravu.
E moj prijatelju, e moj meštre i šefe, bila ti laka zemlja.