Trošak je postao najvažniji čimbenik pri donošenju odluka o putovanju, a cijene turističkih usluga u Hrvatskoj rastu najbrže na Mediteranu. Ako nastavimo biti ovako skupi, izgubit ćemo prednost u odnosu na konkurenciju i otjerati goste! Katastrofična upozorenja šalje i državni vrh i turistički profesionalci, svi pričaju o cjenovnoj pohlepi koja će nas doći glave i upropastiti sezonu. Što o crnim najavama kaže Dubrovčanin Niko Bulić, ministar turizma i dugogodišnji direktor Glavnog ureda Hrvatske turističke zajednice, i sam danas privatni iznajmljivač, imamo li razloga za brigu?
- Smatram da je medijska aktualizacija skupoće Hrvatske kontraproduktivna. Živimo u svijetu spojenih posuda i sve što komentiramo automatski se prelijeva na emitivna tržišta. Mediji na tim tržištima onda lako prihvaćaju teze koje bi išle u korist njihovih građana, naših posjetitelja. Mi smo izbili na ‘zao glas‘ zbog cijena izvanpansionske usluge i u ugostiteljstvu i u shopping centrima i prodavaonicama. Konkretno, u Dubrovniku, gdje brojem postelja dominira privatni smještaj, vlada skupoća kojoj svjedočimo i mi kao kupci i naši posjetitelji u apartmanima i sobama, iznenađuje i nas i njih. Posebice ako su te cijene, njima neočekivano, na istoj razini kao u njihovim domicilnim zemljama. To prelijevanje svijesti o skupoći nije dobro jer može stvoriti klimu da je Hrvatska skupa, a da prethodno nismo identificirali u kojim segmentima – ističe bivši ministar turizma koji je ipak uvjeren da profesionalci u turizmu pomno prate stanje vlastitih prodaja i da će sukladno tome reagirati:
- To je tzv. dinamično određivanje cijena. Nitko izrijekom neće reći ‘spuštanje cijena‘, ali reagira se zavisno o stanje prodaju u pojedinim trenucima. Ono na što ni mi kao privatni iznajmljivači ne možemo utjecati su cijene u dućanima i restoranima. Činjenica je da smo se dolaskom eura više- manje cijenama izjednačili s našim emitivnim tržištima, a to gosti koji nam dolaze očito nisu očekivali. Mi smo i u podsvijesti lako preokrenuli kunu u euro pa nam se sve što košta jedan, dva ili tri eura čini malo, iako je to bitno više, 3 eura su više od 21 kune, a mi podsvjesno računamo kao da su to 3 kune. Taj dio iznenađuje naše goste i o tome treba suvislo razgovarati a ne stvarati opću famu o nekonkurentnosti i skupoći Hrvatske. Bitno je istaknuti da će kvaliteta naći svoj tržišni prostor i ja mislim da je pred nama dobra turistička godina. No, ono što je bilo prije i uvijek će ostati jest mjera. Ravnoteža cijene i kvalitete. Znači, ako uspijemo postići da nam gosti odu zadovoljni kvalitetom dobivene usluge, onda nismo ni u kakvom problemu. Uostalom, prema sadašnjem stanju prodaje nema panike i mislim da nam slijedi dobra turistička sezona – uvjeren je Bulić.
Upućuje kritike vladajućim strukturama zbog inzistiranja za skupoći Hrvatske kao turističke destinacije:
- Bit ću direktan, nije pametno ako sami sebe prozivamo. Prvo, jednoznačno izjaviti da smo preskupi u odnosu na naše konkurente, ne može biti do kraja utemeljeno jer treba analizirati što se uspoređuje. Mi možda ispadamo skupi u odnosu na all inclusive hotele koji dominiraju u ponudi konkretno Turske, dobrim dijelom i u Španjolskoj i Grčkoj. Mi nismo u toj situaciji, mi se trebamo uspoređivati s Italijom, ali i Španjolskom i Grčkom u dijelu ponude koja je potpuno komparativna s pet zvjezdica, s četiri, tri zvjezdice. Onda je teško reći ‘skupi smo‘ jer se i unutar hrvatske obale, od Istre do Dubrovnika, razlikuju i objekti i atraktivnost ponude, također i tržišta koja nam gravitiraju. Uzorak dubrovačkih tržišta bitno je različit od istarskih na kojima dominiraju Bavarci, Austrijanci, Slovenci i Talijani iz susjedstva. Kod nas u značajnoj mjeri sudjeluju gosti iz Velike Britanije, SAD-a i daleka tržišta, od Australije preko Japana i Južne Koreje do Kine. Prema tome, teško je vući paralele ako ne uzmemo u obzir specifičnosti – ukazuje sugovornik.
Jednoznačno govoriti o cijenama u turizmu može biti štetno, dobro je što će vjerojatno završiti dok nas konkurenti još ne prate aktivno kao u predsezoni, no tad mi opet počnemo govoriti o cijeni sladoleda na Stradunu pa se onda sami sebi čudimo što nas prozivaju. Ne može se iz pozicije domaćeg tržišta ili domaćeg gosta mjeriti konkurentnost Hrvatske na svjetskim tržištima jer inozemni gost dolazi sa svojim uvjerenjima i s usporedbom osnovnih vrste usluga u drugim zemljama. Domaćeg gosta pak možemo kvalitetno informirati gdje na Jadranu može ljetovati uz vlastiti raspoloživi proračun za odmor.
Je li točno da skupoću, pa neizravno i inflaciju potiču visoke cijene u restoranima?
- U tom pogledu ne možete intervenirati u smislu korekcije naniže. Svatko je kovač svoje sreće. Uzmite 30 najboljih dubrovačkih restorana, vidjet ćete da svaki ima svoju poslovnu logiku. Neki su na graničnom gornjem rubu cijene, a ima i onih koji igraju na sigurnije i žele brojnošću prodanih usluga ostvariti financijski rezultat. Mislim da se ovdje može samo osvijestiti osjetljivost pristupa gostu, ali ne i utjecati tu na razinu cijena. Bitno je postići da se gost nakon konzumacije ne osjeća prevarenim i da bude zadovoljan kvalitetom i sadržajem dobivene usluge. Zato je važno da gosti prije nego sjedne za stol, vidi menije, da poslije ne može reći kako ga je na kraju obroka iznenadila cijena. Takav iznenađeni, a zapravo neinformirani, gost najviše je neozbiljan prema sebi samom, no često se događa da mediji uživaju prenositi i komentirati takve ‘čudesne situacije‘ koje nitko ne može objasniti, što je kontraproduktivno. Tamo gdje je ozbiljan i profesionalan pristup gostu koji se prije konzumacije upozna s ponudom i cijenama onog što će naručiti, nema pravo na naknadno iznenađenje. Može jedino odustati od tog restorana prije nego naruči jelo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....