Od katastrofalnog dubrovačkog potresa 15. travnja 1979. prošle su pune 42 godine, a aseizmička sanacija i dalje traje. Zavod za obnovu Dubrovnika uz suglasnost konzervatora trenutačno dovršava zahvate na bloku zgrada omeđenog ulicama Placa, Žudioska, Prijeko i Kovačka. Ukupna investicija vrijedna oko 3 milijuna kuna osigurana je kroz proračun Grada Dubrovnika.
U povijesnoj jezgri još je niz lokacija koje tek treba sanirati:
- Prema karti seizmičke mikrozonacije, najugroženije je područje uz Placu, zbog seizmički nepovoljnog temeljenja na nasutom tlu. Upravo su preostali blokovi zgrada uz Stradun prioriteti programa obnove. Povoljniji su uvjeti za građevine sagrađene na stjenovitom tlu, npr. na području Pelina i Svete Marije. Osim same seizmičke aktivnosti područja, potresni rizik za zgrade uvjetovan je konstrukcijom, kvalitetom materijala i građenja, vremenom izgradnje, zahvatima na zgradama i održavanjem, tako da bez obzira na položaj zgrade mogu biti ugrožene – kaže nam ravnateljica ZOD-a Mihaela Skurić.
Samo prva faza
Na upit koliko su na potres sigurnije učvršćene zgrade, kaže kako se aseizmičkom sanacijom kako je Zavod provodi već više od 20 godina, mehanička otpornost i stabilnost građevina na djelovanje potresa u prosjeku poveća za 1 stupanj MCS ljestvice.
- Postojeće građevine koje nisu aseizmički sanirane trebale bi biti otporne su na oko 6 do 7 stupnjeva MCS ljestvice, a aseizmički sanirane građevine trebale bi povećati otpornost na oko 7 do 8 stupnjeva. Projektantska procjena je da bi po Richterovoj ljestvici aseizmički sanirane građevine trebale moći izdržati potrese od 6 do 6,5 stupnjeva – govori Skurić i objašnjava kako se sanacija provodi konsolidiranjem kamenih zidova injekcijskom smjesom uz ugradnju zatega od nehrđajućeg čelika ili karbonskih lamela i užadi. Provodi se samo prva faza sanacije, odnosno radovi na vanjskim nosivim zidovima, jer bi izvođenje radova na unutrašnjim nosivim zidovima i stropnim konstrukcijama iziskivalo iseljenje stanara i korisnika prostora.
- U povijesnoj jezgri je dosad aseizmički sanirano više od 200 objekata, odnosno 45 blokova zgrada. Najviše u Pustijerni, zatim između ulica Od puča i Straduna, te za Rokom. Osim blokova zgrada, provedena je cjelovita obnova ključnih objekata javne namjene poput Kneževog dvora, Crkve svetog Vlaha, Sponze, Katedrale, zgrade Općine – kompleks kino, kavana, kazalište, Muzeja Rupe, muzičke i osnovne škole, tvrđave Revelin, Sv. Ivana, Biskupske palače, kao i palača u kojima su smješteni Zavod, Znanstvena knjižnica, Narodna knjižnica, Konzervatorski odjel, festivalska palača – otkrila je ravnateljica ZOD-a, uz napomenu kako su ojačani i zvonici te je provedena zahtjevna sanacija mosta od Ploča.
Topografija je ključna
Na razini projektiranja treba slijediti europske i hrvatske norme za projektiranje konstrukcija, te pripadajuće tehničke propise, jednako na konstrukcijske i nekonstrukcijske elemente.
Već pri ranijim koracima, kao što je izrada prostornih i urbanističkih planova, trebalo bi napraviti procjenu seizmičkog rizika i mikrozonaciju te sagledati parametre o kojima ovisi intenzitet potresa na nekoj lokaciji (topografija, rasjedi, geološki profili, klizišta i slično).
Javni objekti su konstrukcijski najveći izazov, te se u skladu s vremenom u kojem se obnova radila koristila tad dostupna tehnologija, od torkretiranja zidova mlaznim betonom, izrade AB dijafragmi, preko injektiranja zidova, ugradnje zatega od nehrđajućeg čelika, do ojačanja lamelama, mrežama i užetima od karbonskih ili polimernih vlakana.
Beton na zlu glasu
Beton je u Dubrovniku na zlu glasu, no u obnovi od njega negdje nije moguće pobjeći, tvrdi potpredsjednik dubrovačkog Društva građevinskih inženjera Božo Letunić, dugogodišnji ravnatelj Zavoda za obnovu Dubrovnika kojega smo uz obljetnicu katastrofalnog potresa u Dubrovniku 1979. pitali koji je recept za gradnju na trusnom području kakvo je naše.
-Obnova spomenika je isuviše odgovoran zadatak i složen posao, dileme oko protupotresne obnove svuda su iste, no u Dubrovniku su posebno naglašene.Recept za obnovu i gradnju bi bio: na mekom i nasutom terenu temelje povijesnih građevina ojačati serklažima, osigurati i ojačati podove da djeluju kao disk,kako bi uspješno prenijeli horizontalno i vertikalno opterećenje na kamene zidove najveće krutosti, podove i grednjake povijesnih objekata čvrsto vezati sa nosećim zidovima i krovnim vijencem te injektirati i uzdužno armirati kamene zidove,ako statički proračun traži - ističe Letunić.
