Dok smo sjedile na kafi, stalno su joj pristizale poruke u kojima su je ljudi pitali za pomoć. Dobiva ih svaki dan. Puno je obitelji u potrebi, a za Nevenku Curić neznanci u zadnje vrijeme doznaju putem njenog svjedočanstva objavljenog na youtube kanalu Zajednice Mlado Sunce.
- Odrasla sam u obitelji gdje se molilo od jutra do večeri. Svi, osim mene. Moji su roditelji, braća i sestre molili svaku večer, a ja bih s mojom djecom prošla ispod prozora da nas ne vide. Rekla bih im ‘sagnite se da nas ne vide jer inače smo nagrabusili idućih sat vremena’ - duhovito svjedoči na youtubeu.
- Nisam išla na mise, uvijek sam radila nedjelje, svece i petke, a između toga nije bilo mjesta za Boga. Nekako sam pokušavala to što je molitvom mojih roditelja usađeno u meni, primjenjivati u mojoj obitelji. Imali smo sve, dobre poslove, materijalno blagostanje. Uza sve to imala sam strah, najveći za mog Ivana, najstarijeg sina. Kad bi on otišao preko vrata, samo bih razmišljala što će se dogoditi. Bila sam kao kobac nad njim, a taj strah nisam imala za ostalo dvoje djece - rekla je u svom svjedočanstvu.
Bog umnožio vrijeme
Medicinska sestra u Općoj bolnici Dubrovnik, supruga i majka troje djece te baka četvoro unučadi doživjela je, na žalost, strašnu tragediju koja ju je stubokom promijenila. Prije 18 godina, 2006., poginuo je njezin stariji sin Ivan. Imao je nepunih 18 godina. Noćna mora svakog roditelja ostvarila se u njenom životu, prekrila ga tamom i bacila je u očaj.
Sve dok je iz potpunog mraka nije izvukla vjera u Isusa Krista, u slavu kojeg danas ona pomaže drugima.
- Puno se čudesa dogodilo u mom životu. Bog mi je stavio na put ljude koji su mi pomagali - kaže danas Nevenka Curić, dodajući da je u većini slučajeva čovjeku u potrebi najmanje potrebno materijalno, a najviše duhovna pomoć.
- Za materijalnu pomoć postoje institucije, Caritas, Crveni križ. Ljudima je potrebna lijepa riječ, razgovor, a nekad je najteže odvojiti svoje vrijeme za pomoć drugima. Meni je Bog umnožio vrijeme i sve posložio. Svoju djecu sam izvela na put, žive svojim životima, a u mom poslanju sada i oni pomažu - kazuje 60-godišnja Nevenka.
- Ničiji problem ne mogu riješiti sama, nego uz pomoć drugih ljudi, pa tako i u Općoj bolnici Dubrovnik gdje radim. Liječnici znaju da uvijek pitam za nekoga i uvijek pomognu, kako oni, tako i moje kolegice. Zamijene me kad god idem na neko putovanje, čak i ne pitaju zašto mi treba neki slobodan dan. Bog mi je poslao ljude koji su uvijek spremni pomoći. Iznenadim se često koliko se ljudi odazove. Uvijek je dobro činiti dobro, jer se vraća stostruko, posebno vlastitim mirom, zadovoljstvom. Volim uvijek ponoviti jednu rečenicu: ‘Shvatiš kakvih sve u životu problema - nemaš’. Obično kad netko puno kuka, njemu je dobro - iznosi Nevenka.
- Puno je potrebitih, među njima i puno mladih. To su prekrasni ljudi, a kad uđem u razgovor s njima, shvatim koliko je težak osjećaj da su beskorisni, odbačeni. Nekad i roditelji, iz neznanja, svoju djecu etiketiraju pa kažu ‘ti to ne možeš’, ‘ti to ne znaš’, a mladosti je samo nebo granica. Napravit će i nemoguće. Nekad te prepadnu kako u nešto idu bezglavo, a tako mogu ići i u drugom smjeru, samo je pitanje tko će ih povesti - govori o svojim iskustvima.
Nesebično davanje
- Ne mislim da činim nešto posebno, ima ljudi koji stvarno čine čuda. Bog ima plan sa svakim od nas. Sve radim neopterećeno, bez očekivanja koja nam često postanu problem. Ako radiš nekome nešto u nadi da će ti taj biti zahvalan ili da će ti uzvratiti, od toga nema koristi. Ako se daješ radi Boga, onda je to nesebično. Prije godinu dana sam bila u Skoplju i nabavila knjigu o Majci Tereziji, koja je radila nešto jednostavno, ništa velebno, ali je davala ljubav najpotrebnijima i najslabijima. Ja, naravno, ne mislim da sam dostojna usporedbe s njom, ali hoću reći da sam kroz tu njenu knjigu saznala kako su joj se javljali svjetski poznati ljudi koji su imali sve, ali nisu imali ono najvažnije. Stalno su imali osjećaj da im nešto nedostaje. Dojmio me taj liječnik Paul koji je opisao svoj susret s Majkom Terezijom u njenom sirotištu te shvatio kako umirućima nije mogao pomoći uza svo svoje znanje. Vidio je koliko je njima značio njezin zagrljaj i prisutnost.
Jedna je od šest osnivača udruge Et Jeshua.
- Trenutno imamo neke akcije preko udruge, organiziramo likovne, glazbene i druge kreativne radionice, jedna nam je članica hagioterapeut. Odaziv je dobar, prepoznati smo u Gradu, dobili smo prostor, a krug dobrote se širi. Naš duhovnik je dominikanac pater Stjepan Jurić, došao nam je u Grad i pater Nikola Noso, tu su za pomoć, razgovor - navodi.
- Ima puno udruga u gradu i za svih nas ima prostora. Ne treba se nitko pitati zašto sad još jedna udruga, na njivi Gospodnjoj ima posla za svih, a malo je radnika - citira.
Nevenka niz godina vodi autobuse Dubrovčana u Šurkovac, što će se nastaviti tijelom listopada.
- Dogodilo se puno obraćenja i ozdravljenja, posebno mladih koji se odazovu - kaže o putovanjima u Šurkovac, malo mjesto u Republici Srpskoj blizu Prijedora gdje fra Ivo Pavić vodi župu i gdje u crkvu dolazi na tisuće hodočasnika. Mnogi ozdrave od duhovnih i tjelesnih tegoba. I preko Et Jeshue organiziraju divna hodočašća. Nedavno su organizirali putovanje kroz Crnu Goru, Putevima svetog Ante.
Za druge možemo moliti
- Prvo nas je trebalo ići pet, pa deset, a na kraju nas je išlo preko sto, dva puna autobusa. Lijepo je upoznavati kulturu svojih susjeda, iznenadila sam se sakralnoj ljepoti Crne Gore. Uskoro nas čeka jednodnevni izlet na Lopud s našim paterom Stjepanom, 28. rujna koji organizira udruga. Na jesen planiramo još jedno hodočašće. Posla ima za svakoga, može se volontirati i povremeno, kako god tko može. Svi su dobrodošli, bez obzira na vjeru, naciju, ne moraju biti ni članovi udruge - poziva Nevenka.
- Jedino pravilo je ‘zajedno smo jači’. Pozivam sve koji mogu i žele da volontiraju, posebno u Josipovcu čiji je ravnatelj član naše udruge i otvoren je za suradju. Njima je najpotrebnije da im štićenici imaju nekog s kime će jednom mjesečno poći na kafu, odvojiti sat vremena za njih. Moja prijateljica Ivana Trostmann u Josipovcu radi kao terapeut, dala je cijelu sebe i dobila puno ljubavi.
Na kraju ističe:
- Moj život, da ne misle ljudi da imam neki nestvarni život, ima milijun problema, obaveza, u obitelji, u odnosima, kao i svi mi. Ali nekako sve gledam drugačije. Opet se vraćam na ovu rečenicu ‘shvatila sam kakvih sve problema u životu nemam’. Ne znam puno toga, niti mislim da je išta moja zasluga, ali znam ljude koji znaju i koje mogu zamoliti za pomoć. Ne libim se toga. Kroz udrugu je to lakše realizirati, osmisliti, dobiti sredstva, nego ići kao pojedinac.
- Isto tako, mislim da nema zločestih ljudi, samo nesretnih. Kad si sretan i shvatiš koliko si od Boga blagoslovljen, imaš potrebu dijeliti tu svoju sreću. Ne možemo svakoga promijeniti niti dotaknuti, ali ne moraš mu se čak više ni obraćati. Ne naletim ni ja svaki put na hvalospjeve ni razumijevanje, dobijem i po nosu, ali to me ne obeshrabri. Znam da je mojim ljudskim snagama kraj i prepustim te ljude Bogu. Za druge možemo moliti, platiti misu, blagosloviti ih i odmaknuti se. Dođu oni gdje trebaju kad trebaju, pa i natrag tebi, ali najvažnije je da dođu k sebi - kaže Nevenka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....