Nema u Konavlima ni u Gradu kuće u kojoj nema njegove stolarije

- Velika čast i odgovornost, čovjek se nada ali malo je onih koji dožive – kaže nam Miho Deranja, ovogodišnji parčev festanjul iz reda zanatlija, kojeg je Bratstvo festanjula izabralo za ovu časnu dužnost. Predložio ga je Ivo Mazavac, također festanjul iz Popovića. Za kandidaturu je znao, ali nije očekivao jer ‘bilo je više zanatlija, a kriteriji za izbor su dosta strogi‘.

- Uz familiju i posao to je životno priznanje, nešto posebno. Festanjulski sastanci, obilazak župa i nošenje Proglasa, tribine, večere..., isplaniran je svaki dan. Festanjul si za cijeli život i obveze su cjeloživotne.

Miho je po struci pomorac, po zvanju stolar, a zadnjih godina i domar u Osnovnoj školi Gruda.

Obiteljska tradicija

- Otac mi je bio stolar i imao sam stolarsku radionu u kući, ali kao i svi mladi tražio sam nešto drugo. Završio sam Pomorsku školu, informatika me strašno zanimala, ali došo je rat, nije bilo posla pa sam počeo raditi s ocem u stolariji i to se pretvorilo u ozbiljan poso. Krenulo je iz klasične stolarije, ali kako se tehnologija razvija, uz stolariju zastupamo veće tvornice. Sad je to najviše dorada u radioni i montaža vrata jer danas je drugi tip rada – kaže nam Miho već tri desetljeća stolar.

Zbog nesreće s okom, stolarski posao je morao znatno smanjiti pa je prihvatio posao domara. Hoće li netko nastaviti obiteljsku tradiciju, bilo bi mu drago. Ali, dodaje, i on je imao druge planove pa ga je život vratio stolariji.

- To je dosta dobro postavljen poso pa ga nije teško nastavit‘ ako netko bude imo volje i želje – kaže Miho koji sa suprugom Lucom ima troje djece Anu, Miju i Petra.

Konavoski zanatlija reći će kako nema kuće na kojoj nije radio. I po Konavlima, ali i gradu, baš svukuda.

- Čini mi se da je tako. Zašto su kapetani i zanatlije u festanjulima, kažu da je to zato što zanatlije obilaze kuće, a pomorci svijet. Kad je bila objava toliko je čestitki bilo od ljudi kod kojih sam radio, to mi je bilo baš drago. Čini mi se da je svakome drago.

Gruđanin će ove godine predvoditi Festu sv. Vlaha. Na čast je to cijelim Konavlima, pogotovo Grudi gdje živi sa svojom obitelji koja je ipak najviše ponosna, a posebno Mihova majka Ane. Svaka je festa posebna, kaže, ali ona u kojoj si domaćin feste neopisiva. A Miho je od djetinjstva uz Festu, uz župni barjak u konavoskoj nošnji.

Od djetinjstva uz Festu

- Ne znam točno koliko sam godina imo, sedam ili osam godina kad su me stariji vodili na Festu i prvi put sam nosio mali konavoski barjak. Roditelji su htjeli da idem, njima je to bio ponos. Zato mi je žao što otac Pero, rano je umro, nije ovo doživio. Sad mi je 56 godina, sigurno sam 45 puta bio na festi, možda sam dvije, tri preskočio. Do rata sam stalno išo na Festu kao barjaktar župe Presvetog Trojstva koja obuhvaća Grudu, Popoviće i Radovčiće. Iza rata nije bio neki interes pa bi se skupilo nas dvoje, troje i išli bi. Zadnjih godina interes je stvarno velik i ne treba nikome govorit ni ikoga nagovarat. Skupi nas se baš dosta, naša župa bude baš brojna u procesiji. Što mi je posebno drago jer se promoviraju Konavle, naša nošnja, čuva tradicija – naglašava važnost sudjelovanja puka u Festi ovogodišnji festanjul.

Za ovu Festu će, dodaje, obući narodnu nošnju i oni koji se dosad nisu oblačili.

- Dosta prijatelja i rođaka koji se nikad nisu obukli bit će obučeno i to mi je stvarno drago. Dao sam i moju nošnju da se netko obuče, jer ja sam ove godine dobio novu uniformu. Svaki član familije ima svoju nošnju, ove godine će i moji unuci, jednogodišnji blizanci Tin i Marino, biti u nošnji – ponosno će festanjul Konavljanin.

Inače, Miho je za sada treći Deranja u Bratovštini festanjula.

- Moj dundo, očev brat Ivo Deranja je bio festanjul 1983. godine, a ima još i Perica Deranja, mehaničar je i ljubitelj oldtimera u Dubrovniku.