Već danima po poslovnom centru Dubrovnika šeta jedna kokoš. Ne ona u prenesenom značenju, nego prava, s perjem i kljunom, trči po cesti ili obilazi kafiće, a Dubrovčani je slikavaju i snimaju.
Kome i kada je pobjegla teško je reći jer se kokoš ne zna vratiti doma kao kučak ili mačka, ali vrlo vjerojatno nije došla izdaleka, iz Župe ili Gornjih sela jer toliki put ‘pješke‘ ne bi preživjela. Netko ovu kokoš, moguće s još nekoliko kokoši, a možda i pijetlom, drži negdje na gradskom području, a to je zabranjeno. Osim ako je nije proglasio kućnim ljubimcem. Prema Zakonu o zaštiti životinja, naime, kućni ljubimci definirani su kao ‘životinje koje čovjek drži zbog društva, zaštite i pomoći ili zbog zanimanja za te životinje‘. Možda se netko baš tako jako zanima za kokoš, pa mu čini dobro društvo? Poznavajući neke ljude, čovjek neminovno dođe do zaključka da je kokoš bolji izbor za druženje.
Šalu na stranu, kokoši spadaju pod domaće životinje koje zakon definira kao ‘životinje koje je čovjek pripitomio i koje uzgaja radi proizvodnje hrane, hrane za životinje i nusproizvoda životinjskog podrijetla te u druge gospodarske svrhe‘.
KOMUNALCI S METROM
Prema Odluci o komunalnom redu Grada Dubrovnika, na području naselja Dubrovnik, te u svim dijelovima naselja uz državnu cestu D 8, zabranjeno je držanje domaćih životinja na udaljenosti od 100 metara od najbližeg stambenog objekta. Takav teren na području naselja Dubrovnik teško se može pronaći jer su ga već odavna pronašli investitori u stambene zgrade. Tu, dakle, kokoši otpadaju, ali i kopitari (konji, mazge, magarci i mule), papkari (goveda, ovce, koze i svinje), druga perad (guske, pure, patke i ostala perad) te glodavci (kunići).
U ostalim naseljima Grada Dubrovnika dozvoljeno je držanje domaćih životinja za potrebe vlastitog domaćinstva na udaljenosti od najmanje 30 metara od najbližeg stambenog objekta ako su za to ispunjeni svi higijensko-sanitarni i tehnički uvjeti. Iznimno od odredbe stavka 2. ovog članka, dozvoljeno je držanje domaćih životinja za potrebe vlastitog domaćinstva u već izgrađenim manjim gospodarskim objektima, na udaljenosti manjoj od 30 metara uz uvjet da su udaljeni 5 metara, minimalno 3 metra od susjedne parcele ako se radi adaptacija već izgrađenog dijela gospodarskog objekta, te da su udaljeni od stambenih i manjih poslovnih objekata najmanje 12 metara, a u dvorištima gdje se to ne može postići 8 metara.
MALI, NEMA TI ČIMPANZE
Iako se kokoši ne mogu držati kao kućni ljubimci, to nikoga ne sprječava da za ljubimca doma drži zmiju, pauka, gmaza ili sve njih skupa. Prema Zakonu o zaštiti prirode i Pravilniku o uvjetima držanja, načinu označavanja i evidenciji zaštićenih životinja u zatočeništvu, kao i međunarodnim sporazumima poput CITES-a, naime, u Hrvatskoj su jasno definirana pravila o tome koje životinjske vrste mogu biti kućni ljubimci. A oni to jesu. Naravno, nisu sve egzotične životinje pogodne niti je zakonski dozvoljeno držati ih kao ljubimce.
Zakon o zaštiti prirode zabranjuje držanje mnogih divljih i egzotičnih životinja u kućnim uvjetima, naročito onih koje mogu predstavljati opasnost za ljude ili koje su ugrožene vrste. Tako, primjerice, ne možete u svoja četiri zida ili vrtu držati divlje sisavci i zvijeri kao što su lavovi, tigrovi, pantere, hijene, medvjedi, vukovi, risovi, i lisice. Malome za rođendan ne možete kupiti ni primata poput čimpanze, lemura ili orangutana, niti opasne zmije i otrovnice kao što su koraljne zmije, mambe, anakonde i kobre, a nisu dozvoljeni ni krokodili i aligatori te opasni pauci kao što je, primjerice, crna udovica.
ZMIJE MOGU SVE OSIM OTROVNIH
Unatoč strogim pravilima, ipak postoje mnoge egzotične životinje koje je dozvoljeno držati, ali pod određenim uvjetima. Vlasnici moraju osigurati uvjete za držanje tih životinja, te se strogo pridržavati propisa. Dozvoljene su egzotične ptice poput papiga, gmazovi kao što su gekoni, kopnene kornjače, bradati zmajevi i iguane. Dozvoljeno je držati i male sisavce poput afričkog patuljastog ježa, činčile, peruanske zamorce i tvorove. Od zmija je dozvoljeno držati sve vrste osim otrovnih, uz već tradicionalne ljubimce kao što su psi, mačke, zečevi, ptice i akvarijske ribe.
Nazvali smo dubrovački Azil za životinje s pitanjem kome prijaviti odbjeglu kokoš, kao i je li se kad dogodilo da ljudi zovu zbog egzotičnih životinja?
- Kokoš se ne može donijeti u nas, mi smo registrirani samo za pse – rekao je ravnatelj Azila Stijepan Lazarević. No, bio je slučaj kad su ih zvali zbog ranjenog galeba, kojega su pokupili, zaliječili i pustili.
A je li im se kad dogodilo da netko zazove i reče ‘ja više s ovom iguanom ne mogu izaći na kraj‘?
- Zasad nije i nadamo se i da neće. Pretpostavljam i da ljudi koji se upuštaju u držanje egzotičnog ljubimca znaju što rade – s osmijehom je komentirao ravnatelj dubrovačkog Azila.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....