Ne pucajte na glasonošu, ali ovo su teorije koje kruže među ljudima

Još mjesec dana, najviše dva i puno ćemo toga zaboraviti. Zaboravit ćemo sate provedene u autu, gužve na Pilama, majku koja je poginula u Solinama vozeći taksi. Učiteljicu na stalnoj zamjeni, skromnu ženu koja je sjela za volan taksija jer je samo htjela pomoći obitelji. Poginula je na cesti koja je možda malo uljepšana, dodan joj je i nogostup, ali je ista kao prije 60 godina kad je rađena za količinu prometa koja nije ni deseti dio današnjega.

Čitao sam komentare, nije takvih bilo mnogo, o njenoj smrti, o tome kako su taksisti gramzivi pa eto što se dogodi; deplasirana mišljenja zbog kojih se pitate kakvi smo mi to ljudi. Krivi su taksisti što je tržište slobodno, a Dubrovnik poželjno mjesto za zaradu. Krivi su Albanci što se ovuda voze kad idu doma na odmor, što pišaju i bacaju smeće putem na kojem nema odmorišta, WC-a, ni kante za smeće. Istina je, mnogi od njih su umorni, neki voze suludo. Ne kao u Švedskoj ili Švicarskoj gdje žive i rade, nego kao doma u Albaniji. 

Svi su krivi, ali nemojmo, zaboga, ništa mijenjati.

Ako se nešto i pokuša promijeniti, razvit će se teorije zavjere. Evo jedne.

Znate li zašto je na Pilama kazin? Jer je komunalnim redarima naređeno da ne rade svoj posao da bi lakše prošla odluka o zoni posebnog prometnog režima! U četvrtak je oko 22.30 na pilama "prolupao" semafor - pješacima stalno zeleno, autima crveno. Prometnog redara nigdje, policajca isto nigdje. Srećom, ljudi su se počeli sami organizirati, kao i uvijek kad sustav ne funkcionira. Samo što je to nekad dobro, a nekad može poći po zlu. Kod apoteke u Lapadu manji sudar, tek toliko da se podsjetimo da prometnih problema nemamo samo oko Grada. 

Kad smo već na lopti, evo odmah i druge teorije. Da se gužve od aerodroma do Grada stvaraju zato da bi lakše prošao projekt brze ceste.

Ne pucajte na glasonošu, ali to su priče koje se ovih dana provlače u javnosti.

Hoće li Frankovićeva zona posebnog prometnog režima riješiti problem, teško je predvidjeti. Bit će prigovora; taksisti već šilje olovke da bi napisali tužbe ako svima ne bude dopušteno voziti oko Grada. “Apartmandžije” su jednako nesretne jer što će njihovi gosti, što ako im netko dođe u posjet... Pitanja je puno, a vremena za odgovore malo. Dubrovnik se doista nikad nije upustio u ovako kompleksno prometno rješenje. Možda ranije trebalo raspraviti detalje, ali neka ozbiljna promjena nam je nužna odmah.

Činjenica jest da taksista ima nevjerojatno puno, da na Pilama rade kazin, ali je točno da ni prometni redari nisu dorasli zadatku. Iako im je radno vrijeme navodno do ponoći, od 22 sata pa dalje nitko ih još nije čuo ni vidio. Ajde, za noć i nekako. Ali viđeni su kroz dan, u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu - u hladu na klupi pored Tiska dok se turisti autom spuštaju na Pile pa kad vide da dalje ne ide, pokušavaju se okrenuti. Prometni su redari zamijenili policiju, pa sad nema ni jednih ni drugih.

Brza cesta od aerodroma do Grada, jasno je, neće se ni početi raditi u idućih 10 godina. Hoćemo li se lagati da nas gužvama ucjenjuju da pristanemo na nešto što ne želimo ili ćemo inzistirati da se postojeća cesta sredi? Bi li kružni tok bio bolji od semafora, je li umjesto pravljenja otoka bolja denivelacija? Ne znam. Znam da su neki ljudi za to išli u školu, a sad sjede i čekaju da ih se pokrene. A dotad se mi bunimo protiv svakog prijedloga, a da svoga nemamo. Pi*dimo i zaboravljamo umjesto da stvari rješavamo.