Kao što je ovaj tekst nastao zahvaljujući preslušavanjem razgovora slušalicama tako i 'junakinja' ove priče, ekonomistica Nataša Bašić, već 20 godina najbolje sa slušalicama u ušima rješava i najteže zadatke. Suvlasnica je tvrtke Acconto d.o.o. koja se pet godina bavi knjigovodstvom, poslovnim savjetovanjem i organizacijom, financijama i uvođenjem informacijskih sustava. Nakon godina rada u turizmu, informatici i, usputno u novinarstvu, otisnula se u samostalne vode.
Ekonomija je stvarni život
U tvrtki je šest zaposlenih, radni dan počinje u 8 sati, a od početka pandemije traje do 22 sata navečer.
- Dobra i loša strana rada za sebe jest kad doma napravite 'ured' i radite od kuće. Koliko je to dobro, toliko je i nezgodno jer se cijeli dan pretvori u radno vrijeme. Nekim klijentima radim knjigovodstvo, nekima samo kredite ili pomažem i to ne naplaćujem, posebno kad se radi o malim obrtima. Tu su i klijenti kojima pružam savjetodavne usluge, ali i predajem o tome kako pokrenuti vlastiti posao ili samostalno voditi obrt, recimo u DURA-i, priča Nataša kojoj je izazovnije raditi s ljudima nego s njihovim financijama.
U papirologiji se puno procesa ponavlja, informatizacija je donijela to da mnogi zaboravljaju kako izgledaju procedure, a ističe sugovornica da ”ekonomija nije matematika, ekonomija je stvarni život jer koliko je firmi toliko je slučajeva, a kompjuter nikada nije kriv jer on uvijek radi jedno te isto”.
- Među klijentima imate divnih ljudi s kojima je vrlo jednostavno raditi, puno ih se tendi u sve i teško prihvaća savjete, što jako iscrpi. S nekim možete napraviti tri stvari u pola sata, a s nekim ne možete u 15 dana obaviti jednu! Mi smo inače 'nacija koja sve zna' i zbog je nestalo profesionalizma, komentira Nataša.
Ljudska strana posla također dolazi do izražaja.
- Ljudi vam obično dolaze kad imaju problem. Obično se misli da knjigovođi doneseš račun i on ga evidentira, ali nije tako. Morate raditi po propisima i pomoći klijentu da može predvidjeti što će se dogoditi za tri, šest ili 12 mjeseci. To su zaista ozbiljne stvari. Postoje ljudi s kojima toliko drugo radite da vam dođu kao obitelj, to su već i prijatelji. Oni znaju sve moje, a ja njihove probleme, međusobno se ispomažemo. Imate i one s kojima imate samo profesionalne odnose i ne razgovarate o privatnim stvarima, uspoređuje stručnjakinja za financije.
No, postoji i ona druga skupina.
- Ako nisam jako sretna što nekoga vidim na vratima onda je jako lijepo da se sretno rastanemo. Ako ne ide, ne ide! Kad 'planem', nemam problema reći što treba u datom trenutku. Ako je čovjek dobar, napraviti ću sve što treba. Ako može platiti, može, ako ne, pričekat ćemo, pogotovo u ovakvoj situaciji. Netko bezobrazan može ne znam koji novac imati, ali bezobrazluk, arogancija i nedostatak empatije me izbace iz takta. Nakon toga se možemo rastati, tu ponavljam onu rečenicu: ”mislim da bi za na bilo najbolje da razmislimo o tome da pronađete drugog knjigovođu”, veli ekonomistica te dodaje:
- Moram se identificirati s potrebama, željama i ambicijama onoga za koga radim. Ukoliko to ne ide, te meni ili klijentu stvara bilo kakvu nelagodu onda bolje da budemo jako dobri prijatelji. Ispuni me zadovoljstvo kad vidim klijenta koji mi dođe na vrata. Sretna sam što ga vidim, prvo kao čovjeka, a onda klijenta. U današnje vrijeme je 90 posto toga problem, a sadašnja ekonomska situacija je takva da je svima teško funkcionirati bez papirologije, govori vlasnica tvrtke Acconto d.o.o.
Posao je kreativan
Korona uvelike utječe na radnu svakodnevicu.
- Knjigovođe su zapravo kao 'zdrvastveni radnici': ono što je zdravstveni sustav za zdravlje, to su knjigovodstva za 'preživljavanje' privrednih subjekata, što znači da radimo jako puno stvari koji nisu dio redovitog posla niti smo se prethodno susretali s njima: to je ishodovanje mjera, odgađanje poreznih obveza... Tu su i strahovi ljudi jer im prijete dugovi ili legislativa ne prati ono što se događa na terenu, nema razumijevanja i mnogi se nalaze pred zidom pa mi moramo održavati te firme i pomoći vlasnicima kako god možemo! Osobno nisam sklona pesimizmu, ali se dogodi da budem tako umorna, ne fizički, već psihički. Najgore je bilo na početku pandemije kad nisi znao što trebaš napraviti, nisu izašli zakonski propisi, 'svi' su u panici, a ti ne znaš kako dalje. Prvih mjesec dana sam samo čitala, analizirala tumačenja, bilo je jako stresno..., prisjeća se Nataša te priznaje da je posao emocionalno opterećuje jer su posrijedi ljudske sudbine.
Povjerenje klijenta nikad se ne smije poljuljati, a ova ekonomistica demantira stereotip o dosadnom poslu. Za nju je on kreativan, ali napominje kako su knjigovodstvo, računovodstvo i financije tri različite stvari, a podrazumijeva se zbir znanja iz svih tih područja.
- Uvijek se veselim kad mi dođe novi klijent i ima problem koji uspijem riješiti. U obradi podataka trenutno ništa nije teško, ali je teško s bankama. Ništa neće riješiti dozvola da rade terase ili kafići, Dubrovnik radi na turistima, a transportno je posve izoliran. Ovo se neće riješiti u sljedećih pet godina, toliko će trajati oporavak i to pod pretpostavkom da znamo kako ćemo sve postaviti, mišljenja je Nataša koja dodaje kako nedostaje i razumijevanje od središnje vlasti te se boji da mnogim firmama zbog nerazumijevanja prijeti nestajanje.
Ljudi su u strahu pa ne ulažu ili se ne upuštaju u investicije, a Nataša strahove klijenata svladava realnim objašnjenjima predstavljajući im izgledne ishode jer se ljudi prvenstveno boje iz neznanja. U slobodno vrijeme čita, piše, bavi se rekreacijom i jogom. Nesumnjivo će akonto njezinog znanja, iskustva i ljudskosti mnogi svratiti u Nataše u Acconto gdje je zaživjela izreka: čist račun, duga ljubav.