Rukovoditeljicu Seizmološke službe najprije smo pitali kako da mi u trusnom području ne strahujemo od razornih potresa kakav je nedavno bio u Albaniji, kad stalno osjećamo podrhtavanje?
- Ovi su potresi naravno vezani uz pojačanu seizmičku aktivnost na ovom području. Naše područje je vrlo aktivno područje i ono ima svoje cikluse, a mi smo očito u vrlo aktivnom razdoblju. Nakon jačih potresa, kakav je bio ovaj u Albaniji magnitude 6,4 ili ovaj kod Nevesinja koji je bio magnitude 5,4, uobičajeni su i ti naknadni potresi koji se još uvijek osjete, ali naravno ne možemo predvidjeti koliko dugo će to trajati. Koliko će biti potresa među naknadnima i da li zaista neće biti i neki jači ili jednako jaki potres u nas. To je prirodna pojava koja je uobičajena, a što se tiče područja cijele Hrvatske od riječkog područja sve ovdje prema jugu seizmička aktivnost je veća i jača i mi moramo realno biti pripremni da se takav potres može dogoditi. Naša nas povijest tome uči. Evo, već je 40 godina od potresa 1979. godine kada je ovdje u Dubrovniku bilo oštećeno tisuću zgrada. On se ovdje osjetio intenzitetom od 7 stupnjeva Mercalijeve ljestivice koja je kao se se ovdje dogodio potres magnitude 5,4 stupnja.
Od potresa u rujnu 1996. godine, s epicentrom u podmorju između Stona i Slanog, ta serija naknadnih potresa koji su uslijedili trajala je dulje od dvije godine. Možemo li uopće govoriti o tome koliko će ovo sadašnje podrhtavanje trajati?
- Nema pravila. Što je jači potres kakav je bio ovaj u Albaniji to smirivanje tla najčešće traje dugo. Višeput se dogodi jaki potres, nakon njega još koji i relativno brzo utihne. Nakon stonskog potresa a imali smo tada analogne seizmografe, ne toliko osjetljive seizmografe kao danas, u godinu dana zabilježili smo 1500 naknadnih potresa. Naravno, 80 posto ih je bilo toliko slabih da su ih samo seizmografi zabilježili. To je česta pojava i ne možemo odrediti niti koliko će to trajati niti kada će se dogoditi sljedeći potres. Vrlo vjerojato će to trajati još dugo.
Naši geolozi prate situaciju s rasjedima ovdje. Svaki tektonski poremećaj na našem području nastaje jer afrička ploča gura jadransku ploču koja onda gura euroazijsku ploču. Kod nas su rasjedi dosta komplicirani i dosta aktivni kada su u pitanju potresi koji se na njima događaju.
- Kada se razgovara sa vašim kolegama često čujemo kako potrese ne možemo predvidjeti, ali se možemo pripremiti za što manje posljedice. Koliko su novi propisi u gradnji i sigurnosti doprinijeli sigurnosti kada je potres u pitanju i naravno stalno praćenje potresa?
- Nakon potresa u Skopju 1963. godine su se zapravo počelo više paziti na sigurniju gradnju i Zavod za seizmologiju aktivno sudjeluje u tome svojom stručnošću. Monitoring je tu vrlo bitan i mi na tome stalno radimo. Primjerice, do 2004. godine nismo znali da je središte jadranske ploče seizmički aktivno, jer do tada tamo nisu zabilježeni potresi, a nakon 2004. godine dogodila se ogromna serija potresa. Kontinuirani monitoring koji nije u tri ili četiri godine, nego su potrebna desetljeća je bitan. Potresi su neka vrsta rentgena da vidimo što se događa u našoj zemlji. Što više podataka imamo naravno, možemo bolje vidjeti što se događa ispod našeg tla.
- U Dubrovniku ste na obljetnici Zavoda za obnovu Dubrovnika čiji je prioritetni zadatak aseizmička sanacija povijesne jezgre i obnova, pa je suradnja sa vama u Seizmološkoj službi stalna?
- Suradnja sa Zavodom za obnovu traje već godinama, radili smo na nekoliko projekata s našim podacima i našim istraživanjima. Sasvim sigurno vrijedi rečenica je da ne ubija potres nego zgrada i da treba biti pripremljen. Mi možemo reći tu su se događali i događat će se potresi i da je jedina obrana dobra gradnja.- I kod aseizmičke sanacije u vrijedi pretpostavljam isto pravilo kao i kod druge obnove da nema kraja poslu?
Da nema. To je vrlo opsežan posao za koji su potrebna opsežna istraživanja, nas seizmologa, građevinara, cijelog niz institucija.- Osim gradnje, kod potresa je iznimno važna i edukacija o ponašanju u slučaju potresa.
- Tu preporučujem brošuru naše Civilne zaštite Ministarstva unutarnjih poslova, koja ima odlične savjete kao se ponašati u slučaju potresa. Generalno ne smije se paničariti jer je to jedna od najvećih opasnosti, ne izlaziti panično u liftove, na balkone već pokušati biti uz nosivi zid, pod stol nešto što nas može zaštititi od stvari koje padaju. Imati mirnu glavu u slučaju potresa to je najvažnije.- Seizmološka služba posljednih je dana vrlo aktivna medijiski i rekli bismo popularna, ali vi stalno imate puno posla jer se tlo stalno trese?
- Uvijek imamo puno posla. Godišnje analiziramo oko 10.000 potresa na području ne samo Hrvatske nego i širem području. Sve što zaobilježe naši seizmografi svi se ti potresi analiziraju. To radi šestoro znanstvenika u Seizmološkoj službi i znanstvenici suradnici koji su profesori docenti na fakultetu. Tih 10.000 potresa bilo je naime i prije no mi nismo imali tako precizne seizmografe koji ih zabilježe. Seizmičnost ne ovisi o tom broju, ona ima svoje periode aktivnije, kao sada, i manje seizmičke aktivnosti i to nije ništa neuobičajeno.