Na današnji dan, 6. travnja 1667. godine, na Veliku srijedu oko 8 sati ujutro dogodila se najveća prirodna katastrofa u dubrovačkoj povijesti, katastrofalni potres zvan i Velika trešnja. Katastrofalni potres zadao je Dubrovniku najteži udarac u njegovoj dotadašnjoj opstojnosti. Poslije potmule tutnjave uslijedio je strahoviti udarac koji je zanjihao grad i srušio ga uz sablasnu lomljavu i tresak. Golemo kamenje zakotrljalo se niz brdo Srđ i rušilo sve pred sobom. More se nekoliko puta povlačilo iz luke i vraćalo, te razbijalo o obalu brodove koji su se tu zatekli. Prašina koja se uzvitlala iznad porušenoga grada bila je toliko gusta da je, po pričanju očevidaca, zamračila nebo.
U zemlji su se pojavile pukotine, a izvori vode su presušili. Snažni vjetar raspirivao je vatre na ognjištima i u pekarnicama tako da se razbuktao požar, koji se nije gasio gotovo dvadeset dana. Kuknjava i zapomaganje zatrpanih i panično trčanje izbezumljenih koji su se uspjeli izvući ispod gomila kamenja, dopunjavalo je užasnu sliku neviđene katastrofe. Potres je porušio gotovo cijeli grad i pokopao oko 3 tisuće ljudi, a nastali požar progutao je neprocjenjivo materijalno i kulturno blago što je nastajalo tijekom više stoljeća. Požaru su u njegovu razornom činu pomagali nadošli pljačkaši, a bilo ih je, kolikogod to nevjerojatno zvučalo, i iz redova vlastele.
Potres se osjetio u mjestima udaljenim i do 500 kilometara. Da nesreća bude veća, potres je pogodio Dubrovnik u kritičnom političkom trenutku, u vrijeme dugog kandijskog rata između Venecije i Turske. Zaraćenim stranama sada se pružila prilika steći važnu prednost zauzimanjem Dubrovnika i njegove luke. To što nisu uspjeli ostvariti svoje želje i pokušaje, treba zahvaliti vještim i upornim dubrovačkim diplomatskim akcijama, kojima se Dubrovnik uspio održati na nogama i ponovno uzdići iz pepela, piše u Gradoplovu Radio Dubrovnika.