Koliko ste dobri u radu s rukama? Volite li više izrađivati ili kupovati stvari? Znate li uopće otkud krenuti kad nešto želite izraditi? Ima nešto terapeutskoga u izrađivanju i stvaranju predmeta. E, pa tako sam ja proveo jedan vrlo terapeutski vikend. S obzirom na to da smo supruga i ja odlučili napustiti svijet Airbnbija, bar u doglednoj budućnosti, ponovno smo "dobili" mogućnost korištenja vrta iza kuće.
Dosad je spomenuti vrt služio turistima i našim psima. Zbog praktičnosti, zasuli smo ga s kamionom žala, pri čemu smo sačuvali sve mediteranske biljke sađene u mnogim prilikama te dobili lijepi i nezahtjevan prostor. S obzirom da povratak na staro, tj. vraćanje zemlje, nije dolazio u obzir, trebalo je osmisliti neko kreativno rješenje. "Zašto ne napraviš povrtnjak u kutijama? Ono što izgleda poput velikih drvenih kutija na nogama," rekla je u mene majka koja ima puno "zeleniju" ruku od mene. Ima smisla, lako je za upotrebu, na podu i prenosivo.
Međutim, moje su ruke jako "omekšale" od korištenja tipkovnice. Ne sjećam se kad sam posljednji put koristio kacavitu ili nešto po kući zakucavao s čekićem. Ali, prilika je bila tu. Supruga je na par dana s prijateljicama otputovala u Šibenik tako da ne samo da sam ostao sam doma, nego sam imao priliku (ako uspijem) dočekati je s iznenađenjem. Pa mislim, koliko bi to sad trebalo bit' teško?
Dvaput mjeri, jednom sijeci
Srećom, u mom odrastanju, posebno u formativnim godinama, moj me otac naučio kako biti praktičan i služiti se vlastitim rukama. Bez obzira na to je li popravljao moj stari auto ili je vario stalak za bicikl, uvijek se radilo o projektu. Oduvijek sam volio raditi s drvom.
Prije svega, miris freško ispilanog drva toliko je lijep da bi trebao biti pretočen u parfem, ali zaista, drvo je materijal koji svoj život započinje od malene sjemenke, raste, traje, a zatim od njega gradimo kuće, mostove i namještaj. Drveće pročišćava zrak koji dišemo, zimi daje toplinu, ljeti sjenu, od njega se radi papir za knjige, prirodan je i neškodljiv materijal za izradu čega god poželimo. Drvo ima čvrstinu i mekoću. Tako sam ja naoružan s cijelim "arsenalom" različitog alata krenuo u izradu mog vrtnog projekta. "Dvaput mjeri, jednom sijeci," pamtio sam savjet svog oca.
Preda mnom je ležala cijela hrpa dasaka različitih veličina i debljina, naoružan s metrom i olovkom skoncentrirao sam se i uputio u posao. Moja "radionica" mirisala je poput raja, a kad sam počeo sjeći s električnom pilom i brusiti, zamirisilo je još više, bez obzira što sam u čas bio prekriven s piljevinom.
Drvo je vrlo podatan materijal, "zove" da se od njega nešto izradi, a ako stvar krene u krivo, uvijek se nađe načina za popravak. Dok je vanka padala kiša, u glavi mi se slagalo moje novo rješenje za vrt. Zapravo sam bio vrlo iznenađen kako je sve dobro izgledalo, kao da mi se uključio neki drugi dio mozga. I sve se dosta brzo slagalo. Bio sam vrlo uzbuđen tako da sam svoj projekt na brzinu htio dovesti kraju.
Brzina je neprijatelj
"Brzina je tvoj neprijatelj," sjetio sam se još jedne izjave svog oca, pa sam tako lijepo napravio pauzu za kafu. Stvaranje je dobro za mozak. Kad bi ljudi više vremena provodili u stvaranju, umjesto u uništavanju, svijet bi bio puno ljepše mjesto. Nastavio sam sa svojim poslom, radoznao da konačno vidim rezultat.
Bilo je malo recikliranja, prekrajanja, kako bi novom kašunu dao malo "zeleniji" izgled. "Đe si to kupio, krasno je," rekla je moja susjeda dok je ugledala uradak. "Pa nećeš valjda to sad stavit u vrt, prekrasno je," dodala je. Da, moj se težak rad isplatio. Bio je to dan s puno posla, međutim, odavno se nisam osjećao tako sretan i ispunjen. A što je u mene žena rekla na sve to? Prvo je bila u šoku.
A onda, (to sam i očekivao), "Ako si mog'o ovo izradit onda za tebe ima još puno posla." Ma znate što, ne samo da sam spreman na to, već i jedva čekam!