StoryEditor
DubrovnikNA RADNOM MJESTU |

MIRA BURUM, DJELATNICA NA RECEPCIJI ODJELA ZA EKONOMIJU I POSLOVNU EKONOMIJU Osim studenata, navrate nam i stranci jer misle da je Vila Eliza muzej

Piše Bruno Lucić
16. listopada 2021. - 17:41

Student, profesor, posjetitelj, stranac, nije važno, djelatnica na recepciji Odjela za ekonomiju i poslovnu ekonomiju Mira Burum prva dočekuje namjernike koje uđu u predivnu Vilu Elizu. Na Sveučilištu u Dubrovniku radi više od 15 godina, otkako je njezina prethodnica na porti pošla u mirovinu, a kako sama kaže:, „posljednjih sedam godina ima privilegij dočekivati i pratiti buduće menadžere i menadžerice, ravnatelje i ravnateljice, direktore i direktorice, uspješne i perspektivne mlade ljude“.

Rad s mladim ljudima

Radno vrijeme traje od 7 do 15 sati, a Mirini radni zadaci kreću se od pripreme lista zaposlenika, studenata, vođenju računa o predavaonicama preko prodaje knjiga do obavljanje telefonskih poziva, davanje informacija, prosljeđivanja pošte i pripremanje uredskog materijala nastavnom osoblju i sve što je potrebno. Kako je odmah na ulazu stol za stolni nogomet, tu je i kad studentima zatreba loptica!

image
Već sedam godina radi na recepciji Odjela za ekonomiju i poslovnu ekonomiju
Božo Radić/Cropix

- Posao mi je poseban, neki će reći monoton, ali zapravo je vrlo uzbudljiv i dinamičan jer svaki dan imate po 'tisuću' pitanja. Lijepo surađujem s profesorima i studentima, a nadam se i oni sa mnom. Studenti koji dolaze, posebno brucoši, imaju mnoštvo pitanja, u kojoj predavaonici je predavanje, kako isprintati potvrdu putem Studomata, jako je lijepo raditi s mladim ljudima. Povežete se svima njima pa vam postanu kao obitelj. Studenti ipak tu ostaju oko pet godina i kasnije kad diplomiraju, nekima bude žao što idu odavde, ali kad dođu uvijek svrate i jave se, tako isto na ulici kad ih sretnem uvijek se rado jave, uvijek zahvaljuju na svemu. Jer, ako im treba isprintati nešto ili bilo koja informacija ili pomoć, tu sam. Ako trebaju pisati ispit pa zaborave kemijsku olovku, pomoći ću im, ističe Mira za koju ne postoje problemi koji se uz dogovor ne bi mogli riješiti.

Kad profesor kasni zbog gužve u prometu koja je na dubrovačkim prometnicama česta, onda se nastavnici jave Miri koja onda studentima otvori predavaonicu i obavijesti ih da predavač kasni 'radi više sile'.

- Događa se da studenti, posebno oni s prve godine, dođu ovdje umjesto u Ćira Carića. Uvijek im savjetujem da čitaju što piše sitnim slovima ispod na rasporedu, uvijek piše podsjetnik ima li predavanja tog dana ili nema ili je preskočeno ili je svaki drugi tjedan. Objasnim im i kako se koristiti Studomat i kako printati potvrde, a pomognem svima kojima mogu, kaže Mira koja i stranim studentima koji su došli u Dubrovnik stoji na raspolaganju.

Najčešće je pitaju gdje mogu nešto kupiti, gdje izaći vanka i slično, a izgradnjom Studentskog doma mnoga pitanja su i 'otpala' jer je za studente sve na jednom mjestu. S profesorima je razvila odlične odnose.

image
Božo Radić/Cropix

- Osim domaćih profesora, imala sam čast upoznati mnoge gostujuće profesore iz Hrvatske, ali i inozemstva. Upoznala sam toliko puno ljudi, kao da sam proputovala pola svijeta, ali nisam. Bilo ih je i uvijek nam dolaze profesori iz svih dijelova Europe, Amerike, Azije, Afrike i Australije. Sve ih s oduševljenjem dočekam i provedem našim Odjelom, veli Mira.

Prošla godina je bila pomalo tužna zbog situacije s koronom, a primijetila je i izvjesnu tugu kod studenata. Svi su jedva dočekali da nastava opet krene uživo. Sad se svi ponovno navikavaju na povratak u 'normalno'.

- Super da smo ovdje i da su studenti tu, tu smo radi njih, komentira Mira.

Lijepi i tužni trenuci

Rad s ljudima je ne iscrpljuje.

- Bude u momentu pet profesora ili studenata koji čekaju, svatko pita nešto, ali idete pitanje po pitanje, odradite što imate, nekad netko uskoči i pomogne ako nešto treba, to je sasvim u redu, kaže Mira.

S obzirom na reprezentativno pročelje Vile Elize, mnogi furesti nalete i u njima probudi radoznalost.

- Stranci dosta puta uđu i misle da je u muzej. Znaju pitati pa ih pustim da razgledaju zgradu, neki se čak žele slikati na taraci. Dosta dolaze i naši stariji iz grada koji su tu završili fakultet i žele obići zgradu da usporede kako je sad, a kako je nekad izgledalo. Znalo je biti i gostujućih profesora koje je zanimala povijest zgrade, priča Mira.

image
Božo Radić/Cropix

Napominje kako je ugodna atmosfera i kako joj je lijepo na sadašnjem radnom mjestu. Nakon završetka kolektivnog godišnjeg odmora krajem kolovoza, Mira se vraća na posao, a to je vrijeme ispita odnosno jesenskih rokova.

- Sa studentima prolazite i lijepe i tužne trenutke, nekad ih i zagrlite, a prije ispita ih savjetujete da budu opušteni, ohrabrite ih da će položiti. Volim svoj posao, volim kontakt s ljudima, posebno sa studentima, a najljepše od svega mi je biti dio sazrijevanja naših studenata koji od uplašenih brucoša izrastaju u ozbiljne i uspješne poslovne ljude, priča Mira kojoj najteže pada rastati se sa studentima.

Već u prosincu prije praznika osjeti se smanjeni broj studenata, a i vikendom im broj padne jer mnogi petkom pođu doma. Mira posjeduje visok prag strpljenja pa i kad je situacija napeta, nađe način da uz osmijeh riješi sve što treba. Uvijek ima posla, a ako je dosadno, nađe im zanimljivo štivo za čitanje. Doma je čekaju drugi poslovi, vrt, kuća i obiteljske obaveze, a po povratku opet će dočekivati buduće akademske građane.

item - id = 1135564
related id = 0 -> 1148033
related id = 1 -> 1144894
05. prosinac 2021 06:38