Koliko je teško ili lako, stresno ili opušteno biti vozač i dio tima vozila Hitne pomoći? Ni liječnik ne može doći na intervenciju bez vozača niti vozač može spasiti pacijenta bez liječnika, a vozači su dio tima koji u trenucima intervencije moraju biti fokusirani na promet. Kako oni prolaze ove nesnosne ljetne prometne gužve kroz uske i vozilima pretrpane dubrovačke ulice kako bi na vrijeme stigli na mjesto intervencije i u bolnicu?
Maknite se udesno
Marko Radišić, vozač je dubrovačke Hitne pomoći već šest godina, no još je godinama ranije vozio sanitetska vozila. Nije to lagan posao jer smjene su duge, po 12 sati, a posao, malo je reći odgovoran, i one vrste koja iziskuje potpunu koncentraciju u stresnim situacijama. Sjetite se kako vas kao prosječnog vozača uzrujava svakodnevni dubrovački promet, a evo što najviše smeta vozače vozila Hitne medicinske pomoći:
- Dosta ljudi ne zna kako voziti kada vide hitnu pomoć. Ne mogu reći da nema ljudi koji nam se ne maknu s puta, ali uvijek ima netko tko ne zna kako se treba pomaknut desno, ili što je još gore, a znaju nam to napraviti pogotovo na magistrali, kad nas čuju i vide iza onda - stanu. To nam je najgore što netko može napraviti, da se zaustavi ispred nas, kao da mi prođemo, a u stvari nam napravi kazin. Onda moramo i mi stati jer obično stanu kada netko dolazi iz suprotnog smjera, umjesto da se samo pomaknu desno i onda i mi možemo proći kroz sredinu. Ima dovoljno prostora da se tri auta mimoiđu. Dakle, najgore što mogu napraviti je zaustaviti se nasred puta, a da se ne maknu desno. Neka se samo maknu desno. Neka uspore, ali neka nikako ne staju. Ako smo ih mi stigli onda ćemo ih i proći. Kada se maknu svi desno u oba smjera ne bi trebali ni kočiti jer možemo proći u troje – poručuje vozačima Marko Radišić.
Dubrovačka hitna medicinska pomoć prva izlazi na teren od Župe pa gotovo do Primorja, a puno je to cesta, naselja i skretanja gdje su često mjesta njihovih intervencija. Kako je izaći na intervenciju u samom Dubrovniku, u kojem su neke ulice zbog parkiranih auta nedostupne, posebna je priča.
Nedaj Bože požara u Gružu
- Daleko najgori dio grada za dolazak hitne pomoći je Gruž – govori Marko Radišić. - Pogotovo uvečer kada su svi doma je teško proći jer ljudi parkiraju Božesačuvaj. Najgora je Ulica Janka Bobetka, do nebodera u Gružu. To je za nas katastrofa, ne znam što ljudi misle kako je nama voziti tamo? Koliko je potrebno da se nešto dogodi, da se nešto gore zapali? Ne znam kako bi gore došli vatrogasci. Ne daj Bože da nešto plane, izgorjet će sve. Mi nekako i prođemo, ali nema teorije da gore prođe vatrogasni kamion. Sreća je da se tamo kod zadnjeg nebodera ispred privatnih garaža možemo okrenuti, ali nekad se vozimo nazad niz ulicu sve u rikvercu – priča Radišić i nabraja dalje:
- Loša je situacija za vožnju i preko Ploča. Tamo se nekako snađemo, popnemo se puno puta i na nogostup pa tako vozimo jer ne možemo drugačije doći do ulaza u Grad. Preko Pila nam je problem za ući autom jer su vrata od Grada dosta uža nego na Pločama, ne može se ući s otvorenim retrovizorima, a i onda je vjerojatno da ćemo ostrugati auto. I ako u vratima od Pila ne pogodiš smotati od prve, teško je kasnije ispravljati – govori Radišić. Čest su problem i kad kamperi uđu iza Grada, od Kapelice do vatrogasaca. Jest njima tamo zabranjeno voziti, ali tko ih kontrolira? A onda uđu u krug i nemaju nam se gdje maknuti, priča nam vozač Hitne. Ima Marko Radišić i pohvale, i to za naše dubrovačke taksiste.
- Redovito kad su gužve iza Grada vozimo i po trotoaru od ulaza na Bužu do Paščare. Tu moramo pohvaliti taksiste. Čim nas čuju i vide, taksisti Iza Grada zovu dolje kolege na Pile da raščiste gužvu. U rijetkim trenucima znamo proći i preko parkinga na Buži do Revelina u suprotnom smjeru, onda oni uvijek uskoče i zaustavljaju aute dok mi ne prođemo na intervenciju. Sve to taksisti rade sami, bez da ih mi zovemo za pomoć. Svaka im čast, kad god nas čuju i vide razmiču sve – govori Radišić.
Hitna je bez krila
U dugogodišnjem iskustvu koje je sakupio u vožnji auta hitne medicinske pomoći, puno je toga vidio i doživio, no ipak kaže nam, ne može se ublažiti stres koji osjeća kada su u pitanju djeca kojoj treba hitna medicinska pomoć.
- Bogu hvala, uz sve prometne probleme nije nam se još dogodilo da negdje nismo stigli na vrijeme, ali najgore nam je kada čujemo da negdje moramo doći, a u pitanju su mala djeca. Sve starije je, možda je grubo reći, lakše, očekivano, ali kada su djeca u pitanju, puno je teže – govori Radišić.
- Puno puta čujemo i onu „gdje ste dosad“? Para da imamo krila? Vozimo po dvije ekipe u smjeni na području od Plata do Trstenoga, toliko o tome đe smo? Potrefi se puno puta da su obje ekipe na intervenciji, pa ako je jedno auto u Župi, a drugo u Mokošici, onda znate koliko nam treba do Grada. Stignemo mi svuda za desetak minuta, ali nemamo krila. I to bi ljudi trebali znati – poručuje Marko Radišić.
Dok on kreće na još jednu uobičajenu 12 satnu smjenu, plus posebna dežurstva gdje su interventne službe angažirane zbog Igara, Summita i drugih događanja, poželjeli smo mu što manje intervencija.
Vozačima ponavljamo pravila vožnje za prolazak hitne pomoći: Kad prolazi vozilo hitne pomoći pomaknite se udesno. Najgore što možete napraviti je zaustaviti se nasred puta. Kad parkirate na ulici, ostavite dovoljno mjesta za prolazak hitne.