Poštovano uredništvo,
Pišem Vam u ime svoje sestre i moje osobno.
Ne spadamo među one koji se žale, pišu, zovu, ali je ovo ona kap koja prelije čašu.
Rođene smo u Dubrovniku, a živimo i radimo u Zagrebu. Dubrovnik je naš grad, grad u kojem nam je obiteljska kuća, naš đardin, naši prijatelji, i jedan komad našeg raja koji je Lokrum. 330 dana u godini jedva čekamo doći doma, uživati i poći na Lokrum. Na Lokrumu se kupamo od rođenja, tamo smo proplivale i više od 50 godina vraćamo se svojoj stijeni, najljepšem moru na svijetu i punimo baterije za onih sljedećih 330 dana. Vjerojatno posjedujemo i jedne od prvih abonamenata koje je izdao Rezervat Lokrum. I svake godine uredno plaćamo karte, pokaze, ili vouchere kako se sad to zove. Sve do sada plaćale smo 10 vožnji četiri stotine kuna. Nije malo, ali i na taj način pomažete da se održava otok i da ostane raj na zemlji.
Neljubazno i osorno
I ove godine scenarij je bio isti. Dan nakon dolaska iz Zagreba idemo kupiti vaucher i pravac Lokrum. Ali gle čuda, umjesto 400 kuna, sad je cijena 800 za istih 10 vožnji. Dakle, u ovo doba COVID-a 19 cijena je skočila 100 posto! Ne možeš vjerovati. Na pitanje kako je to moguće, sinjorina koja prodaje karte sliježe ramenima i pri tome je ne krasi ni malo ljubaznosti (ništa nova u Gradu). Ali se tu zatekla i gospođa (mislim da je to baš ravnateljica JU Rezervat Lokrum), koja onako u prolazu kaže da nema karata od 400 kuna od 1.srpnja, a na pitanje čija je to odluka, kaže: Gradonačelnikova, žalite se njemu.
I tada shvatiš, da nakon više od 50 godina, netko ti je nekom odlukom oteo tvoj dio raja, tvoje najdraže mjesto na svijetu. Zašto? Zašto nama koji smo rođeni u Gradu, koji nismo prodali svoju kuću, koji kuću nismo pretvorili u apartmane, koji plaćamo sve komunalije, koji plaćamo i porez na rodnu kuću koja je sada kuća za odmor, koji uređujemo svaki dio đardina da bude lijepo, uredno, onako kako su nas učili roditelji, jer sve drugo u ovom Gradu bi bila sramota. Tko smo mi u ovom Gradu i zašto nas Grad tretira kao obične turiste, na proputovanju. Od svih ostalih građana Dubrovnika dijeli nas samo činjenica da nemamo mjesto prebivališta u Dubrovniku, a sve ostale obveze su iste. Povlastica nema, jer ne možemo parkirati auto ispred kuće, ne možemo kupiti jeftiniju autobusnu kartu, ne možemo se besplatno voziti na Lokrum, iako to mogu i stanovnici Župe, Konavala i Primorja(pa da, mi nismo biračko tijelo).U svakom civiliziranom svijetu, ravnatelj/ica bi sigurno znao/la tko su posjetitelji koji dolaze 20, 30, 50 godina na Lokrum, i onda bi umjesto ovakvog odgovora rekao Hvala Vam na vjernosti.
Ne tražimo ništa gratis
Ne tražimo besplatnu kartu, ne. Mrzimo usluge i ono ”preko veze”. Hoću platiti svoju kartu, ali po razumnoj cijeni. Zanima nas koliku bi to trebalo imati plaću da se za mjesec dana kupanja plati samo brod 2.400 kuna. Zanima nas tko kupuje te vauchere: stranci koji ostaju duže od 10 dana u Dubrovniku (ima li takvih), ili stranci koji su pokupovali kuće po Gradu pa im to i nije veliki financijski problem. Ako se Lokrum financira od ovo nešto stranaca i od nas koji kupujemo te skupe vouchere nije to baš neka sreća. I kako je moguće da u ovo vrijeme nešto poskupi 100 posto? Je li to zato da potjerate i ovo malo domaće čeljadi koja dolazi u ovaj Grad?
Ali nije u soldima sve. Od ovih 800 kuna više boli činjenica da si u svom Gradu tretiran kao stranac, građanin drugog reda. Boli i činjenica da ljudi koji o tome odlučuju ne razumiju koji je to osjećaj doći doma, u Grad u kojem si rođen, a imaš manja prava od nekog Francuza, Kineza, ili bilo koga tko se nedavno doselio.
I da, nećete nam oduzeti naš dio raja, iako po svemu sudeći, niste zaslužili da njime i upravljate.
S poštovanjem,
Romana i Marija Nemčić